Povodom dvadeset četvrte godišnjice nemilosrdnog bombardovanja „Milosrdnog anđela“ Srbije i Crne Gore od strane NATO alijanse i devetnaeste godišnjice Martovskog pogroma na Kosovu Metohiji donosimo divne stihove posvećene Svetoj srpskoj zemlji popadije Marije Radunović:
KOSOVO NIJE SAMO POLJE
Božija djeco, o Srbi mili,
niste valjda već zaboravili,
na Kosovo, srpsku kolijevku,
i junaka krvavu rijeku?
Odvažne u boj ih ispratiše,
majke za sinovima vapiše,
crne za muževima plakaše,
i djeca bez očeva ostaše;
dok traje slika neizbrisiva,
vjera muških nepokolebljiva.
U smrt krenuše, pjesma se ori,
za čast, vjeru u Boga, se bori.
Kosovska bitka završena nije,
ona se, znaj i dan danas bije.
A Kosovo nije samo polje,
tom bitkom, krvlju, osvećeno je.
Ono je srpstva korjen duhovni,
pokazaše mučenici slavni
koji voljom svojom izgiboše,
najveću svetinju odbraniše
i Carstvo Božije zaslužiše!
Srbi pali – zli jezici kažu,
bezbožni, ne poznaju,, pa lažu!
Da, Srbi skoro svi izginuše,
od turske vojske ostade više,
ali turski car poginu prvi,
dok srpski i sad svetošću vrvi
Kad Turci Lazara uhvatiše,
on smiren, blagodaću odiše;
ne htje slobodu po c’jenu svaku,
ne htje se cjenjkati za smrt laku,
za slobodu s Bogom dao glavu,
i zemaljsku za nebesku slavu!
Car Lazar sa svojim junacima,
ne odusta pod turskim lancima
od Boga i vjere svoje slavne,
svetosavske vjere pravoslavne!
Zato nije poraz, no pobjeda,
Kosovom se vjera srpska ogleda!
a poljem, ’mjesto truležnog smrada,
odiše svetost Božijeg stada.
Ponoviću opet, braćo draga,
da zemaljska su prolazna blaga;
Kosovska bitka završena nije,
pa ona se i dan danas bije,
te, dok postoji svjetlost dana,
Srbi se sjećaju Vidovdana
i kletve svetog cara Lazara
ko Kosovo izda dom razara!
Nije izdaja naroda svoga,
no izdaja Jedinoga Boga!
Odlučite braćo moja draga
služite li Boga ili vraga?!
Marija M. Radunović
