U Manastiru Svetoga Ilije na brdu Volujica kod Bara, danas je proslavljena hramovna slava u čast Svetitelja i proroka Ilije. Istovremeno toržestveno i svenarodno služena je i Sveta Liturgija, kojom je načalstvovao Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator zagrebačko-ljubljanske eparhije g. Kirilo uz sasluženje protoprezvitera- stavrofora i barskog paroha Slobodana Zekovića kao i sveštenstva i monaštva tog kraja.
U besjedi nakon pročitanog Jevanđelja vladika Kirilo se obratio vjernom narodu:
„Danas smo slušali u Svetom Jevanđelju i Svetom Pismu kako Gospod Isusu Hristos izobličava nevjerje svoga naroda. Jer ga oni pitaju: „Kad smo čuli da si tolika čudesa radio u drugim gradovima, zašto to ne uradiš ovdje“ ? A on im kaže da su mnoge udovice bile u vrijeme Svetoga Ilije i samo jednoj, on je pošao u Sareptu Sidonsku i da su mnogi gubavi bili u vrijeme Jeliseja, ali samo se jedan iscijelio.
Čudesa Božija ne obavljaju se da bi Gospod zadivio ljude. Svaki čovjek razuman zadivljen je samim pojavama u ovom čudesnom svijetu, jer su sve čudesa oko nas: more, planine, životinje i Mjesec i Sunce. Bog nema potrebe da nas zadivljuje nekim čudesima. Sva ta čuda se dešavaju da bi se pojavio još neki istiniti vjernik na zemlji i da bi se naša vjera utvrdila u istinitoga Boga. To dejstvo Božije i naše spasenje obavlja se u sinergiji našoj sa Bogom. Potreban je naš odgovor: podvig vjere, molitve, usrđa a onda ni Bog neće zakasniti sa svojim odgovorom . Kada su lažni proroci prizivali lažnog Boga Sveti prorok Ilija im je govorio: “ Da nije možda zaspao taj Vaš Bog, što ne odgovara“? Istiniti Bog nikada ne spava jer on je Sveprisutan. Kako to govorimo u molitvi, Duhu Svetome: Koji si svuda i sve ispunjavaš. On je Onaj koji jeste, On je izvor života. Upravo tu činjenicu nije shvatio jedan od Prvovrhovnih anđela, Denica nego se pobunio protiv Boga, želeći da dijeli vladavinhu sa njim. On nije shvatio činjenicu da Bog nije samo puki vladar nego da je On izvor života i davalac sile. Kako mi dišemo i kako kuca naše srce? Nijedan čovjek ne može bez Gospoda. Kako mi rađamo djecu i kako bilo šta drugo radimo bez Boga?“, besjedio je vladika Kirilo.
„No kako je u vrijeme Ilije bilo mnogo idolopoklonika, među njima i sam vrhovni car Ahav i njegova žena Ezavelja tako i danas postoje ljudi koji se vežu za prolazne stvari ovoga svijeta. Jedan drugi prorok našeg vremena, i pravednik prepodobni Justin Ćelijski je mnogo o tome govorio i izobličavao grijehe Evropske, drevne hrišćanske civilizacije, koja se okrenula lažnim drugim Bogovima, nauci, tehnici.
Vidjeli smo sada u Parizu zlatno tele koje se pojavljivalo u vrijeme Mojsija, tačnije kad je Mojsije otišao na Goru pošto je narod htio da ubije Arona. Mojsije im je morao napraviti zlatno tele da ga ne bi ubili. Eto opet taj simbol smo vidjeli u velikoj hrišćanskoj naciji francuskoj. Zbog zločestivosti njihovih vladara to se dešava. Ne mora značiti da je cijeli francuski narod takav nego znači oni koji zapovijedaju tim manifestacijama, da su oni zločestivi i da su odstupili od istine i pravde. I upravo je ta revnost za istinu vjere i pravdu Božiju bila osnovna karakteristika Svetoga Ilije i ne samo njega nego svih svetitelja, pravednika i ljudi blagočestivih“, ukazao je Preosvećeni.
„On je izobličio cara Arhava jer je oduzeo čovjeku vinograd i ubio ga po nagovoru svoje žene. Poslije ga je ta ista žena Jezavelja gonila pa se Ilija morao smiravati daleko u pistinji, dokle mu se Bog nije javio tihim glasom. Taj tihi glas Božiji je pun milosrđa i ljubavi prema svom stvorenju. Bog dugo trpi, kako bi što više ljudi došlo u poznanje istine. Pored svih tik karakteristika Svetoga Ilije, on je prepoznat u Crkvi kao izraziti revnitelj molitve i tvrde vjere i slobode pred Gospodom. Tako je on tražio i Gospod je zatvorio nebo tri godine a potom ga molitvama Svetoga Ilije otvorio i dao kišu, jer je bilo vrijeme izrazite suše. Gospodu je bitniji jedan pravednik nego hiljade nečastivih ljudi. Iako je žalio za stradanjem naroda Izrailjskog zbog idolopoklonstva.
Tada je bilo razdijeljeno carstvo. Uz istinitoga Boga i na poklonjenje Hramu ostalo je samo pleme Judino i Venijaminovo. Ostala plemena su napravila Izrailjsko carstvo. Arhav se međutim poklanjao drugim Bogovima iako je to je bio jedini istinski Hram. Ilija je izobličavao to neznaboštvo i idolopoklonstvo i zato je smetao Caru i ostalim idolopoklonicima. U toj revnosti za istinu, Ilija je imao jedino imanje, samo Boga. Bio je obučen u oskudnu odjeću, išao je kroz pustinju i izobličavao prestupe tadašnjeg naroda. Ali da podvučemo tu njegovu crtu molitve i vjere. On se smatra pretečom pokreta Isihazma. On je sigurno u tim svojim pustinjama ponavljao neke od svojih kratkih molitava, prizivao ime istinitoga Boga i živio u askezi. On se smatra prvim devstvenikom Avramovog grehopada i pretečom monaškog reda. Kako je govorio Grigorije Bogoslov, treba se više moliti nego disati.
Svoje vrijeme koje nam je Bog darovao treba da iskoristimo pravilno. Sveti oci pustinjaci imali su šest časova molitve, šest časova sna i šest časova rukodelji, što znači da naše vrijeme treba da iskoristimo pravilno. Molitvom i pobožnim čitanjem duhovne literature, treba da iskupljujemo svoje vrijeme na šta nas poziva Sveti Ilija. Tako ćemo biti na korist svojim bližnjim i moći ćemo da učinimo dobro za svoje društvo i crkvenu zajednicu“, zaključio je Episkop Kirilo blagosiljajući sve prisutne.
Otac Slobodan Zeković je čestitajući slavu Hrama i praznik Svetitelja Ilije, zablagodario episkopu Kirilo na divnim poukama.
„Želimo da pozdravimo i da se zahvalimo ovogodišnjim kumovima slave a to su doktor Igor Karišik, Duško Vujović i Mihailo Plamenac, da ih Gospod blagoslovi i Sveti prorok Ilija, i da im svakog napretka i zdravlja. Običaj je da se blagoslov kumstva manastirske slave prenosi na domaćine koji će sledeće godine biti, Srđan Vlahović i Miško Jovićević“ kazao je otac Zeković, poželjevši da blagoslov Božiji bude sa svima prosutnima.
Nakon toga je upriličena trpeza ljubavi.
