Besjeda blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija koju je izgovorio na Veliki petak, 14. aprila 2012. godine, a u kojoj tumači značenje izreke – Ubiću Boga u tebi.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Kada neko prijeti nekome, onda najstrašnija prijetnja je uvijek bila, pa i do danas ostala, a koja glasi: Ubiću Boga u tebi!
Kad se kaže ubiću Boga u tebi, to znači – ubiće ono što je najdublje u tebi. Ne samo što će ubiti tebe kao čovjeka i tvoju čovječnost, nego će ubiti i ono što je dublje od tebe samoga, ono na čemu čovjek počiva, što je temelj i osnova ljudskoga i čovjekovog bića. Ta prijetnja prati ljudski rod od Adamovog pada pa evo do današnjega dana. Ljudi i zemaljski narodi, naročito oni pomračenoga uma i srca koji su se otuđili od Boga, od Božije ljubavi, svjetlosti i Božije dobrote, čija je duša pomračena neprekidno na ovaj ili onaj način, na svim zemaljskim jezicima ponavljaju te riječi i vrše to nasilje, taj zločin ubijanje Boga u ljudskom srcu, u ljudskom umu, u ljudskom biću.
Sve te prijetnje i sva ta bogoborna djela i činovi kroz istoriju sabiraju se u ovaj dan, u Veliki petak, jer upravo na Veliki petak vrhuni ubijanje Boga u čovjeku, progonjenje Boga iz ljudskog bića, iz ljudske istorije. Pokušaj sprečavanja da Bog osvijetli tmine i dubine ljudskog bića i ljudske istorije – da ljudsku prirodu vaspostavi u njenu prvobitnu ljepotu.
Juda Iskariotski i Judini svatovi nastavljaju taj progon Boga i to ubijanje Boga na najrazličitije načine. Ovaj način – kako je Juda izdao Hrista Gospoda svoga učitelja, i kako je pokušao da ubije Njegov lik u sebi i u drugim učenicima, i u izabranom Božijem narodu onoga vremena, uz pomoć prvosveštenika i fariseja; uz pomoć izbezumljenog naroda onoga vremena; uz pranje ruku ondašnjeg sudije Pontija Pilata. Kako je to pokušao, to smo vidjeli, to čujemo i toga se sjećamo ovih svetih dana kada proslavljamo Stradanje Hristovo, kada se poklanjamo Stradanju Njegovom u nadi i u vapaju, da nas Gospod udostoji i Njegovog Svetog Vaskrsenja.
Dvije vrste ljudi postoje na zemlji. Postojali su i postojaće i ubuduće. Ljudi koji obogotvoruju sebe, koji radi sebe i svojih interesa progone Boga iz ovoga svijeta smatrajući da im Bog i ne treba, da oni mogu sami da riješe sva pitanja svoja, svoga života. I drugi ljudi – ljudi prosvijećena uma, čistoga srca, ogledaju se u velikoj i svetoj Tajni lica Božijega; u Tajni Onoga koji je oblikovao ljudsku prirodu Svojom rukom zadahnuvši je dahom života. Ljudi koji su zajedno sa pastirima i sa angelima, kada se Gospod javio postavši čovjek silom Duha Svetoga od Presvete Djeve, koji su mu pjevali onu pjesmu Slava na visini Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja; ljudi koji su pratili njegov život ovdje na zemlji, na prvom mjestu njegovi učenici, njegovi apostoli, žene mironosice, a evo i učeni Josif Arimatejski i Nikodim, koji ga skidaju sa Krsta, Njegova Presveta Majka, onaj Simeon Bogoprimac koji ga je primio u svoje naručje i izgovorio one znamenite riječi koje i mi ponovismo ”sad odpuštaš u miru slugu svoga Vladiko, jer vidješe oči moje Spasenje Tvoje koje si pripremio pred licem svih naroda. Ti ljudi koji su povjerovali u Hrista Gospoda, koji su ga ispovjedili i ispovjedaju kao Boga svoga i Spasitelja svoga, oni sa ljubavlju pristupaju Njegovom grobu, sa ljubavlju cjelivaju Njegovo stradanje i Njegovo raspeće, odgovarajući svojom ljubavlju na Njegovu Božansku beskonačnu ljubav. Jer, šta je drugo raspeće Hristovo i Njegovo stradanje, do otkrivenje i darivanje najsavršenije ljubavi rodu ljudskome.
