Tvrtko I Kotromanic

Ljetopis, 23. mart 2019

Ime: Ljetopis 23.03.2019 (1391 Umro Tvrtko Kotromanic, 1919 Benito Musolini osnovao fasisticku partiju); Opis: Ljetopis, 23. mart Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 23. marta 1391. godine umro je Tvrtko I Kotromanić, bosanski ban, a kralj od 1377. godine, najmoćniji bosanski vladar krunisan u manastiru Mileševi, uzevši titulu kralja Srbije i Bosne, čemu je dodao titulu kralja Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Njegovom smrću okončano je širenje i uspon bosanske države.

Tvrtko I KotromanicIskoristivši nestanak Srpskog carstva i vladajuće dinastije, bosanski ban je „dobio vijenac kraljevstva praroditelja svojih“, tj. Nemanjića, nakratko ujedinivši dvije zemlje poslije četiri vijeka. Jedini od srpske vlastele koji je donekle osjećao opasnost od Osmanlija bio je knez Lazar Hrebeljanović. Uništenjem Altomanovićeve države, knez Lazar i ban Tvrtko stekli su zajedničku granicu i postali bliski saradnici. Dok je Lazar sa većinom moćnih susjeda savez sklopio brakom (kćeri je udao za gospodara Kosova i dijela Metohije, Vuka Brankovića, za Đurđa II Balšića od Zete, za Nikolu II Gorjanskog od Mačve i za Ivana Šišmana od Bugarske), sa bosanskim vladarem „orodio“ se alijansom. Mada, obojica su imali vezu sa Nemanjićima. Lazarova supruga bila je Milica, čukununuka Vukana Nemanjića, dok je Tvrtkova baba bila Jelisaveta Nemanjić, kćerka kralja Dragutina. Budući više diplomata nego ratnik, Lazar nije bio prepreka namjeri bana Tvrtka da postane i vladar Srbije. Na Tvrtkovoj teritoriji nalazio se manastir Mileševa, počivalište Svetog Save, i on je namjerio da to iskoristi kako bi uzdigao svoj prestiž. Potomak svetorodne loze Nemanjića preko kralja Dragutina, te posjednik carske lavre u kojoj su bile mošti Svetog Save, Tvrtko je istakao namjeru da uzdigne svoju vladarsku titulu na kraljevsku i da popuni upražnjeni prijesto Srbije. Kralj Tvrtko je postupio kao vrhovni gospodar srpske vlastele 1389. godine, kada je uputio svog najboljeg vojskovođu, Vlatka Vukovića u pomoć knezu Lazaru, na Kosovo. Vuković je postao poznat godinu dana ranije, kada je savladao otprilike dvostruko brojniju tursku vojsku kod Bileće. Turski komandat tada je bio Lala Šahin, isti onaj koji je pobijedio u Maričkoj bici.

Iz diplomatske prepiske Tvrtka I Kotromanića moglo bi se izdvojiti njegovo obraćanje Dubrovčanima:

“Pobožno je i dostojno pohvaliti istinskom vjerom i željenu riječ prinijeti svojemu dobrotvoru vladici Hristu, od koga sve stvoreno i objavljeno bi na pohvalu božanskog proviđenja, koje se smilova čovječijem rodu, kojega stvori prema prečistom liku svojega Božanstva, i dade mu vlast i razum, da bude nad svom zemaljskom tvari i da razumije i tvori sud i pravdu posred zemlje. Takođe zatim i meni, svome robu, za milost svoga Božanstva, darova da mi procvjeta izdanak plemenito ukorijenjeni u rodu mojemu i udostoji me dvostrukim vijencem kako bih obima gospodstvima upravljao, prvo isprva u bogomdanoj nam zemlji Bosni, potom pak gospod moj Bog me počastio da naslijedim prijestol praroditelja mojih, gospode srpske, zato jer ti moji praroditelji, u zemaljskom carstvu carstvovavši, i na nebesko carstvo preselili se biše. Ja, pak, viđevši zemlju svojih predaka ostavljenu nakon njih i da nema svojeg pastira, idoh u srpsku zemlju, želeći i htijući osnažiti prijestol roditelja mojih. I tamo išavši okrunjen bjeh od Boga darovanom mi krunom na kraljevstvo praroditelja mojih, da budem u Hristu Isusu pobožan i od Boga postavljeni Stefan, kralj Srbima i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama. I potom počeh s Bogom kraljevati i praviti prijestol srpske zemlje, želeći što je palo uzdignuti i što se razorilo osnažiti. I kad sam došao u zemlje Pomorske, prišavši pred slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik, i tu iziđoše pred naše veličanstvo poštena vlastela dubrovačka, sa svakom slavom i čašću i podsjetiše naše veličanstvo na svoje zakone, ugovore i povelje koje su imali s praroditeljima našeg veličanstva”.

