Malu Gospojina u Lepavini

„Naše spasenje se događa u sinergiji sa božanskim energijama koje su uvijek prisutne. Bog je uvijek sa nama, a posebno na Svetoj Liturgiji“, rekao je vladika Kirilo u liturgijskoj besjedi.

U četvrtak, 8/21. septembra, na praznik Rođenja Presvete Bogorodice – Malu Gospojinu, u manastiru Lepavina, Svetu Liturgiju služio je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske.

Vladici Kirilu sasluživali su jeromonah Vasilije lepavinski i đakon Zoran Radić iz Zagreba.

Episkop Kirilo je u liturgijskoj besjedi kazao da je prvi od 12 velikih praznika koje proslavljamo u godišnjem krugu posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, jer je kroz nju čitavoj vaseljeni došao Spasitelj svijeta. „Taj događaj nas, kao i svako od tri rođenja koja slavimo u Crkvi, podstiče da se zamislimo o porodičnim vrijednostima, odnosno o glavnim vrijednostima koje treba da čuvamo u ovom životu“, rekao je vladika Kirilo.

Njegovo Preosveštenstvo je kazao da su Joakim i Ana, roditelji Presvete Bogorodice, doživljavali prezir u narodu zbog toga što su Jevreji smatrali da bezdjetnost označava ostavljenost od Boga, nedostojnost da se služi Bogu ili neku Božju kaznu. „U nekom trenutku, već prestareli Joakim i Ana koji su uredno prinosili svoje žrtve Bogu, doživjeli su da im sveštenik kaže da nijesu dostojni da prinesu žrtvu jer nemaju djecu, i odbio je njihovu žrtvu. To je pogodilo duboko u srce Joakima i Anu. Međutim, oni nijesu postupili onako kako bi mnogi ljudi postupili u svom egoizmu i rekli – pa ja neću više da idem u Crkvu, to mene ne interesuje, nego su to primili kao glas od Boga, kako i treba da se prima episkopska i sveštenička riječ, bez obzira zvučala ona kao pohvala ili prekor, i sebe su osudili u tome“.

Vladika Kirilo je kao važnu vrlinu Joakima i Ane izdvojio samoukorijevanje, rekavši i da je ono povezano sa njihovim dubokim smirenjem. „Oni su u svom smirenju sebe osudili, a ne drugoga, jer samoukorijevanje i jeste put duhovnog savršenstva. Pripali su još više usrdnoj molitvi Bogu, da bi im darovao jedno dijete za koje su obećali da će ga posvetiti na službu Bogu“, kazao je vladika.

Marija je rođena u toj blagoslovenoj porodici i od malena je data na služenje Bogu. Već sa tri godine ušla je u Jerusalimski hram gdje se vaspitavala sve do svoje petnaeste godine, rekao je Episkop Kirilo i istakao da se u tome otkriva druga dimenzija vaspitanja –„narod izrailjski je imao ugrađeno u svoju edukaciju mladih djeva da one prebivaju pri hramu određeni broj godina i da se tu vaspitavaju. Dakle, mnogo je važno da i narod, društvo, ima to usmjerenje, bogoslužbeno usmjerenje“.

„Poštujemo i sve svjetske škole, svjetske nauke, međutim, sve to, ako ne postoji duhovna edukacija i teologija, ništa ne pomaže čovjeku, čak može i da ga gordost ovoga svijeta, gordost ljudskog razuma, odvede na neke stranputice da izmišlja stravične sprave kao što je to atomska bomba. Dakle, mnogo je važna božanska regulativa svih božanskih poslova na ovoj zemlji. Naš narod kaže da bez Boga ni preko praga ne treba prelaziti. Uvijek svako djelo treba počinjati i završavati molitvom. Naravno, za sve važnije odluke treba tražiti blagoslov od Crkve, od crkvenih starešina“, rekao je vladika Kirilo.

Episkop je kazao da se čovečanstvo nalazi u Petnaestom velikom indiktu od postanja svijeta, te da se veliki indikti, koji traju oko 500 godina, računaju po bogoslužbenom krugu. „Dakle, pored toga što treba da gledamo i računamo vrijeme prema okretanju zemlje oko sunca i mjeseca oko zemlje – postoje sunčani i lunarni kalendar, važnije od toga je kako se mi okrećemo oko Hrista, oko Svete Trojice. To je najvažnije, da imamo taj bogoslužbeni krug, da ga usvajamo, poštujemo i da posjećujemo crkvu nedjeljom i najvažnijim praznicima“.

Njegovo Preosveštenstvo je naveo tri uslova koja su bila potrebna da nam se pojavi ona kroz koju je došao Spasitelj svijeta. Prvi uslov je blagoslovena porodica, drugi uslov je blagosloven narod koji je kako svojim školskim sistemom tako i drugim svojim djelatnostima usmeren na služenje Bogu i treći važan uslov je lično opredjeljenje Marije Djeve koja je kao djevojka od petnaest godina pristala na blagovijest anđela odgovarajući na pozdrav Raduj se blagodatna, riječima Neka mi bude po riječi tvojoj.

Rođenje Presvete Bogorodice

„Bez tog pristanka, bez naše slobodne volje, slobodnog opredjeljenja služenja Bogu Bog neće na silu da nas spasava niti da na silu ulazi u našu dušu. Tako da se Bog naselio u tom prečistom sasudu, Mariji Djevi, primio našu svu prirodu u svoju božansku ličnost, preobrazio je i pobjedio sve bolesti od kojih boluje naša priroda, pa i tu najstrašniju – smrt, kako se i pjeva u troparu i kondaku današnjeg praznika, da su Adam i Eva i cio ljudski rod izbavljeni od smrtne propadljivosti, jer Adam i Eva su bili korijen svega ljudskoga roda, a onda i čitav ljudski rod je izbavljen od te najstrašnije bolesti – smrti, koja je ušla u našu prirodu našim neposlušanjem i slobodnim izborom zla od strane naših praroditelja“, rekao je vladika Kirilo i ponovio važnost sva tri uslova: „važna je porodica u kojoj dobijamo osnovno vaspitanje, važna je škola, važno je društvo u kom živimo i u kojem se vaspitavamo i u kojem se obrazujemo, ali važan je i naš lični izbor“.

Episkop je kazao i da Gospod ne spasava na silu, već je potreban i naš trud. „Naše spasenje se događa u sinergiji sa božanskim energijama koje su uvijek prisutne. Uvijek je Bog sa nama, a posebno na Svetoj Liturgiji kada govorimo Hristos posredje nas. Uvijek je On sa nama, ali mi moramo i lično da se pripremimo za taj susret, da bi se u našu dušu, kao nekada u Presvetu Djevu Mariju, uselio Gospod. To je zalog našeg spasenja, kao i sve svete tajne, a naročito sveta tajna Evharistije,“ rekao je vladika Kirilo u Lepavini.

P.K.