Devet Krvavih Dana

Ljetopis, 6. jun 2019

Ime: Ljetopis 06.06.2019 (1877 Velji rat bitka 9 krvavih dana, 1944 Normandija dan D); Opis: Ljetopis, 5. jun Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 6. juna 1877. godine u okviru Veljeg rata (1876–1878. godine ) počela je bitka poznata kao Devet krvavih dana.

Devet Krvavih DanaDobro strateški osmišljen otpor osmanskoj vojsci trajao je do 14. juna i odvijao se dolinom Zete, od Ostroga do Spuža. Po osmanskim izvorima, okršaji su trajali sedam dana i nijesu, kako je Sulejman-paša predviđao, išli na ruku planovima tog dijela sultanove vojske da se sjedini sa južnom vojskom već sjutradan. O ishodu ovih borbi izvještaji se ne podudaraju, ali je nesporno da je Sulejmanova vojska bila prepolovljena, a ostatak ubrzo povučen ka Bugarskoj gdje je nedugo potom ušao u sukob s ruskim trupama.

Oktobra 1874. godine u Podgorici, koja je tada bila pogranični grad Osmanskog carstva prema Crnoj Gori, ubijen je Jusuf-beg Krnjić, znameniti osmanski činovnik. Najvjerovatnije ga je ubio jedan bliski rođak vojvode Marka Miljanova. U znak osvete, Turci su izvršili odmazdu nad stanovništvom i trgovcima. Ovaj događaj je prozvan Podgorički pokolj. On je rezultovao lošim odnosima Crne Gore i Osmanskog carstva, koje je još više pogoršalo izbijanje ustanka u Hercegovini. Crna Gora je ustanicima pružala veliku vojnu i materijalnu pomoć i zastupala njihovih interesa pred Portom. Crna Gora je za sebe tražila dio Hercegovine što joj osmanska vlada nije htjela ustupiti. Zbog toga je Crna Gora, juna 1876. godine objavila rat Osmanskom carstvu, a odmah zatim i Srbija. Mimo volje vlada u Beogradu i Cetinju, u Hercegovini je 1875. godine izbio ustanak. Crna Gora u početku pomaže ustanike tajno, a zatim javno. Malo Cetinje postalo je važno diplomatsko središte jer se znalo da ono drži konce za umirenje ustanka. Tada je zaključen sporazum Crne Gore i Srbije o zajedničkom djelovanju. Crnogorski ratni plan predviđao je ofanzivu u Hercegovini na koju je upućeno 14 bataljona na čelu sa knjazom Nikolom. Naoružanje crnogorske vojske bilo je daleko iza turskog. Turska je u početku angažovala 36.000 ljudi, ali je kasnije dovukla pojačanja. Odlučujuća bitka vođena je na Vučjem Dolu. Turska vojska je poražena i povukla se u Bileću i Trebinje. Kada je saznala da se neće moći proširiti na Hercegovinu (zbog interesa Austrougarske), crnogorska vojska se prebacila u rejon Podgorice. Odlučujuća bitka na južnom sektoru vođena je na Fundini. Turska vojska bila je strahovito potučena, nakon čega su uslijedili porazi u još nekoliko bitaka. Knjaz Nikola je aprila 1877. godine naredio nastavljanje ratnih operacija. Turci doživljavaju poraze u Ostroškom klancu i kod manastira Morače. Turska vojska se potom povlači da bi se borila protiv Rusa. Crnogorci oslobađaju Nikšić i Bar, čime izlaze na more. Napad na Podgoricu obustavljen jer su stigle vijesti o primirju.

Na Berlinskom kongresu Crnoj Gori je priznata nezavisnost i dobila je Nikšić, Kolašin, Spuž, Podgoricu, Žabljak, Plav, Gusinje. Plav i Gusinje su vraćeni Turskoj zbog pobune lokalnog stanovništva protiv Crne Gore. Preko Bara i Ulcinja, koga je dobila 1880. godine, Crna Gora je dobila izlaz na more. Nije imala pravo da na njemu drži ratnu flotu niti da izgrađuje utvrđenja. Austrougarska je tamo vršila pomorsku, sanitarnu i policijsku kontrolu. Teritorija Crne Gore uvećana sa 4.405 km² na 9.475 km².