 

  • Na današnji dan, 23. marta 1919. godine Benito Musolini osnovao je u Milanu Fašističku partiju.

MusoliniStvorio fašističku državu korišćenjem lične harizme, apsolutnom kontrolom medija i progonom političkih protivnika. Benito Musolini bio je italijanski političar, novinar i vođa Nacionalne fašističke strane, koji je upravljao Italijom kao premijer od 1922. godine sve do svoje smjene 1943. godine. Bio je jedna od ključnih ličnosti u obrazovanju fašizma. Ubijen je od strane partizana, a njegovo tijelo su „izložili“ na trgu u Milanu.

Musolini je 1912. godine bio jedan od vodećih članova Nacionalnog direktorata Italijanske socijalističke partije. Izbačen je iz članstva Italijanske socijalističke partije zbog svog protivljenja stavu partije o neutralnosti u Prvom svjetskom ratu.

Kasnije je osnovao fašistički pokret. Nakon marša na Rim oktobra 1922. godine postao je najmlađi italijanski premijer u istoriji. Nakon što je uništio svu političku opoziciju koristeći svoju tajnu policiju i zabranjivanjem radničkih štrajkova, Musolini i njegovi fašistički sledbenici su učvrstili vlast nizom zakona kojim su preobrazili državu u jednopartijsku diktaturu. Musolini je od 1939. godine pokušavao da odloži veliki rat u Evropi barem do 1942. godine. On se 10. juna 1940. godine pridružio Hitleru i uveo Italiju u Drugi svjetski rat, mada je bio svjestan da Italija nije imala vojnih kapaciteta da vodi dugi rat protiv Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Musolini je vjerovao da će, nakon neizbježnog mira sa Francuskom, Italija da dobije teritorijalne ustupke od Francuske i da potom skoncentriše svoje snage na veliku ofanzivu u Egiptu, gdje su snage Ujedinjenog Kraljevstva i Komonvelta bile brojčano slabije od Italijana. Rat se nadalje odvijao veoma nepovoljno po Italiju, pa je jula 1943. godine, ubrzo po savezničkom iskrcavanju na Siciliji, Veliko fašističko vijeće glasalo protiv njega, a kralj Vitorio Emanuel III je sledećeg dana naredio da se Musolini uhapsi. Musolini je spašen iz zatvora desantom na Gran Saso koje su izvele njemačke specijalne snage.

Zatim je postao je vođa Italijanske socijalne republike, satelitskog režima nacističke Njemačke u sjevernoj Italiji. Krajem aprila 1945. godine, kada je potpuni poraz bio na pragu, Musolini je pokušao da pobjegne na sjever, ali su ga uhvatili i likvidirali italijanski partizani. Njemu i njegovoj ljubavnici su pročitali smrtnu presudu, stavili su ih uz zid i strijeljali. Njegovo tijelo je odneseno u Milano gdje je bilo obješeno, zajedno sa njegovom ljubavnicom Klarom Petači i ostalim fašistima koji su zarobljeni od strane partizana.