U porti Sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog u Podgorici, sa južne strane, nalazi se hilandarska čudotvorna loza Prepodobnog Simeona Mirotočivog (Stefana Nemanje), pored pirga njemu posvećenom. Sadnicu je iz manastira Hilandara donio i na ovom mjestu zasadio blažene uspomene Mitropolit Amfilohije.
O hilandarskoj lozi Svetog Simeona Mirotočivog postoji vjekovno predanje. Kad je, kaže to predanje, od prestavljenja Svetog Simeona (13. februara 1200) proteklo sedam godina, i kad je Sveti Sava došao iz Karejske isposnice u manastir da bi pripremio prenos njegovih moštiju u Srbiju, hilandarski monasi su neutješno plakali. Tada se Sveti Simeon javi u snu igumanu Metodiju i kaže mu kako je potrebno da njegove mošti budu prenijete na rodnu grudu, ali da će za utjehu hilandarskom bratstvu iz njegovog praznog groba iznići loza. I dokle god ona bude rađala, dotle će i blagoslov njegov na Hilandaru da počiva.
Inače, kako je objavila Zadužbina Svetog manastira Hilandara, zabilježeni su brojni pokušaji presađivanja čudotvorne loze Prepodobnog Simeona Mirotočivog, međutim do danas ona uspješno rađa samo u manastiru Hilandaru i u njegovom rodnom mjestu – Podgorici.
Blaženopočivši Mitropolit je ostavio i svjedočanstvo, koje je rado vjernom narodu pričao, o tome kako je iz Hilanadara loza stigla u Podgoricu: „Nedavno smo otkrili podatak da se hram Hristovog Vaskrsenja gradi na zemljištu koje je zapravo metoh manastira Hilandara. Hrisovulje Stefana Prvovjenčanog, kralja Milutina i cara Dušana potvrđuju da su vo vjeki vjekov Momišići, sa Zabjelom, sa Malim i Velikim brdom – metoh Carske lavre manastira Hilandara. I ne znajući za to, prije neku godinu bio sam u Hilandaru i zatražio od sabora staraca da mi daju jedan vlastar od loze Svetog Simeona Mirotočivog da ga prenesemo kod hrama u Podgorici. I meni to odobre starci. I toga dana, kad smo se vraćali, dok smo čekali brod, zajedno sa nama je bio otac Stefan, koji je i onda bio, a i sad je, protos Svete Gore Atonske. Pita on mene: Šta čekamo Vladiko? Ja mu kažem da čekamo dok mi donesu iz manastira vlastar od loze. Koje loze, pita on. Od loze Svetog Simeona Mirotočivog, kažem ja. Otkud to, kaže on, postoji odluka bratstva Hilandara da niko ne smije od te loze da nosi bilo gdje drugdje. Slušaj, oče Stefane, kažem ja, mi smo vama iz Podgorice dali Svetog Simeona, jer je to njegova kolijevka. Zar nemamo pravo da nam date iz Hilandara makar jedan vlastar, kao uzdarje za Svetog Simeona? Slušaj, kaže, Vladiko: ja ću da se molim Bogu da se osuši taj vlastar. Slušaj Stefane, kažem ja njemu, ja ću da se molim Bogu da se primi, pa da vidimo čija je jača molitva. I eno je, poslije tri godine, pored hrama u Podgorici – rodila loza Svetog Simeona!“
Priredila: Vesna Dević