 

  • Na današnji dan 6. juna 1944. godine savezničke snage u Drugom svjetskom ratu iskrcale su se u Normandiji u najvećem desantu u istoriji, nazvanom Dan D.

Iskrcavanje U NormandijiOperacija Overlord je bilo šifrovano ime za bitku u Normandiji, kojom je pokrenuta saveznička invazija zapadne Evrope koju je okupirala Njemačka u Drugom svjetskom ratu. Operacija je otpočela iskrcavanjima na plažama u Normandiji. Padobranski desant je prethodio amfibijskom desantu. Skoro 160.000 vojnika je prešlo Lamanš 6. juna 1944. godine, više od 3 miliona vojnika je bilo u Francuskoj do kraja avgusta. Savezničke jedinice koje su se borile u Normandiji  bile su iz Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD.  Poljske i snage Slobodne Francuske su učestvovale u borbama nakon desantne faze, a tu su još bili i manji odredi iz Belgije, Grčke, Holandije i Norveške. Druge savezničke nacije su učestvovale u okviru mornaričkih i vazduhoplovnih snaga. Kada su saveznici osigurali plaže, uslijedilo je tronedeljno prikupljanje vojske na plažama prije nego što je počelo proboj sa normandijskih plaža. Bitka za Normandiju se nastavila još dva mjeseca, kampanjama da se osigura mostobran u Francuskoj i okončala se oslobođenjem Pariza i njemačkim povlačenjem preko Sene koje se okončalo 30. avgusta 1944. godine. Napad je počeo kada je 5.000 brodova i 10.000 aviona krenulo u odlučujući napad na Hitlerov Atlantski bedem i napad za konačno oslobođenje Evrope od nacizma. Prije napada čamcima izvršeno je masivno pomorsko bombardovanje njemačkih položaja na kopnu. To je potkrijepilo invaziju. Više od 4.000 čamaca jurnulo je ka zonama iskrcavanja. Invazione snage činili su Britanci, Kanađani, Amerikanci, Poljaci i drugi koji su se borili protiv nacizma. Avijacija je napala njemačke položaje na kopnu, oklopne jedinice, pešadijske i druge jedinice i položaje trupa dok su padobranci iskakali duboko u pozadini od iskrcavanja na plažama. Njemačka odbrana bila je zatečena na tri plaže ali se na Omahi reorganizovala i pružila žestok otpor Savezničkim trupama. Ta plaža će dobiti naziv Krvava Omaha. Sa utvrđenja topovi su granatirali brodove ali je bilo kasno. U nekim djelovima invazije nijesu ni dejstvovali. Ali bilo kako bilo Njemci su se dobro utvrdili i obilježili pojedine djelove plaže imenima da bi znali kako artiljerija da dejstvuje po iskrcanim trupama. Avijacija nije imala avione da pošalje u napad na Saveznike tako da su Saveznici imali totalnu vazdušnu premoć. Mitraljezi su neprekidno tukli po iskrcanim trupama tako da je bilo mnogo mrtvih i ranjenih. Vojnici nijesu imali zaklon, mnogi su ubijeni odmah po izlasku iz čamca, neki na plaži dok su neki uspjeli u kraterima koje su napravile granate da se zaštite. Njemački feldmaršal Romel mislio je kako invazija treba da bude zaustavljena na obali ali se mnogi nijesu slagali s njegovim mišljenjem. Romel je preduzeo sve mjere za utvrđenje Atlantskog bedema (od bodljikavih žica, bunkera sa mitraljezima i puškomitraljezima, artiljerijom, minskim poljima…).  Različite frakcije unutar francuskog pokreta otpora učestvovale su u operaciji Overlord. Pojedine grupe imale su zadatak da napadaju željezničke pruge, puteve i da uništavaju telefonske linije i električne instalacije. Francuski pokret otpora je sa ovim aktivnostima trebalo da otpočne po prijemu ugovorenog signala preko radio programa na francuskom jeziku. Dnevno je emitovano više stotina ovakvih poruka kako bi se prikrile ključne poruke.