Preko Krsta je Bog otkrio svoju vječnu ljubav i potvrdio da nema veće ljubavi od one da neko život svoj položi za prijatelje svoje, za bližnje svoje. Ta ljubav je zablistala u Tajni Hristovog raspeća, u Tajni Njegovog pogrebenja. Ta ljubav Božanska je ona koja se dotakla srca Njegovih prvih učenika, iako su se i oni pokolebali. Koja se dotakla srca žena mironosica i naravno Njegove Presvete Majke. Ljubav koja je obasjala posle tridnevnog pogrebenja svjetlošću svoga Vaskrsenja istok i zapad, sjever i jug. Obasjala sve dubine i visine i širine Božanske tvorevine. Ta ljubav, ona grije, ona zagrijava ljudska srca kroz vjekove. Ljubav Božija i ljubav onih koji su zavoljeli Gospoda svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom mišlju svojom, a takvih je bilo kroz vjekove i ima ih. Šta je drugo Crkva Hristova, nego je sabrani narod Božiji svih zemaljskih naroda i sabiran kroz vjekove. Sabiran oko Krsta Hristovoga i oko lika Hrista Gospoda Vaskrsloga. Sabrani oko Njega, prosvećeni Njime i osvećeni su svi oni koji su se kroz vjekove poklanjali Njegovom dugotrpljenju, Njegovom stradanju i prosvećivali se Njegovim Vaskrsenjem. Tako je to bilo kroz vjekove, tako je to i danas.
I danas ima ne malo onih ljudi koji ubijaju Boga u ljudima, ubijaju Boga u sebi, ali u isto vrijeme i ne malo onih koji primaju Hrista Gospoda kao Boga svoga i kao Spasitelja svoga. Mi smo živjeli u jednom vremenu velikog bezbožništva. Velikom po velikome zlu i zločinu. Upravo ubijanje Boga u ljudima i progonjenje Boga je bila jedna od osnovnih ideja čitavih sistema koji su prošli, ali dobro bi bilo da se to završilo, nego se i nastavlja danas. I savremeni čovjek, i Evrope i Azije i Amerike, i drugih kontinenata, na ovaj ili onaj način, po mnogo čemu pridružuje se srebroljublju Jude Iskariotskoga. Srebroljublje je prodalo Hrista. Srebroljublje je ono koje i danas truje milione ljudskih duša, kojim oni zamjenjuju upravo lik Hristov, lik Božiji, Božansku ljubav i ometaju u sebi plamsanje čovjekoljublja i ljubavi na koju je prizvan čovjek. Oni koji su u Hristovo vrijeme, u vrijeme Njegovog raspeća, vikali Njemu raspetome: Ako si Sin Božiji siđi s Krsta. Drugima si pomogao, a sebi možeš li pomoći? Ta rulja, ta masa beslovesna je vikala: ”Raspni ga, raspni ga! Daj nam razbojnika Varavu. A njega, Sina Božijega, raspni!” Glas te rulje odjekuje i danas širom svijeta, a mi – Njegovi učenici, kao i oni prvi učenici i prve žene mironosice, evo poklanjamo se Njegovim stradanjima, Njegovom raspeću. Ispovjedamo Njega kao Boga svoga i Spasitelja svoga i ostajemo svjedoci Božanske ljubavi javljene i otkrivene kroz Hrista Gospoda, kroz Njegovo Raspeće i Njegovo Vaskrsenje i postajemo nosioci te Božanske ljubavi i te Božanske svjetlosti.
Tako da se i na ovaj Veliki petak poklanjamo dugotrpljenju Gospodnjem i spremamo se da proslavimo slavno Njegovo Vaskrsenje, proslavljajući kroz Njega i u Njemu Boga koga nam je On javio i koga nam je otkrio, Oca i Sina i Duha Svetoga, Boga našega kome neka je slava i hvala, u vijekove vjekova. Amin!
