Micovic

Milutin Mićović: “Dostojan naš Mitropolit Joanikije i nadam se da ga blagosiljaju Petrovići a posebno Mitropolit Amfilohije“

Ime: 10. 09. 2021 MILUTIN MICOVIC O MITROPOLITU JOANIKIJU; Opis: Dostojan naš Mitropolit Joanikije i nadam se da ga blagosiljaju Petrovići a posebno Mitropolit Amfilohije Tip: audio/mpeg

“Crna Gora ima jedan podzemni bazen nesloga i tamnih i zlih sila, koji je proključao u vrijeme velikog i svečanog duhovnog događaja ustoličenja Mitropolita Joanikija u Tron Svetog Petra Cetinjskog, čime se pokazalo da je ustoličenje Mitropolita na Cetinju događaj koji uvijek pokreće sve sile od onih najtamnijih do sila koje se uključe odozgo sa neba i razriješe tu paklenu neslogu. Hvala Bogu sve se srećno završilo i daj Bože da, sa novim Mitropolitom, Crna Gora kroči naprijed duhovno, kulturno i u smislu btatske sloge, gdje će biti manje ovakvih tenzija i razornih sila“- kazao je u intervjuu, koji je dao Radiju “Svetigora“, povodom ustoličenja svog rođenog brata Vladike Joanikija u Tron Mitropolita crnogorsko-primorskih,književnik Milutin Mićović predsjednik Književnog društva “Njegoš“.

“Mitropolit Joanikije se od Banjana, preko Nikšića i Beograda ponovo vratio u Crnu Goru gdje je pod budnim duhovnim okom svog duhovnog oca, Mitropolita Amfilohija, duhovno rastao preuzimajući velika zaduženja od Igumana manastira Savina, preko Cetinjskog Igumana, rektora Cetinjske Bogoslovije, vikarnog Vladike na Cetinju pomoćnika Mitropolitovog do Vladike Budimljansko- nikšićke eparhije, koja zahvata više od polovine Crne Gore. Vladika Joanikije je toliko toga uradio u ovom narodu da je narod sam posvjedočio koliko je on iz Crne Gore i iz ovog naroda, koliko on znači narodu a, s druge strane, koliko on smeta jednom drugom dijelu naroda koji narodom ne mogu ni nazvati. Iako su iz našeg naroda ti ljudi nemaju onu narodnu elementarnu ni pamet, ni etiku, ni prirodu već su se okrenuli protiv svega svog pa i protiv Mitropolita Joanikija. Dostojan naš Mitropolit Joanikije i nadam se da ga blagosiljaju Petrovići a posebno naš Mitropolit Amfilohije“- kaže Mićović.

Govoreći o svojoj porodici i porijeklu Milutin kaže sa su Mićovići dva vijeka u Banjanima odakle su se doselili iz Drobnjaka.

Micivic 7“Bilo nas je šestoro djece, četiri brata i dvije sestre. Svi smo bili dobri đaci, od roditelja smo naslijedili talenat i za školu i za mnogo toga časnog i poštenog. Osjetivši dublju potrebu za svojim korijenima moj brat Jovan prelazi sa Filosofskog na Teološki fakultet, što je slično uradio i naš Patrijarh Porfirije. Mi imamo neku naslijeđenu filosofsku crtu zapitanosti o pitanjima smisla čovjeka. To pitanje je bilo prisutno među nama od mladićkog doba. Iako je mlađi šest godina, uvijek sam u njemu imao sagovornika za bitna pitanja života. Imao je moju podrušku za monaštvo sa svim momentima bratske žalosti s te porodične strane, ali je pobijedila ona duhovna podrška prema njegovom porivu da svoj život osmisli u duhovnom znaku i da ispuni žeđ, odgovorivši na pitanja koja je sebi poostavio u mladosti. Da odgovori na pitanja smisla, čojstva i duhovnog usavršavanja“- kaže Milutin Mićović i dodaje da je Jovan, potonji Mitropolit Joanikije, uvijek imao duhovnu ljepotu noseći u sebi bratsku u ljubav.

