KRVAVA PIVSKA DOLA
Jun mjesec, sedmi po redu
godina teška. Četrdeset i treća.
Čekaju taoci, svezani u redu.
Crna se nad njima nadvila sreća.
Ljudi, žene i nevina djeca!
Zaćutala gora i ptica poj.
Žalosno nebo kao da jeca!
Pred njima je fašista stroj.
U tri doline svezani žicom,
djece i majke, posebno ljudi.
Smrti su okrutnoj okrenuti licem!
Majke djecu privile na grudi.
Dok ljudi gordo smrti se smiju
a žene mališane svijaju svoje.
Uplašeni, jadni za majke se kriju,
dok najmlađi poslednji put doje.
Prosu se rafal, pokosi masu…
Grče se lica od velikog bola.
Dok vrelo olovo fašista sasu!
Pamti Piva krvava Dola…
Pet stotina dvadeset i dvoje
i stotinu devet nevinih čeda.
Krvave brojke i danas stoje.
A Gospod sa neba žertvu je gleda’!
Na Obretenje Jovanove svete glave,
na nebo se Piva tada vozdiže.
Iz mora krvi kroz oblake plave,
u Rajske vrtove Bogu stiže.
Miloš Kecojević
