Manastir Moračnik na Skadarskom jezeru danas, 25. jula, evharistijskim sabranjem proslavio je svoju slavu – praznik Ikone Presvete Bogorodice Trojeručice.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, uz sasluženje protojereja Nikole Pejovića, đakona Vedrana Grmuše i učešće vjernog naroda.
Na liturgijske vozglase odgovarale su setre monahinje iz manastira Beška.
Sabranima se jevanđelskim slovom obratio Vladika Jovan.
Opisujući susret Presvete Bogorodice i Pravedne Jelisavete, majke Svetog Jovana Krstitelja, u domu Proroka Zaharije, Vladika Jovan je naglasio da je Jelisaveta, budući ispunjena Duhom Svetim, uzvišenim, proročkim glasom uskliknula: ”Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje”, te pojasnio način na koji su govorili proroci, donoseći ljudima najvažnije vijesti.
”Kaže ispuni se Duha Svetoga i kao proročica povika uzvišenim glasom. Kao proroci! Kada proroci govore u Starom zavetu, oni govore podignutim glasom. Zato ih nisu ni voljeli, a ima ih i kod nas, onih koji ne vole da mi episkopi i sveštenici, propovednici podižemo glas. Kvari im to njihovo lijepo, građansko, umiveno hrišćanstvo. I pretpostavljamo da su i ovi fariseji koji se opisuju u Svetom Pismu, nisu ni oni voljeli da neko na njih podiže glas, ni da uopšte podiže glas. Sve mora biti fino i tiho i mirno, a iza te tišine i mirnoće krije se gnoj i zločin i opadanje i kleveta i laž, ali samo dok je na površini sve mirno i lijepo. A podignuti glas, glas proroka, on ne dozvoljava nikome da sjedi na svom mjestu i da misli da je mirno i lijepo i dobro i krasno, nego podiže iz čovjeka unutrašnje sile i tjera ga da sve ono što je u njemu nedovršeno, što nije dobro, što nije zrelo, što je suprotno Božijem duhu, tjera ga da izađe na površinu i da sebe istinski pokaže kakvo je. I kaže povišenim glasom za Bogorodicu, jer ona proriče, ona govori ko je Bogorodica, pa kaže: ’Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje‘. Kojim bi to tihim i mirnim glasom mogao da kaže Onoj koja nosi Živoga Boga, koja mijenja svijet i kosmos onim što nosi u sebi, a mi treba valjda da joj šapućemo na uho?” – rekao je Episkop pakračko-slavonski Jovan.
On je pojasnio da Jelisaveta nikada do tada nije mogla čuti ni zamisliti da ”Bog može postati tijelo”, već da ona to zna Duhom Svetim, te da je dijete koje igra u utrobi Jelisavetinoj u susretu sa Presvetom Bogorodicom – Prorok i Preteča Gospodnji Sveti Jovan Krstitelj.
”I ona usklikne: ’Otkud to da Mati Gospoda moga dolazi?‘ I kaže: ’Jer kada glas pozdrava tvoga dođe u uši moje, zaigra dijete u utrobi mojoj‘. Onaj koji će biti prorok, koji će svijetu objavljivati: ’Pokajte se jer se približi Carstvo nebesko‘, nije on to tiho govorio, nego je išao među Judejce i Jevreje i klicao: ’Pokajte se jer se približi Carstvo nebesko‘, da bi ga čuli, da bi ga poštovali, da bi se ustrašili od toga što dolazi Carstvo nebesko i promijenili puteve svoje, jer pokajanje na grčkom jeziku znači preumljenje, promena puteva svojih. Počinje plačem, ali završava promjenom našega ponašanja, našega života, naših djela.”
Tumačeći dalje jevanđelsko začalo, Vladika je govorio o tome kolika je bila vjera Presveta Bogorodice.
”I kaže: ’I blago onoj koja vjerova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod‘. Znači Bogorodici koja je povjerovala arhangelu Gavrilu kad je došao i rekao: ’Evo začećeš i rodićeš sina i nadjenućeš mu ime Emanuel‘, što znači – s nama Bog. I koja povjerova da će se izvršiti ono što je kazao Gospod, jer to što je arhangel Gavril njoj donio je neshvatljivo. Mesija je trebalo da bude general koji će doći i urediti da jevrejski narod bude prvi među zemaljskim narodima i da im se svi pokore, a ovo je Bog istiniti koji dolazi da nas podigne u Carstvo nebesno. I odgovara Marija opet njoj i kaže: ’Veliča duša moja Gospoda; I obradova se duh moj Bogu, Spasu mojemu; Što pogleda na smjernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji‘. Znači ona zna da će biti blažena od svih koljena zemaljskih, prije rođenja Hristovoga i poslije rođenja Hristovoga, jer ona Boga rađa.”
Na kraju Svete službe Božije osveštani su slavski prinosi i prelomljen je slavski kolač, a potom je sabranje nastavljeno za trpezom ljubavi, uz prigodan kulturno-umjetnički program.
O. B.