“Zadržao je priridnost, duševnost, osjećaj porodice, bratstva, naroda, održavajući dublju monašku misao o čistoti i susretanju sa blagodaću Božijom“- kaže Milutin Mićović.

Osvrćući se na dešavanja na Cetinju prilikom ustoličenja našeg Mitropolita Mićović kaže da onoj drugoj Crnoj Gori ne ide u glavu da su Patrijarh i Mitropolit na Cetinju svoji na svome, već ih smatraju okupatorima, stvarajući opsadu Cetinja i dočekujući ih na mnogo ružan način.

“Mnogi ljudi ne mogu da vide ono što je dublje, duhovno i imaju otpor prema svemu ,,odozgo“. To su ljudi koji bi za šaku vlasti ubili i rođenog brata. Ovdje se umiješala ideologija podjele, prvi put nakon turskih vremena, kada su se jedni turčili a drugi ostajali u vjeri predaka svojih. Oni koji sebe nazivaju ,,građanistima“ u svom provincijalnom razumijevanju statusa građanina ne prihvataju istoriju, tradiciju, identitet i naciju.

Kroz koncept građanske Crne Gore pokušava se uništiti srpski narod, srpski jezik, identitet. Sada je na red došla i Crkva. Moramo da znamo da je čovjek koji nema svoju istoriju i nasleđe došao kao niko i niotkuda“- kazao je Milutin Mićović.

Mićović se sjetio i svoje majke, blaženog spomena, koja je bila rodom od Koprivica.
,,Naša majka je život provela u velikom naporu. Imala je veliki poriv da školuje svoju djecu, dok je otac bio pamtiša i imao prirodnu mudrost, filosofa po prirodi. Kao takav naš otac nije toliko cijenio školu, već je često govorio: ,,Ako se čovjek ne rodi, džaba knjige”. Imao je često glavnu riječ u selu i bratstvu. Majka nije išla u školu ali je sama naučila da čita i mnogo je voljela da čita. Moja baba, rodom od Mićunovića (čiji su preci bili kneževi) moju majku je zvala ,,Bukvaruša“ jer je često čitala dok je čuvala ovce. Od kad je Joanikije otišao u manastir čitala je duhovnu literaturu, Vladiku Nikolaja Velimirovića i Avu Justina Popovića. Poslednje godine provela je u manastiru Šudikova kod Berana uz divnu, punu ljubavi, blaženog spomena mati Agnniju koja je obnovila ovu Svetinju“- sjeća se sa sjetom Mićović.

On dodaje da se, kao čovjek i kao pisac užasnuo kada je vidio koncept nove Crne Gore prije dvadeset godina o čemu sam napisao mnogo i tekstova i knjiga što se kasnije pretvorilo u stvaralačku radost.

“Ja sam metafizički pisac, duhovno religijske teme su moj domen, tijesno mi je bilo biti u bilo kojoj stranci“- kaže Mićović koji je koncept ovakve Crne Gore smatrao kao razaranje temelja Crne Gore.

“U iznutra sukobljenu Crnu Goru umiješali su se neki širi projekti a na nama je kako ćemo se pokazati. Slobodan čovjek se ne zatvara u naciju. On je nadtrasta, dodajući svojoj tradiciji i svom srpstvu ono što prima nešto od Neba. Mi biramo. Hoćemo li biti ratnici svjetlosti ili ratnici tame.

Postanimo ljudi sposobni da odgovaramo na pitanje čovjeka na zemlji. To je formula Petra Drugog Petrovića Njegoša koji nije ostao zatvoren u plemenu već nas je podigao do neba“- kaže Milutin Mićović predsjednik Književnog društva “Njegoš“.

Slobodanka Grdinić