Maratonsko Polje

Ljetopis, 12. septembar 2020

Ime: Ljetopis 12.09.2019 (Gabriel Arnauti, Maraton); Opis: Ljetopis, 11. septembar Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 12. septembra 490. prije Hrista, na istočnoj obali Atike kod Maratona, Atinjani su pobijedili deset puta brojniju vojsku persijskog cara Darija.

Maratonsko PoljePersijski car krenuo je u pohod pod izgovorom da kazni Atinu i Eretriju, jer su pomagale Jonski ustanak protiv Persije. Pravi cilj invazije bilo je da osvajanje Grčke. Persijska flota se nekoliko dana zadržala kod Eretrije, a potom otplovila prema Atici. Po savjetu bivšeg tirana Atine Hipije iskrcali su se kod Maratonana 42 kilometra od Atine. Kada su saznali za iskrcavanje Persijanaca Atinjani su krenuli na Maraton. Jedan od najznačajnijih atinskih vojskovođa bio je Miltijad. Atinjani su od Sparte tražili pomoć. Spartanci su odlučili da pomognu, ali po njihovom zakonu tada nisu smjeli da krenu u bitku, jer mjesec nije bio pun. Atinjani nijesu mogli da očekuju pomoć od Sparte bar deset dana. Mišljenja atinskih komandanata bila su podijeljena. Jedni nijesu bili da se stupi u bitku jer su imali malo vojske, a drugi su na čelu sa Miltijadom, smatrali da treba odmah krenuti u boj. Nakon pet dana Atinjani su odlučili da napadnu. Borba na Maratonskom polju je dugo trajala. Na središnjem dijelu pobijedili su Persijanci, a na krilima Atinjani. Napadom sa oba krila pobijedili su neprijatelja u sredini i natjerali ga u bjekstvo. U Maratonskoj bici poginulo je 6.400 Persijanaca i 192 Atinjana. Persijanci su pobjegli na brodove i odmah su otplovili da napadnu direktno Atinu, koja je tada bila nebranjena, jer se sva atinska vojska nalazila na Maratonu.  Po predanju, jedan atinski vojnik (Filipidis) je pretrčao 42 km od Maratonskog polja do Atine da bi građane obavijestio da su pobjedili. Došao je do Atine i rekao: „Pobijedili smo!“ Istog trenutka je izdahnuo. Od tog dana pa sve do danas se u njegovu čast i čast boraca na Maratonskom polju, na Olimpijskim igrama trči „maraton“. Atinjani su znali da im je grad ugrožen, pa su pojurili prema Atini što su mogli brže. Stigli su na vrijeme da spriječe iskrcavanje Persijanaca. Persijanci su onda otplovili za Aziju. Dan nakon bitke stigla je spartanska vojska, koja je 220 kilometara prešla za tri dana.

 

  • Na današnji dan, 12. septembra 1919. godine italijanska armija sastavljena od dobrovoljaca pod komandom pjesnika Gabrijela D’Anuncija zauzela je Rijeku koja je ostala pod italijanskom vlašću do kraja Drugog svjetskog rata.

D AnuncioGabrijel D`Anuncio je veliki italijanski pjesnik, višestruki ratni heroj, neobično markantna ličnost, tokom Prvog svjetskog rata posvetio je Srbiji potresne stihove divljenja, ohrabrenja i podrške. Zapanjujuća je dubina njegovog poznavanja srpske istorije i razumijevanja srpskog bića. Jedan primjerak ispisao je svojeručnim krasnopisom i poslao, uz štampano izdanje, srpskom kralju Petru Prvom.

„Kakav to krik neprestani njedra planinska para? Kakav to vapaj zaumni potresa guste šume, dah ledenim rijekama guši, nemir u izvorima stvara? O Srbijo Stefanova, o kraljevstvo Lazarovo!…”

Ovim rimama započinje Oda narodu srpskom Gabrijela D’Anuncija, poema čija se ljepota i višeznačnost, možda, mogu uporediti samo još sa ljepotom Davičove Srbije. Svojim stihovima, jednim od najljepših posvećenih srpskom rodu, pjesnik vraća u sjećanje junake i mjesta srpske istorije: Stefana i Lazara, devet Jug-Bogdanovih sinova, zemlju Miličinog plača, ponosnog Hajduk Veljka, Banovo brdo i Beograd, Markovu Srbiju, Cara Dušana, Kosovo polje, Rudnik, Topolu, Petrovića Đorđa, Dunav, Vardar, Timok i Drinu, Šumadiju…Pjesnik-patriota učestvuje u ratu protiv Austrije u Prvom svjetskom ratu. Zadiviće njegova hrabrost. Pjesnik je i vitez, prekaljeni borac. Prošao gotovo sve rodove vojske: pješadinac, mornar, avijatičar. Među njegovim podvizima pročuo se let nad Pulom 1917. godine, a godinu dana kasnije legendarni poduhvat nazvan „poruga iz Bakra”, kada je potopljeno nekoliko austrijskih brodova ukotvljenih u istarskim bazama. Najveću slavu donio mu je, ipak, neustrašivi let dug hiljadu kilometara, kada je nadletio Beč. Malo je nedostajalo da slava vojnika pomuti slavu pjesnika. Iz rata izlazi kao pobjednik, okićen jednom zlatnom medaljom za hrabrost, pet srebrnih, jednom bronzanom, i mnogim drugim odličjima. Rat je završen, ali ne i za pjesnika.  D’Anuncio kreće u sopstveni boj. Na čelu je „Ardita”, grupe dobrovoljaca sa kojima juriša da odvoji Rijeku od Jugoslavije i daruje je Italiji. I, gle čuda, Rijeka je osvojena, lako, bez problema, ali Italija odbija velikodušnu ponudu svog pjesnika. Moderni uskoci, predvođeni neustrašivim i suludim pesnikom, uspijevaju da privuku nekoliko italijanskih trgovačkih brodova koji daju budućnost republici: novac u blagajnama. Pročulo se. U Rijeku masovno stižu avanturisti, umjetnici, boemi, izbjeglice, bjegunci…D’Anuncio svakog jutra čita poeziju i proglase sa balkona, svake večeri je koncert, a zatim vatromet. Potrajalo je osamnaest mjeseci. Kada je nestalo vina i novca, a muzika utihnula, stigla je napokon italijanska flota. Ispaljeno je nekoliko projektila na gradsku skupštinu, ali niko više nije imao snage da se brani. Bio je to kraj Riječke republike (koju je Italija kasnije, ipak, pripojila). Neobični Italijan doživio je i uspon Musolinija. U početku mu je naklonjen. Nije izbjegao banalnost po kojoj vlast zavodi i gazi genijalnog čoveka. Ali, odolio je moćniku. Ne ostaje mu dužan. Protiv njega ratuje perom, svojim najjačim oružjem.  I fašisti zaziru. Uoči marša na Rim blokirali su pjesnika-proroka u njegovoj vili. D’Anuncio otvoreno mrzi Hitlera. Ne skriva bijes zbog pakta između Italije i Njemačke. Nije doživio Hitlerov pohod na svijet. Umro je 1938. godine.