Tunguska Eksplozija

Ljetopis, 30. jun 2019

Ime: Ljetopis 30.06.2019 (1934 Noc dugih nozeva, 1908 Tunguska eksplozija); Opis: Ljetopis, 30. jun Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 30. juna 1908. godine u istočnom Sibiru pao je meteor od čije se eksplozije osjetilo podrhtavanje tla i u centralnoj Evropi.

Tunguska EksplozijaViše od 100 godina poslije najjače eksplozije zabilježene u istoriji, naučnici još uvijek pokušavaju da otkriju što se tačno dogodilo. Izolovanu šumu u Sibiru protresla je eksplozija u blizinu rijeke Podkamena Tunguska. Vjeruje se da je vatrena lopta bila veličine 50 do 100 metara. Uništila je oko 2.000 kvadratnih kilometara tajge, sravnivši sa zemljom oko 80 miliona drveća. Zemlja se tresla, a prozori pucali u najbližem gradu udaljenom preko 60 kilometara. Lokalni stanovnici su osjetili čak i toplotu eksplozije, a neke je udar srušio na pod. Srećom, područje na kome se ogromna eksplozija dogodila rijetko je nastanjeno. Nije bilo zvaničnih izveštaja o ljudskim žrtvama, iako je navodno jedan lokalni pastir poginuo kada ga je udar bacio o drvo. A stotine jelena pretvoreno je u potpuno spaljene leševe. Jedan svjedok je naveo kako je “nebo bilo podijeljeno na dva dijela, a visoko iznad šume cio sjeverni dio neba je izgledao kao prekriven vatrom”.Ova „Tunguska eksplozija“ ostala je najjača ikada zabilježena u istoriji, a proizvela je najmanje 185 puta više energije od atomske bombe bačene na Hirošimu. Seizmički potresi osjetili su se sve do Ujedinjenog Kraljevstva. Više od 100 godina kasnije naučnici se još uvijek pitaju šta se tačno dogodilo. Mnogi su uvjereni kako se radilo o asteroidu ili kometi. Ipak, pronađeno je vrlo malo tragova velikog vanzemaljskog objekta, što je dalo mjesta i nešto nevjerovatnijim objašnjenjima eksplozije. Područje Tunguske u Sibiru je izolovano, sa dramatičnim klimatskim uslovima. Zime su duge i hladne, a ljeta kratka, kada se tlo pretvara u blatnjavu močvaru. Zbog toga je pristup izrazito težak. Sovjetski naučnici su kasnije govorili da je to bila kometa, a ne meteor. Komete se većinom sastoje od leda, a ne stijena kao u slučaju meteora, tako da bi nedostatak svemirskog kamenja u ovome slučaju imao više smisla. A zatim je ekspedicija iz 1958. godine otkrila sitne ostatke silikata i magnetita u tlu. Dalje analize pokazale su visoke procente nikla, što je poznata karakteristika meteoritske stijene. Ali ni tu nije bio kraj rasprave. Kako je tačan uzrok eksplozije bio nejasan, uskoro su počele da se pojavljuju neobične alternativne teorije. Neki su predlagali da je eksplozija u Tunguski bila posledica sudara materije i antimaterije. U tom slučaju dolazi do obostranog uništavanja čestica što emituje veliku količinu energije. Drugi su pak tvrdili kako se radilo o nuklearnoj eksploziji. A još neobičniji predlog bio je da se svemirski brod srušio dok je pokušavao da dođe do zaliha svježe vode u Bajkalskom jezeru. Nijedna od ovih teorija nije dokazana.

 

  • Na današnji dan, 30. juna 1934. godine uz podršku vojnih krugova Hitler je, pod optužbom da su pripremali zavjeru, likvidirao stotine svojih bliskih saradnika (Noć dugih noževa) među kojima i Ernsta Rema i Gregora Štrasera.

