Mitropolit Amfilohije

Mitropolit Amfilohije

Mitropolit Amfilohije: Časni Krst je upisan i u Božiju i u ljudsku prirodu

ČOVJEK JE U ZNAKU ČASNOG KRSTA.

ČASNI KRST JE UPISAN I U BOŽJU I U LJUDSKU PRIRODU

 

… Naš sveti starac Justin Ćelijski je govorio: „Da se Hristos nije razapeo i na raspeću otkrio sebe kao vječnu Ljubav, kao Boga ljubavi, takvoga Boga koji traži od nas ljuvab, a koji se sam nije pokazao kao istinska ljubav, takvoga Boga čovjek ne treba da prizna.
Jedini Bog koji je Bog naš, Bog ovoga svijeta, Bog neba i zemlje, Bog koji se otkriva i javlja jeste upravo Hristos koji se javio na Golgoti…

Sve je u znaku, i u ovoj planini Božjoj, u ovoj stijeni Božjoj, i u životu Svetoga oca Vasilija, i u životu Isaije koji se ovde podvizavao prije njega, i u životu svih onih koji su ovdje dolazili, evo i dolaze kroz vjekove, sve je njihovo u znaku Hrista i Hristovog raspeća. Uostalom, ne samo što je ova ostroška svetinja u znaku Hrista i Njegovog raspeća, nego je Časni Krst upisan u ljudsku prirodu.

Sjećam se iz djetinjsta, došao je neki seljak prosti, negdje tamo od Požarevca, od Srbije, nešto je prodavao i išao je od sela do sela i došao je kod mog pokojnog oca. Pa su onda razgovarali oni, sjećam se toga kao dijete, pa ga pita moj otac: „Je li ti poštuješ Časni Krst?“ A on će reći „kako da ne poštujem Časni Krst kad je Časni Krst upisan u moje biće!“ I onda je taj čovjek raširio ruke, sjećam se toga kao danas i opet rekao: „Zar ne vidiš da je u znaku Časnoga Krsta čovjek stvoren, uspravan, a ruke njegove lijeva i desna, evo ih upisane u ljudsku prirodu to je Časni Krst!“

Ne samo što je upisan Časni Krst u ljudsku prirodu, i čovjek prizvan da živi u duhu Časnoga Krsta, nego je Časni Krst, a to nam svjedoči i ovaj sveti praznik i današnje Sveto Jevanđelje, nego je Časni Krst upisan i u samoga Boga.
Vertikala Časnoga Krsta, šta je drugo nego je svjedočanstvo da je Bog sa nebesa iz neizrecive tajne sišao na zemlju, preko vertikale.

Jedan rimokatolički Kardinal Kasper, kad smo bili u jednoj zvaničnoj posjeti u Rimu, negdje oko dvijehiljadite godine, zajedno sa bratom, episkopom bačkim, onda će on reći, veoma uman Njemac: „Mi rimokatolici imamo potrebu za vama pravoslavnima“. Ja mu onda kažem, kakvu vi imate potrebu, vi ste moćna organizacija, širom svijeta rašireni, imate svuda u svijetu svoje centre, svoje crkve? Kaže on, jeste, u pravu si, ali vi pravoslavni hrišćani, hrišćani Istoka, vi čuvate i svjedočite vertikalu života, svojim svjedočenjem Hrista raspetoga, Njegovog Jevanđelja, svojim svjedočenjem da je Bog sišao na zemlju. To je vertikala Božjeg silaska na zemlju. A mi smo, kaže on, i time govori o hrišćanima Zapada, mi smo u opasnosti da izčeznemo u horizontali, da se istopimo, da se poistovetimo sa ovim svijetom. Mudra riječ ovog prelata rimskog.

I ako bi gledali sad malo dublje i posmatrali šta se događa sa hrišćanstvom Zapada, upravo vidjeli bi da je sve manje u svijesti zapadnih hrišćana i zapadnog čovječanstva evroameričkog, sve je manje i manje živoga Boga…

U znaku Krsta je ljudski život, ne samo u prirodi ljudskoj, nego i u djelanju ljudskom ovdje na zemlji. U znaku Časnoga Krsta je život Boga ovdje na ovoj zemlji. To znači u znaku žrtve, žrtvovanja, u znaku ljubavi prema živome Bogu i u znaku ljubavi prema bližnjima svojim.
Da bi ta ljubav bila istinska i prava, ona mora da bude krstonosna, mora da bude bogonosna ljubav. Jedino ta ljubav je istinska i prava ljubav…

I ovaj dan je u znaku Časnog Krsta, i život Božji je u znaku Časnog Krsta, i naš život koji smo se popeli ovdje da cjelivamo mošti krstonosca i bogonosca Svetoga Vasilija, i đakona njegovog svetoga, sve je u znaku Časnoga Krsta. Zato i pjevamo i Bogu se molimo „Krstu Tvojemu se poklanjamo Hriste, i sveto vaskrsenje Tvoje proslavljamo“. Neka bi život naš, život ne samo ove svetinje i onih koji se ovdje penju na ovu svetinju, nego i život našega naroda, život svih zemaljskih naroda, život Evrope i Azije i Afrike, i svih kontinenata, i svih koji se rađaju na Zemlji, neka bi bio u znaku Časnoga Krsta. On jeste, samo treba ponijeti časno i čestito Časni Krst koji je upisan u našu prirodu.

„Ko hoće da ide za Mnom, neka se odrekne sebe, neka uzme krst svoj, neka hodi zamnom“, to je poziv i nama i svima ljudima na zemlji, svima onima koji krenu istinskim, pravim putem i koji vjeruju jedino u Boga koji daruje život vječni, koji vjeruju u besmrtnost ljudskoga bića. Oni koji se klanjaju zemaljskim idolima, od njih vajde nikada nije bilo. Ni danas od savremenih idolopoklonika i Zapada i Istoka vajde nema.

Mi se klanjamo Krstu Časnome i Hrista Boga proslavljamo, od Djeve rođenoga, raspetoga i vaskrsloga, sada uvijek i u vjekove vjekova. Amin.“

(Izvod iz besjede Njegovog Visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Dr Amfilohija Radovića, izgovorene na Krstovdan 27. septembra 2017. godine, u Gornjem manastiru Ostrog, poslije pročitanog Svetog Jevanđelja, za potrebe sajta priredio mr Aleksandar Vujović, profesor Cetinjske bogoslovije i urednik Katihetsko-obrazovnog programa Radio Svetigore)