Povodom praznika Usjekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, u Sabornom Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, služena je Sveta Liturgija, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Ocu Daliboru sasluživali su protojereji: Predrag Šćepanović i Branko Vujačić, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom evharistijskog sabranja, vjernima se obratio otac Dalibor Milaković, koji se u svojoj besjedi osvrnuo na izuzetno praznovanje Svetog Jovana Krstitelja u Crkvi Božijoj, kao i na sami njegov anđeoski vrlinski život:
„Svaki dan je posvećen nekome svetitelju i prazniku. Prvenstveno, najviše se proslavljaju i najveći su Gospodnji praznici. Svaki tren koji je Gospod proveo na zemlji od Njegovog začeća do Njegovog stradanja i Vaskrsenja, odlaska na Nebo, praznujemo kao praznike Gospodnje. Pored samoga Gospoda isto tako više puta u godini slavimo praznike i razne događaje naše Presvete Bogorodice.
Treća ličnost u našem domostroju spasenja, koju više puta u godini slavimo jeste Sveti Jovan Krstitelj. Praznujemo ga od njegovog začeća do njegovog spasonosnog stradanja – usjekovanja koje danas slavimo kao spomen na njegovo stradanje.
Od njegovog rođenja, odrastanja, ostao je vrlo brzo već nakon 40 dana bez svoje majke, a Irod bezbožni car je ubio njegovog oca, kada je bilo stradanje djece u Vitlejemu, kao što je i Gospod sam bježao sa roditeljima od stradanja tako je i Sveti Jovan Krstitelj i Preteča Gospodnji. Sa svojom majkom se sklonio u pustinju gdje su ga angeli čuvali, hranili, pripremali za njegovu najveću misiju koju će sovršiti ovdje na zemlji, za pripremanje puta Onome koga su vjekovima proroci propovjedali a to je samom Gospodu Tvorcu našem“, besjedio je prota Dalibor.
On je u nastavku podsjetio da Sveti Jovan Krstitelj nije samo na Zemlji bio preteča Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista, već da je to bio i u adu propovjedajući dušama pravednika da je došlo spasenje i iskupljenje svijetu:
,,Na dan usjekovanja njegove glave se njegov život i njegova misija propovedanja i najavljivanja da je sam Spasitelj došao, na zemlji završila, ali je zato po njegovom usnuću odlaskom u ad propovjedao svim prorocima, koji su od praoca našega Adama i pramajke Eve, boravili u adu čekajući dolazak samog Spasitelja, Sveti Jovan je i tamo kao Preteča Gospodnji najavio da je spasenje došlo kroz očovječenje Sina Božijega za život svijeta“.
Prota Dalibor je zatim zaključio da je Gospod dao svakome od nas mogućnost da uzrastemo u punoću mjere rasta Hristovog, a da je Sveti Jovan Krstitelj jasan primjer da je ta mjera rasta data, zadata i ostvariva čovjeku:
,,Kao što se Sveti Jovan čovjek od krvi i mesa svojim životom devstvenim i svojim stradanjem mučeničkim tako uzvisio pred Gospodom, tako se i svi i mi, ako se u Bogu upodobimo i posvetimo životom, možemo biti kao i Sveti Jovan. Tolika je ljubav Gospodnja da je i svakome od nas dao mogućnost da možemo uzrasti do visine rasta Hristovog, kao što je uzrastao sveti Jovan Krstitelj. I zaista, nema ljepšeg primjera u istoriji roda ljudskoga od Svetoga Jovana. Mnogo je važno, da podražavamo i idemo putem Svetog Jovana, da nas Gospod se prepozna još ovdje na zemlji, da zavlada u srcima našim Carstvo Nebesko, da duše naše teže ka Gospodu Bogu, kao što je neprekidno težila i duša svetog Jovana Krstitelja.
,,Mi imamo veliki blagoslov ovdje u našoj Mitropoliji i to je čudo Božije da čuvamo u Cetinjskom manastiru desnu ruku Svetog Jovana Krstitelja. Zaista veliki blagoslov da preko njegove desnice cjelivamo njegovo sveto tijelo i to je veliki promisao Božiji, veliki blagoslov i velika blagodat, ali istovremeno i velika odgovornost.
Kad nas je Gospod tolike blagodati udostojio, mi nemamo pravo da skrenemo sa puta Svetog Jovana kojim je on hodio, upravo na to nas priziva njegova sveta desnica iz velike svetinje Cetinjskoga manastira“, poručio je na kraju svog pastirskog slova protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