Noc Dugih NozevaSA na čelu sa Ernstom Remom i lijevo krilo unutar nacističke partije na čelu sa Gregorom Štraserom koje je akcenat stavljalo na riječ „socijalizam“ u nacional-socijalizmu, od dolaska na vlast januara 1933. godine ukazivali su na potrebu „druge revolucije“. Adolf Hitler je imao „bolju“ ideju. Hitler je već više od godinu dana kancelar koji je uspio da zgrabi skoro sve poluge vlasti i da njemačkom narodu i državi nametne nacističku ideologiju. Na putu ka tronu koji je počeo petnaestak godina ranije, ključnu ulogu je odigrao SA (Jurišni odredi), takozvani smeđekošuljaši. U redovima ove paravojne formacije bilo je i mnogo ljudi koji su akcenat u nacional-socijalizmu stavljali na riječ socijalizam, i željeli da postanu prava revolucionarna vojska koja će zamijeniti regularne njemačke oružane snage; ova „lijeva“ struja je bila jaka i u samoj partiji. Ovakva ideja je ugrožavala njemačku vojnu tradiciju i položaje oficira, pa čak i samu njemačku državu, a Hitler je u godinama prije nego što je došao na vlast obećavao generalima da će njemačkoj vojsci vratiti staru slavu i da će razbiti ograničenja nametnuta Versajskim sporazumom. Sve navedeno, stavljanje akcenta na socijalizam, anti-kapitalistički i anti-tradicionalistički sentimenti, želja SA da zamijeni regularnu vojsku, smetalo je i ugrožavalo i samog Hitlera pošto je dovodilo u pitanje stabilnost njegovog režima, iza kojeg su stajali krupni industrijalci. Hitler je uništio sindikalni pokret i komuniste, ali je sada njegova sopstvena paravojska na čelu sa Ernstom Remom počinjala da zvuči marksistički, a mnogi pripadnici SA su javno govorili o potrebi za „drugom revolucijom“. I to sve u trenutku kada Hitleru, koji je već došao na vlast, više nijesu bili od prevelike potrebe; njemu su sada više trebali industrijalci i generali. Krajem februara 1934. godine Hitler je obavijestio Rema da SA neće postati nova vojska, i Rem je nerado na takav razvoj situacije pristao. Međutim, nije namjeravao da se toga pridržava. U aprilu je sazvao konferenciju za štampu na kojoj je izjavio da je „SA nacional-socijalistička revolucija“. Juna 1934. godine Hitler i Rem su održali petočasovni sastanak, a Rem je nekoliko dana kasnije uzeo „bolovanje“; cijela vrhuška SA je odlučila da mu se pridruži na planskom julskom boravku u odmaralištu u blizini Minhena. Sve to je dovelo do povećanih tenzija između SA i njemačke vojske i ugrozilo Hitlerovu poziciju. Na međunarodnom planu, ugrozilo je ne samo Hitlerovu reputaciju lično već i reputaciju partije, ideologije i čitave Njemačke, iz „firerovog“ ugla govoreći: možemo samo da zamislimo kako se osjećao kada ga je Musolini u Veneciji upitao zašto toleriše nasilništvo i huliganizam unutar SA. Hitler je nakon inspekcije radnog logora odlučio da prenoći u jednom hotelu u Bonu. U ranim jutarnjim satima 30. juna telefonski je obaviješten od Himlera da je SA u Minhenu saznala za planirani napad na njih i da su izašli na ulice. Odmah je krenuo u Bad Vize kod Minhena i naredio hapšenje svih „smeđekošuljaša“ koji su se nalazili u sjedištu Nacional-socijalističke radničke partije Njemačke u Minhenu. Svi čelnici SA, uhvaćeni su na spavanju u ranim jutarnjim časovima, uhapšeni su i poslati u zatvor. Ernst Rem je u svojoj ćeliji dobio pištolj i mogućnost da izvrši samoubistvo. Navodno je odbio riječima: „Ako treba da budem ubijen neka Adolf lično to uradi“. Nakon 15-minutnog čekanja, oficir SS-a se vratio u njegovu ćeliju i pucao mu u gole grudi, pošto je ovaj već razdrljio košulju čekajući egzekuciju. Navodno, poslednje su mu riječi bile: „Moj fireru, moj fireru“. Hitler je 13. jula održao govor u Rajhstagu, objavio da je ubijeno 74 ljudi i to opravdao riječima da su ga okolnosti dovele u situaciju da postane „vrhovni sudija njemačkog naroda“ koji je morao da reaguje jer je „postao odgovoran za sudbinu“ države. Takođe je lakonski izjavio da oni ovaj događaj zovu „Noć dugih noževa“. SS je ubrzo postala nezavisna organizacija, a SA je postala smanjena i praktično nebitna formacija koja se tek povremeno koristila od strane nacista, kada je za to bilo neke potrebe, kao što se desilo tokom takozvane Kristalne noći novembra 1938. godine, kada je izvršen pogrom nad Jevrejima u Njemačkoj.