Manastir Savina u Herceg Novom proslavio je danas hramovnu slavu − praznik Uspenja Presvete Bogorodice.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, te učešćem brojnih vjernika, među kojima je bio i predsjednik Opštine Herceg Novi, gospodin Stevan Katić.
Nakon pročitanog Jevanđelja sabranima se obratio protojerej-stavrofor Igor Balaban, besjedeći o Presvetoj Bogorodici i o prazniku njenog Uspenja.
Podsjetivši na Hristove riječi da su blaženi oni koji slušaju riječ Božiju i drže je, otac Igor je kazao da je Presveta Bogorodica upravo svojim odgovorom na Božiji poziv pokazala put cijelom ljudskom rodu.
„Presveta Bogorodica je Presveta Bogorodica baš zato što je prva priznala, prvo koljeno koje je priznalo da je čedo njene utrobe sami Gospod sa nebesa. I to je priznala i prihvatila onda kada je u tišini njene klijeti, njene sobice, saznala za to da će začeti iako ne zna za muža, i da će ono što se rodi od njenoga bedra biti ‘velikago sovjeta angel’, kako kaže prorok. I šta je ona na to uradila kada je čula takvu vijest? Najprije je pitala: ‘Kako to može biti?’ Budući djevojčica, još ne znajući za muža, kako se to može desiti? A onda, kad joj je rekao anđeo da će to biti od Duha Svetoga i da se o tome ona ne brine, rekla je riječ koja je nju učinila Bogorodicom i rekla je riječ u ime čitavoga ljudskoga roda da primamo Gospoda u ovaj svijet. Rekla je: ‘Neka mi bude, Gospode, po riječi Tvojoj.’“
Ona je, dodao je otac Igor, mogla da se rukovodi ljudskim strahom i pitanjima o tome šta će drugi reći i kako će prihvatiti ono što joj se događa, ali je izabrala poslušnost Bogu.
„‘Imam slabosti svoje’, mogla je da kaže, jer je rođena od oca i majke kao svako od nas. ‘Mlada sam, imam zaručnika starijeg od sebe. Šta će on pomisliti? Šta će narod pomisliti?’ Sve je to mogla da kaže, ali je rekla: ‘Neka mi bude po riječi Tvojoj. Evo sluškinje Gospodnje!’ I tako cijeli život.“
Govoreći o mjestu Presvete Bogorodice u domostroju spasenja, otac Igor je naglasio veličinu tajne ovaploćenja Gospodnjeg i njenog učešća u njoj.
„Gospod, prepoznavši čistu dušu u svome vječnom domostroju spasenja, odredi da baš nju upita da se od nje ovaploti u ovome svijetu – velika tajna. Zato mi toliko nju proslavljamo. Svako od nas ima tajnu u sebi, tu tajnu božanske iskre, luče, kako bi Njegoš rekao. Ali ona, čega se ona udostojila? Da sami Gospod u tijelu boravi u njoj. Da bude takav sasud i Duha Svetoga i Sina. To je nešto što nadilazi sva naša razumijevanja, što nadilazi svako naše očekivanje od svijeta i od vijeka.“
Posebno je ukazao na ikonu Uspenja Presvete Bogorodice i njenu duboku poruku – da Hristos sada u svoje naručje prima Majku koja je Njega kao Bogomladenca nosila u svome.
„Gospod, kako i slikamo na ikonama, možete tu da vidite, na toj ikoni stoji i njen Sin, Gospod, stoji nad odrom i drži nju. Sada su promijenili uloge. Onaj koji je bio u naručju Svoje Majke kad se rodio, kao beba, slikamo Ga na onoj ikoni Roždestva Hristovog – ona Njega drži. I slikamo na svakoj od ovih čudotvornih ikona Bogorodičinih – ona drži Mladenca uza svoja njedra, a ovdje, na ovoj ikoni Uspenja, vidite, On drži nju sada. Sada Sin, kao Gospod, Majku Svoju prima u njedra Svoja i prima je tako u Svoje Carstvo.“
Upravo u toj slici, kazao je otac Igor, nalazi se i poruka današnjeg praznika svakom hrišćaninu.
„E, tome se mi, u stvari, nadamo. To je ovaj praznik. To ovaj praznik treba da nas nauči – da ako budemo podobni Hristu i ako budemo živjeli kao što je živjela Bogorodica, a ne možemo baš tako živjeti, nadam se da neko može, tako čisto, tako molitveno, u takvoj dobrodjetelji, ako budemo tako činili, ovo isto što je naslikano na ovoj ikoni biće i naš kraj. Bićemo na odru, biće tužni oni oko nas, ali će u isto vrijeme biti radosni, jer znaju da Gospod našu dušu, naše biće čitavo, prima opet u Svoja njedra.“
Praznik Uspenja, nastavio je, ne govori samo o životu duše nakon smrti, nego svjedoči i vjeru Crkve u vaskrsenje tijela.
„Kao što je Gospod vaskrsao u tijelu, kao što predanje kaže da tijela Bogorodičinog nije bilo u grobu, nego da je ona na čudesan način uznijeta na nebo, kod Gospoda, tako vjerujemo da ćemo i mi vaskrsnuti u tijelu svome, ne samo kao neka vazdušasta stvorenja, nego ovakvi kakvi smo, ali preobraženi, onakvi kakvog smo vidjeli Gospoda na gori Tavor. Ako se udostojimo toga, takva će biti i naša sudbina. E, to je Bogorodica učinila, to nam Bogorodica poručuje svojim usnućem i ovim velikim praznikom koji slavimo širom Crkve Božje.“
Podsjetivši da je naš narod mnoge hramove posvetio upravo Presvetoj Bogorodici, otac Igor je naglasio da je time naš narod pokazao da prepoznaje ulogu Presvete Bogorodice u spasenju svijeta.
