Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije u Starom Grackom kod Lipljana, 23. jula 2010. godine, nakon parastosa ubijenim žeteocima
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha,
Od svih zločina, braćo, učinjenih prvo od moćnika koji su tiraniju podigli sa zemlje na nebo 1999. godine, pa onda i zločina nemalih učinjenih u građanskom nesrećnom ratu na Kosovu i Metohiji poslednjih decenija, posebno mjesto po svireposti, po bezumnosti, zauzima zločin koji je učinjen na današnji dan ovdje nad nevinim žeteocima. I kao što je kosovski božur nikao iz krvi nevino pobijenih kosovskih vitezova koji su branili svoj obraz, vjeru i otadžbinu, tako će i iz pšeničnog klasja livade na kojoj su postradali žeteoci iznići nešto što je neuništivo i nezaboravno. Na prvom mjestu to je pamćenje toga zločina i te svireposti. Jer zaboraviti tako svirepi, nečovječni i bezbožni zločin, značilo bi dati mogućnost da se i u budućnosti takvi zločini ponavljaju. Ko god je kroz istoriju gradio svoju sudbinu i svoje dostojanstvo na takvim zločinima, prije ili kasnije taj je od Boga bio prozvan i prizvan i obilježen tim i takvim zločinom. Po narodnoj „Bog je spor, ali je dostižan“. Svaka nepravda, a pogotovo nepravda takve vrste učinjena nad nevinim ljudima, i krv prolivena u takvom zločinu vapije k nebu, kao krv onih mučenika, dvadeset i četiri, opisanih u Otkrivenju Jovanovom, kao krv svih onih koji su nevino kroz istoriju, u bilo kom vremenu i bilo kom narodu, postradali.
Zato smo mi danas ovdje, da pred licem Božijim spomenemo od ruku zlotvora postradale žeteoce ovoga drevnoga mjesta, da se pomolimo Bogu za njih, da ih Gospod upokoji tamo gdje sija svjetlost lica Njegovoga. Ovdje smo i da se priberemo pred njima i da se opomenemo njihovom žrtvom, ne samo mi, već da se preko nas opomenu svi oni koji su zločine činili, bez obzira otkuda dolazili i ko oni bili – ili oni koji su bombardovali svetu kosovsku zemlju i krvlju je nevinih zalili, ovdje pomenusmo neka od njihovih imena, ili oni koji su poslije toga izbezumljeni mislili da zločinima mogu da grade svoju sreću.
Neka bi Gospod upokojio od ruku zlotvora postradale i pravdom svojom obasjao sve nas i sve koji žive na ovoj zemlji, i neka bi Gospod svojom pravdom „koja nije po babu, ni po stričevima, već po pravdi Boga istinoga“ umudrio i urazumio moćnike, vladare i sudije ovoga svijeta da kada sude i sudove donose o bilo kome, pa i nama, da ti sudovi budu sudovi saglasni Božijoj i ljudskoj pravdi. Jer ako pravda ne bude mjera podjednaka za sve, prije ili kasnije odluka svakoga suda i svake vlasti, ona će se pretvoriti, kao što reče naš Svjatjejši Patrijarh, u jabuku razdora, u izvor nove mržnje, novih sukoba i novih nesreća. A to niko ne želi, a ponajmanje oni koji su ovdje i na ovim prostorima svojom krvlju i svojim svjedočenjem posvjedočili vjernost pravdi i istini Božijoj, koji su svojom krvlju zalili kosovske božure, prije više od 600 godina, i koji su krvlju svojom nevinom zalili i pšenicu pokošenu i nepokošenu u Starom Grackom. Gospod njima pokoj da podari, a nama da podari vjere, vjernosti, mira, i nama i svima koji sa nama žive da Gospod podari mira, da bismo svi mogli da shvatimo da zlo nikada dobra nikome niti je donosilo, niti donosi, niti će donijeti. Bog dušu da im prosti.
Foto: Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska
