Na praznik Marije Magdaline, 4. avgusta, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Arhangela Mihaila na Crkvinama kod Kolašina.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja, Mitropolit Amfilohije je govorio o Mariji Magdalini ističući da je ona prva kojoj se vaskrsli Hristos na grobu javio i od nje tražio da ostalim učenicima prenese vijest o Njegovom vaskrsenju iz mrtvih. Po predanju Marija Magdalina je prva i rimskom imperatoru Tiberiju predala crveno jaje u znak Hristovog vaskrsenja. Ova ugodnica Božja, velika mučenica i stradalnica, iz koje je Gospod istjerao sedam demona, bila je i ostala živi svjedok Hristovog vaskrsenja.
Crkva Svetog Arhangela Mihaila na Crkvinama je takođe svjedok Hristovog vaskrsenja, naglasio je vladika i podsjetio da je ovaj hram koji je sagradio Otaš Savin Medenica bio ruševina, kao i mnogi drugi širom Crne Gore.
„U duhu Hristovog Vaskrsenja je i ovaj hram, sa kojim se dogodilo ono što se događalo i sa mnogim drugim hramovima, što se i dan-danas događa, jer u Crkvi Božijoj u toku 2.000 godina, sve je u znaku raspeća i vaskrsenja Hristovoga. “
Pojasnio je da je u znaku Hristovog raspeća i vaskrsenja i Tajna Svetoga krštenja, saraspinjemo se Hristu da bi vaskrsli sa Njim i da bi kroz Njega i preko Njega zadobili vječni i neprolazni život. Crkva Hristova je 2.000 godina gonjena i progonjena, razapinjana u svim zemaljskim narodima, kao što je i Hristos bio gonjen i progonjen:
„Mi smo svjedoci tog strašnog raspeća u vrijeme bezbožnih boljševika – titoista, koji su raspinjali Crkvu Božiju, posebno u Crnoj Gori. Ubili su Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija i preko 120 najboljih sveštenika Mitropolije, a o vjernima da ne govorimo.“
Dalje je vladika Amfilohije govorio da su bezbožnici natjerali narod da napusti svoje hramove, tako da su oni postali pustolovine. Mislilo se da je Crkva uništena i da je više nikad biti neće. Takvo je stanje bilo sve do 90-ih godina:
„Ali od 90-ih godina Gospod je posvjedočio da je Crkva, ne samo Crkva raspeća, nego i Crkva vaskrsenja. Preko 700 hramova je obnovljeno i vaskrslo u Crnoj Gori ovih poslednjih 30 godina sa dva velika hrama: u Podgorici, posvećen Hristovom vaskrsenju, i Baru, posvećen Svetom Jovanu Vladimiru.“
U Crkvi Hristovoj, pravoj i istinitoj, sve je u znaku raspeća i vaskrsenja, a takav je i ljudski život na zemlji. U znaku tog raspeća i vaskrsenja je i Hram Svetog Arhangela Mihaila na Crkvinama, a sa njim je vaskrsao i spomen na Otaša Medenicu i jednog od najvećih patrijaraha srpskih, Gavrila Medenice Dožića. Mitropolit je kazao da će lik Patrijarha Gavrila biti naslikan u ovome hramu među ostalim svecima.
„Kao što je život Marije Magdaline – Blage Marije u znaku raspeća i vaskrsenja, tako je i život ljudski i sva Božija tvorevina u tom znaku: umire i rađa se. Hristovim vaskrsenjem i tvorevina vaskrsava za vječnost i ljudsko biće zadobija svoje vječno dostojanstvo i napredak“, rekao je Mitropolit Amfilohije.