„Duša ne bilo kakvog naroda, nego duša hrišćanskoga naroda je prepoznala ulogu Bogorodičinu u domostroju spasenja – prepoznala je kako je ona u ime svih nas rekla: ‘Evo sluškinje Gospodnje.’ I zato mi tražimo i želimo i molimo se Bogu da nam daje snage u srcu, da i mi kažemo: ‘Evo sluge Gospodnjega, evo sluškinje Gospodnje, neka mi, Gospode, bude po riječi Tvojoj.’ Da zaboravimo sve naše slabosti, strasti, sve ono što nas vuče dolje na zemlju i ne da nam da se popnemo u njedra Gospodnja, da nas On prigrli ovako kao Svoju Majku na ovoj ikoni. Sve to što nas odvaja od Boga da odbacimo i da nam da Gospod snage da postanemo Njegovi vjerni sinovi i kćeri.“
Na kraju besjede, otac Igor Balaban je poučio i o značenju slikanja freske Uspenja na zapadnom zidu hrama – tako da je vjernici vide kada izlaze iz crkve.
„Gleda se tako da bi nas naučila da, kad izlazimo iz hrama, kad završimo molitvu, imamo nadu. Izlazimo u svijet, znamo da i nas čeka usnuće, znamo da svakoga od nas čeka to što je dočekalo i nju kao smrtnu ženu koja je rođena od oca i majke, ali imamo nadu da ćemo isto tako kao ona završiti u njedrima Gospodnjim i da nas Gospod primi u Svoje vječno Carstvo, u Carstvo Oca, Sina i Duha Svetoga, istinsku otadžbinu našu, i da nas pomiluje i spase u vjekove vjekova“, zaključio je otac Igor.
Na kraju svete službe Božije prerezan je slavski kolač, u slavu Božiju i čast Presvete Bogorodice, a potom se sabranima obratio mitropolit Joanikije.
Vladika je kazao da proslavljanjem praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici i svim drugim duhovnim svečanostima Crkva Božija neprestano plete vijenac slave Presvetoj Bogorodici. Dodao je da se od svih praznika, kojim slavimo Presvetu Bogorodicu, posebno izdvajaju praznici Roždestva Hristovog i praznik Uspenja Presvete Bogorodice.
„Ona je pod Krstom Hristovim stradala zajedno sa svojim Sinom i Spasiteljem svijeta, sjedinila se sa Njegovim Krstom i sa Njegovom žrtvom i sa Njegovom smrću. I tu je već postala pričasnik Njegove živonosne smrti, a konačno se sjedinila sa svojim Sinom i sa Njegovim Krstom i sa Njegovom smrću u dan svoga Uspenija. Ako je, kao što proslavljamo Hrista, Njegova smrt bila živonosna, i već je ona uništila smrt ljudsku, i Vaskrsenjem nas je Gospod preveo u novi život, tako je i Presveta Bogorodica kroz svoje Uspenije prešla, sjedinila se sa Hristom i prešla u novi život i postala zastupnica blagodatna cijeloga sveta, cijele Crkve Božije.“
Podsjetivši da Presvetu Bogorodicu proslavljamo kao onu koja je uzvišenija od anđela, arhanđela i svih svetih, te da molitve Njoj uznosimo odmah nakon molitvi uznesenih Hristu Bogu, Bogu Ocu i Duhu Svetome, mitropolit je poželio svima pomoć i zaštitu Presvete Bogomajke u svim danima života.
„Ona je brza pomoćnica, koja nas izbavlja iz svih naših bijeda, padova, tuga, nesreća, depresija, pogibija, i vraća nas u život, vraća nas u naručje Sina svoga, u naručje ljubavi Božije. Neka bi njezine molitve bile sa svima vama, da u svim danima svoga života budete ispunjeni vjerom, dobrotom, ljubavlju, i da vas Presveta Bogorodica uvijek upućuje na put spasenja, na put ljubavi Božije. Svima na zdravlje i na spasenje i na radost ovaj veliki praznik“, poželio je visokopreosvećeni mitropolit Joanikije.
Nakon svete liturgije, mitropolit je odslužio mali pomen blaženopočivšem episkopu Gerasimu Petranoviću, sahranjenom u porti saborne crkve manastira Savine.
U kratkom slovu, proiznesenom ovom prilikom, mitropolit je rekao da oni ljudi čiji nas svijetli životni primjeri nadahnjuju nisu upisani samo u ljudsku istoriju, već i u Božije pamćenje.
„Episkop bokokotorski Gerasim Petranović se svojim svetim životom i svetom službom upisao u knjigu života, posluživši svojoj Crkvi, svome narodu, sve svoje sile, prinijevši Gospodu na žrtvu živu blagouhanu. On je ugodio Gospodu svojim životom i uvjereni smo da nas zastupa pred prestolom Božijim. Neka mu je vječna slava i pokoj i Carstvo mu nebesko“, kazao je mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Slavsko sabranje u manastiru Savina nastavljeno je za svečanom trpezom ljubavi.
Večeras će ulicama Herceg Novog proći gospođindanska litija. Litija, u kojoj će biti nošena čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Savinske, krenuće od manastira Savine u 18 časova, a predvodiće je visokopreosvećeni mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
O. B.
