Jutros je u Hramu velikomučenika Đorđa, služena Sveta evharistija kojom je načalstvovao protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski. Sasluživalo je sveštenstvo ovog drevnog hrama: protojereji-stavrofori Mileta Kljajević i Dragan Stanišić, protojereji Jovan Radović i Blažo Božović; dok su za pjevnicom odgovarali pojci Crkve Svetog Đorđa predvođeni protojerejem Mirčetom Šljivančaninom i đakonom Lukom Pavićevićem.
Poučnom besjedom sabranima se obratio prota Šćepanović:
„Vaistinu Vaskrse Gospod i ovom Svetom liturgijom, u ovom hramu u kome kandila gore, u kome se pjesma poje i besmrtni ljudi, besmrtnima zbore; na ovaj sveti i blagosloveni dan služismo Svetu liturgiju u čast Svetog apostola i jevanđeliste Marka, zaštitnika grada Podgorice.
Podgorica je grad mučenik, koji je kroz vijekove proživio velike nepravde i razaranja, ali je uvijek, kao feniks, iznova vaskrsavao. Bombardovan u raznim vremenima i stradanjima (1914, 1915, 1916, 1941, 1943), a naročito u onim strašnim majskim danima prije 82 godine, doživio teško razaranje. To su preživjeli samo ovaj sveti hram i podgorička gimnazija.
Ovaj hram je velika svetinja. Slava stare Podgorice bio je Sveti arhangel Mihailo, a potom je, vjerovatno pod uticajem Mletačke republike i trgovaca koji su donijeli kult ovog divnog ugodnika Božijeg, zaštitnikom grada postao Sveti Marko — apostol hrabrosti i snage, koji je širio Hristovo Jevanđelje. Iako snažan u propovijedi, bio je krotak i nezlobiv, pronio je svjetlost Jevanđelja Hristovog do neznabožačkog Misira, donoseći blagu vijest spasenja, za koje je otac Justin rekao da je Jevanđelje, prepjev nadprirodno u prirodno i vječno u vremensko. Ta riječ Božija hranila je sve naše slavne pretke u ovom drevnom hramu, koji je bio i prva podgorička škola. Ne mislim samo na to što su djeca dolazila ovdje kod kaluđera, jer je ovo nekada bio manastir, nego mislim i na prvi organizovani oblik škole iz 1755. godine, kada su sveštenici ovdje učili djecu prvim slovima i bukvaru, radi Jevanđelja Hristovog.
Danas smo se sjetili svih tih divnih ugodnika Božijih — samo Bog zna njihova imena — i svih onih koji postradaše u bombardovanjima. Sjetili smo se i Patrijarha Gavrila, čiji je dvor bio nedaleko odavde. Sjetili smo se i starih bogomoljaca koji su nama mlađima prenijeli luču vjere: Dragice Popović, majke naše vjeroučiteljice Snežane, Grane Vučković, Ljubice Strugar, Velja Četkovića, Nika Lađića i mnogih drugih koji su u teškim vremenima komunizma i bezbožništva čuvali ovaj sveti hram.
Ovaj hram je mnogo puta rušen i obijan, ali se u njemu uvijek služila Sveta liturgija. Zato, kada dolazimo ovdje i čujemo ptice kako cvrkuću, kao da nas podsjećaju da je živ Gospod i da je vaskrsao Gospod, i da — iako je velika tajna zla — nije manja tajna dobra, i da će dobro na kraju pobijediti.
Zaista, srce mi je puno kada vidim portu ovog hrama ispunjenu narodom. Tada kažem: živ je Gospod i vaskrsao je Gospod!
Molitvama Svetog velikomučenika Georgija i Svetog Marka, neka je srećan i blagosloven ovaj praznik svima nama, a naročito našem Kolu srpskih sestara, našoj sestri Olgi Stojanović; da se sjetimo i ranijih predsjednica Branke Vojvodiić i druih, koje su jevanđelsku misiju Sv. Marka pronijeli na sebi svojstven način. Neka Gospod blagoslovi njihov trud i žrtvu, kao i sve one koje su prije njih nosile tu jevanđelsku misiju. Neka Gospod blagoslovi sve žitelje ovoga grada, da Jevanđelje Hristovo zamiriše tamjanom i mirom, i da kroz ovaj grad pronosimo mir i dobru volju.
