Piše: đakon Pavle Lješković
Kada je krenuo na poslušanje u manastir, napolju ga je dočekao tmuran prvi septembarski dan. No, oblaci su bili isuviše visoko iznad grada da bi iz njih padala kiša. Usput je sretao uzbuđene đake prvačiće, koji su sa svojim roditeljima žurili u školu. To ga je podsjetilo na činjenicu da će ovih dana upisati 2. razred bogoslovije. Razmišljao je o tome kako će gradivo iz Grčkog jezika biti znatno teže od prošlogodišnjeg.No više od toga ga je brinula obimnosti gradiva iz Crkvenog pojanja i profesor, za kojeg su mu stariji đaci rekli da je veoma strog…
Dok je hodao, kroz nozdrve mu je ulazio neki novi, neobični miris cetinjskih lipa, čiji uzrok, u tom trenutku, nije uspio da odgonetne. U manastiru su ga dočekala dobro poznata lica bratije. Uskoro je i dobio poslušanja koja je trebao da izvrši za taj dan.
Na kraju radnog dana, u momentu kada je namjeravao da pođe kući, ispred manastira je sreo grupu žena, koje sebe nazivaju „bogougodnicama“. Nosile su parole na kojima je pisalo o nekakvom „jevanđelju mržnje“. Takođe, na njima se sugerisalo i to da je vladika Nikolaj bio nacista, a mitropolit Amfilohije mrzitelj muslimana.To je u njegovoj mladoj glavi pokrenulo čitav niz pitanja. Kako mitropolit Joanikije, koji ovih dana konstantno poziva i preklinje za mir, može biti propovjednik mržnje? Ako je Vladika Nikolaj bio nacista, zašto su baš njega nacistički okupatori internirali u zloglasni logor Dahau? Kada je grupa huligana jednom prilikom pokušala da zapali džamiju na Dorćolu, u tom naumu ih je spriječavao mitropolit Amfilohije. Ako je bio mrzitelj muslimana, zašto je onda branio džamiju?
Kada je shvatio da „bogougodnice“ planiraju da uđu u manastir, vratio se unutra i pridružio monasima koji su stajali na vratima crkve. Tek u tom trenutku je primijetio da je sa njima ušao i čovjek sa kamerom, sa kojom je nedozvoljeno snimao čitav događaj. Mogao je da se skloni sa crkvenih vrata, te na taj način izbjegne da ga fotoobjektiv kamere snimi. Vrlo dobro je znao da će se snimak već u toku dana raširiti po internetu.
Od one strašne noći u kojoj je Hristos uhvaćen i predat, pa sve do našeg vremena, bio je nemali broj onih koji su se sklanjali i odricali. Gospod ih gotovo nikada nije kaznio i odmah odbacio, već je strpljivo čekao momenat u kojem bi se projavila njihova vjera, vrline i spremnost da stradaju za Hrista.
No, on je ipak odlučio da se ne skloni sa vrata hrama i ostane uz monahe. Riječi koje su žene izgovarale, gotovo da nije ni čuo. U momentu se osjećao kao da gleda nijemi film, u kojem se usne glumaca i statista pomjeraju, dok tona uopšte nema. No, od prisustva milicije i poneke riječi koju bi uspio da pročita sa usana, više su ga porazili prazni, besciljni pogledi, koji su prodirali kroz njega.
Kasnije, kada se čitav taj niz događaja završio, laganim, umornim korakom je krenuo kući. Napokon je otkrio uzrok neobičnog mirisa lipa i drugog drveća. Uskoro jesen dolazi. U davna vremena, kada bi car došao u neki grad, najprije bi kao prethodnicu u njega poslao svitu sa njegovim zastavama, amblemima i grbovima, pa bi tek onda, uz veliku pompu,ušao i on.
Tako je i jesen kao svoju prethodnicu poslala svoj dah i miomirise. Neće proći još dugo, i cetinjski će pločnici biti prekriveni uvelim, žutim listovima. No, da li će moći da prekriju i mržnju?
