Na dan molitvenog sjećanja Svetog Amfilohija Ikonijskog, 6. decembra, Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije proslavio je svoj imendan u manastiru Župa nikšićka, čiji je paraklis posvećen ovom Božijem ugodniku, proslavio hramovnu slavu.
Svetu arhijerjsku liturgiju Visokopreosvećeni vladika Amfilohije je služio sa braćom arhijerejima: Visokopreosvećenim Mitropolitom mihalovsko-košickim Pravoslavne crkve Slovačke i čeških zemalja g. Georgijom, Preosvećenim umirovljenim Episkopom srednjeevropskim g. Konstantinom i domaćinom Preosvećenim Episkopom budimljansko-nikšićkim g. Joanikijem. U evharistijskom sabranju, pored mnogobrojnog sveštenstva i monaštva, molitveno su učestvovali i brojni vjernici.
Tokom Liturgije krštena je sluškinja Božija, Isidora Lučić.
U arhipastirskom slovu, nakon čitanja začala iz Jevanđelja, Visokopreosvećeni Mitropolit Georgije je čestitao imendan Mitropolitu Amfilohiju i zablagodario Bogu na ovom sabranju:
„Bog nas je sabrao na ovom svetom mjestu da zajednički proslavimo imendan našeg ave učitelja Mitropolita Amfilohija, blagodareći Gospodu za život i svjedočanstvo njegovog nebeskog pokrovitelja Svetog Amfilohija, episkopa ikonijskog. Ovo mjesto je sveto jer je odavde porijeklom Sveti otac naš Stefan Piperski, veliki svjedok Svetog pravoslavlja i borac protiv unijaćenja srpskog pravoslavnog naroda Crne Gore.“
Podsjetio je vladika da je upravo karpatski narod postradao od unijaćenja. Iako ih Gospod nije blagoslovio jednim Prepodobnim Stefanom, istakao je vladika, dao im je svjedočanstvo drugih koji su izveli pravoslavni karpatski narod iz tamnice unijatske lažne crkve, kako bi ih ponovo uveo u svetost pravoslavlja vaseljenske Crkve. Takođe, rekao je, ovo mjesto današnjeg liturgijskog sabranja je sveto i zato što je sa njega svoj narod blagoslovio i otac naš Sveti Vasilije Ostroški, kao i zbog krvi sveštenomučenika, igumana ove svete obitelji (arhimandrita Nikodima Janjuševića, jeromonaha Gavrila Dabića), ubijenih od kumunističke ruke u toku Drugog svjetskog rata:
„Posvećeno je njihovim svjedočanstvom i vjerom u Hrista raspetog i vaskrslog, koji daje smisao i stradanju i smrti čovjeka, koji daje silu i snagu da preživiš ovu strašnu bratoubilačku mržnju koja je, nažalost, tako karakteristična za Slovene.“
Objasnio je da nas Gospod priziva da budemo sveti kao kao što je On svet, a postajemo sveti živeći u zajednici Crkve, živeći Jevanđeljem i pričešćujući se Svetim tajnama:
„Svaki hrišćanin koji živi savjesno, po Svetom jevanđelju, kao član bogočovječanskog tijela Svete Hristove Crkve vaseljenske, pravoslavne, katoličanske, postoje u isto vrijeme svjedok Jagnjeta vaskrsloga, ali i mučenik koji nije neka pasivna žrtva čovječanske mržnje, već mučenik koji je ispunjen silom Vaskrsloga da mijenja samoga sebe i svoje srce i čitav svijet oko sebe.“
Dodao je Mitropolit mihalovsko-košicki Georgije, da smo svi prizvani da svjedočimo da ni smrt, ni mržnja, ni sva čovječanska glupost, kao ni naši sopstveni limiti, nemaju nikakvu silu, kad se Hristos – Bogočovjek, koji je pobijedio smrt i svemu daje smisao, javlja pobjediteljem mržnje i naših sopstvenih nacionalnih i istorijskih limita. Svako od nas svjedoči na svoj način Hrista vaskrsloga, kazao je vladika Georgije i podsjetio da je drugačije svjedočanstvo sveštenika, monahinja i monaha…
„Drugačije je svjedočanstvo Mitropolita Amfilohija i vašeg Episkopa Joanikija, oni moraju da se bore sa mnogima, a u isto vrijeme da slušaju šta im govori Gospod, kakav je smisao i put, kako da se podiže Crkva na ovim prostorima. Teško i mučeničko svjedočanstvo.“