Neka Gospod, divan u svetima svojim i divan u Svetom apostolu Marku, koji je bio učenik Svetog apostola Petra i čije se Jevanđelje danas propovijeda na svim stranama svijeta, blagoslovi ovaj grad i sačuva ga. Neka čuva i ostatke manastira Svetog apostola Marka, koje čuva čestita muslimanska porodica Đečević, koja nas decenijama dočekuje sa ljubavlju i poštovanjem.
I danas ćemo u 18 časova ulicama ovoga grada pronijeti blagoslov i mir, kao što su to činili naši preci. Predvođeni Njegovim visokopreosveštenstvom mitropolitom Joanikijem, sveštenstvom i vjernim narodom, a sa svetim moštima Svetog Simeona Dajbabskog, krenućemo ulicama Podgorice.
Gospode blagi, pomiluj nas sve molitvama Svetog apostola Marka i neka njegova jevanđelska misija nađe odjeka u našim srcima i dušama. Još jednom, i još mnogo puta: Hristos vaskrse!“
Po otpustu prota je zablagodario crkvenjacima, čtečevima, horovođama i svima koji su svojom molitvom i tišinom u ovom drevnom hramu uveličali veliki dan za ovaj grad.
Nakon primljene Svete tajne pričešća, prerezan je i osveštan slavski kolač današnjim svečarima.
Potom se starešina Hrama Svetog Đorđa, prota Mirčeta Šljivančanin, zahvalio proti Predragu Šćepanoviću, kao i sestrama Kola srpskih sestara Sveti apostol Marko koje danas proslavljaju svoga patrona:
„Neka je srećna slava našim članicama Kola srpskih sestara Svetog apostola i jevanđeliste Marka, sestri Olji i svim članicama koje se trude na djelu Božijem, da učine ono što je u njihovoj moći i što je smisao njihove službe — na dobro i na blagoslov, na pomoć bližnjima i na širenje ljubavi Božije i Jevanđelja Hristovog. One imaju, kao što znate, mnogo aktivnosti. Već u subotu uveče, u okviru Dana Svetog Marka, biće organizovano jedno divno veče posvećeno majčinstvu, porodici i porodičnim vrijednostima. Zato pozivamo sve da dođu u 20 časova. Takođe, u okviru svojih humanitarnih aktivnosti, naše Kolo učestvuje i u pripremi Đedovog sabora u Osojanima, u Metohiji. Ispred crkve su postavljeni štandovi na kojima se prodaju majice kako bi se prikupila sredstva za organizaciju tog sabora. Još jednom — srećna slava svim članicama Kola i svima koji učestvuju u njihovom radu. Neka vam Gospod daruje svako dobro i blagoslov!“
Predsjednica Kola gospođa Olga Stojanović uručila je zahvalnicu starešini ovoga drevnog hrama, proti Mirčeti:
„Dragi oče, meni ostaje samo da zablagodarim za jutrošnju Svetu liturgiju i ocu Predragu, kao i sveštenstvu ovoga divnoga hrama. Mi uvijek od vas imamo dobrodošlicu i podršku za sve naše aktivnosti. To je već postala tradicija koju čuvamo od osnivanja Kola. Prva predsjednica Kola bila je Marina Jovčić, zatim Branka Vojvodić, a poslije njih sam tu dužnost ja preuzela. Nažalost, zbog zdravstvenog stanja, ni Branka ni Marina danas nisu mogle doći, ali se mi molimo za njih. Molimo se i za one koje su se upokojile, među njima za našu Božidarku Pavićević i Anđeliju Radović. Njih se uvijek sjećamo u molitvama. Hvala vam, braćo i sestre, koji ste jutros uveličali ovu Svetu liturgiju. U ime Kola srpskih sestara, želim da uručim ovu zahvalnicu vama kao starješini hrama, a preko vas i svima koji ovdje služe i trude se. Neka vam ovo bude na dobro — i vama, i vašoj porodici, i vašem domu, i vašoj službi Crkvi Božijoj. Blagodarimo vam od srca. Mnogo hvala!“
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