Čovjek je prizvan da kroz Hrista zadobija vječno Carstvo Božije radi kojeg postoji zemlja i Božanska tvorevina, a to je osjetio i Lovćenski tajnovidac koji je i Luči mikrokozmi napisao da u dubinama same tvorevine postoji iskra vaskrsenja. Najdublja iskra u tvorevini to je ta iskra vaskrsenja:
„Vladika Rade je osjetio da je tajna vaskrsenja ugrađena u svukupnu tvorevinu Božiju, koja takođe prolazi umiranje, ali se rađa kao i čovjek tom silom Božijom. On koji je ne samo savršen čovjek, nego i savršen Bog – Bogočovjek u čijem znaku je sudbina svukupne tvorevine, i vrijeme, i prošlost, i sadašnjost, i budućnost, i napredak tvorevine.“
Zatim je Mitropolit podsjetio da se i u ovo naše vrijeme govori o napretku, i zapitao se kakav je to napredak ako je poslednja riječ smrt.
„Jedini istinski napredak jeste uzrastanje u mjeru rasta visine Hristove, u bezmjernu mjeru Hrista kao Bogočovjeka. Bogočovječansko stanje Sina je prizvanje sveukupne tvorevine i ljudskoga bića. Taj i takav napredak je onaj o kome svjedoči i Marija Magdalina i Crkva Božija kroz sve vjekove.“
Arhiepiskop cetinjski je kazao da se u ime takvog napretka grade i obnavljaju hramovi i čovjek krštava, primajući kvasac Hristovog vaskrsenja, kvasac neprolaznoga i vječnoga života i napretka.
„Zato se posebno radujem ovome hramu koji je takođe u tom znaku. I oni koji su sebe u njega ugradili, a kroz njega i čitav ovaj kraj, kao i oni koji ovdje žive, u znaku su Hristovog raspeća i vaskrsenja, vječnog i neprolaznog napredovanja u Carstvu nebeskome koje je posvjedočio i Velikomučenik kosovski Lazar“, istakao je vladika.
Carstvo Hristovo – Boga ljubavi: Oca i Sina i Svetoga Duha je mjera ovoga svijeta i zemaljskoga života:
„Zato poštujući Blagu Mariju, koja je bila svjedok vaskrsloga Hrista i sve one koji su se kroz vjekove saraspinjali Hristu i sa Njim vaskrsavali, poklanjamo se Bogu ljubavi – Ocu i Sinu i Svetome Duhu i slavimo vječno i neprolazno Carstvo Božije u vjekove vjekova, amin“, zaključio je na kraju liturgijske propovjedi Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
Na kraju Liturgije vladika je kazao da bratstvo Medenica i Dožića nije dalo samo hramove već i svetitelja ispovjedenika Patrijarha Gavrila čime su postali jedno od najznačajnijih bratstava ne samo u Crnoj Gori već i u našem sveukupnom narodu:
„Najdivniji plodovi jednoga naroda jesu sveti Božiji ljudi“, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit i ukazao na pogubnost napuštanje našeg ćiriličnog pisma i na Crkvinama.
Kazao je da je došlo vrijeme da se brani obraz i duša, ali i svoje pismo i da je u Crnoj Gori sve što je značajno od prastarih vremena napisano ćirilicom.
„Došla su neka nova vremena, nijesu mnogo mudra ni pametna, ali daće Bog, vratićemo se sami sebi, svojoj pameti i savjesti. Nadam se da će se ova Crna Gora, zapravo njena vlast, koja se polatinila i odriče sebe i stvara neki novi, u istoriji nepostojeći, identitet, vratiti sebi. Mi smo utemeljeni na korijenju koje je donosilo i koje će i ubuduće donositi pravih plodova“, poručio je vladika Amfilohije.
Na kraju se u ime domaćina obratio i Dragiša Dožić koji je sa prisutnima podijelio sjećanje na Otaša Savinog Medenicu, čuvenog junaka i barjaktara kralja i gospodara Crne Gore Nikole I Petrovića, kao velikog priložnika u gradnji crkve na Crkvinama, koje je duhovno sastajalište i središte bratstva.
Zajedničarenje na Crkvinama je nastavljeno oko trpeze hrišćanske ljubavi.