Sveta mjesta, manastir Župa nikšićka i sva druga mjesta u Crnoj Gori, rađaju se kroz trud i molitvu, svakodnevne teškoće monaškog života, ali i kroz svjedočanstva vjernih o ljubavi bližnjih, čemu svjedoči i današnje krštenje Isidore Lučić. Mitropolit mihalovsko-košickim Georgije je kazao da je Hristos ljubav i poručio da ne dozvolimo da nas slomi mržnja koja se protivi Gospodu Bogu:
„A svjedočanstvo i mučeništvo nas svih je da smo svjedoci ljubavi raspete i vaskrsle koja pobjeđuje smrt i mržnju, koja nam daje nadu i okuplja u jedno Tijelo života ispunjeno Duhom Svetim i čini nas carskim sinovima i kćerima, jer postajemo djeca jednog Nebeskoga cara – našeg zajedničkog Oca. Neka je blagosloveno vaše svjedočanstvo Jevanđelja svakodnevnoga života, neka je blagosloveno svjedočanstvo života našega ave Mitropolita Amfilohija, vladike Joanikija i svih sveštenika, monahinja i svih vas! Neka nas Gospod Bog, poslije dobrog svjedočanstva, sabere u Svoje Carstvo prepuno ljubavi, jer to je smisao našega života. Hristos među nama!“
Povodom godišnjice upokojenja arhimandrita Lazara Adžića, igumana ostroškog, služen je i parastos, a nakon toga je prerezan slavski kolač.
Čestitajući imendan vladici Amfilohiju, Prosvećeni Episkop Joanikije je kazao da se život Svetog Amfilohija Ikonijskog poslije dugih podviga pretvorio u slavoslovlje Bogu živome i istinitome. Naime, u njegovo vrijeme Crkvu Božiju su razdirale velike nesloge, jeresi, raskoli, ali blagodareći njemu, kao i velikim drugim Svetim ocima, brod Crkve Božije je išao naprijed, pravim carskim Božjim putem:
„I vaš život i breme nije lako, ali ako gledamo sa strane službe koju vršite, riječi Božije koju propovijedate, gledajući na primjer vašega života, i vaš život, podobno Svetom Amfilohiju pretvara se u slavoslovlje Bogu, uprkos svim teškoćama koje nosite. Evo, ovih dana vidimo šta se događa, kako su vam vlasti Crne Gore čestitale imendan i 82. rođendan koji dolazi. Ali, hvala Bogu, blagodareći vašoj vjeri, vašem čvrstom karakteru i ljubavi prema Crkvi i pastvi Božijoj, vi uvijek noseći krst Gospodnji idete naprijed. I svima ste, sveštenicima, monasima i vjerujućem narodu primjer, jer nosite Hrista raspetoga i vaskrsloga u svom srcu. I zato je danas ovo slavlje tako lijepo kada smo se okupili oko spomena Svetog Amfilohija, ali i vama da čestitamo imendan, dragi naš Mitropolite i vladiko i oče. Neka bude na zdravlje i spasenje, i na mnogaja i blaga ljeta!“
Visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije se zahvalio na čestitkama vladikama, a mati Jefimiji sa sestrama ove svete obitelji čestitao slavu. Istakao je da one obnavljaju svoju dušu, a obnavljajuću svoju dušu obnavljaju i ovu raspetu svetinju, a sve što je Božje ono je od Hrista raspetoga na raspeću, ali ispunjeno i silom Hristovog vaskrsenja.
„Sve je u znaku Hristovog raspeća i vaskrsenja u 2000. godišnjoj istoriji Crkve Božje, i do Svetog Amfilohija Ikonijskog i poslije njega, do naših dana. I ova svetinja je na raspeću, ovdje je arhimandrit Nikodim mučenički postradao, a u isto vrijeme mučenička je postradao i sabrat ove svete obitelji. Tako je u duhu Jevanđelja prizvan i naš život.“
Podsjetio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije na stanje u kojem je bila ova svetinja 90-tih godina, a da se sada obnavlja, jer čim se duše obnavljaju vjerom, tako se i svetinje obnavljaju i poručio:
„I tako će to biti svuda i na svakom mjestu. Amin, Bože daj!“
Zajedničarenje u manastiru Župa nikšićka nastavljeno je uz hrišćansku trpezu ljubavi.
Vesna Dević
