Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh iz Ruske pravoslavne crkve i Njegovo preosveštenstvo episkop dioklijski g. Pajsije služili su jutros, u Nedjelju pred Vozdviženje Časnog krsta, 16. po Duhovima, Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
Arhijerejima je sasluživalo sveštenstvo, uz molitveno učešće sabranih vjernika.
Nakon jevanđelskog začala, besjedom se obratio episkop Pajsije, koji je, tumačeći jevanđelsku priču o talantima, poručio da spasenje dolazi od Boga, ali da je čovjek pozvan da se trudi i umnožava darove koje je primio.
„Kao što sam Gospod kaže da On dolazi na zemlju da spase čovjeka, i zaista, ona sušta istina jeste da samo Bog može čovjeka spasiti. Ne može čovjek nikakvom svojom silom sam sebe spasiti i udostojiti Carstva nebeskoga. Ali opet, to ne znači da čovjek treba da bude potpuno pasivan i da čeka kad će i kako će ga Bog spasiti. Baš suprotno nas uči sveto Jevanđelje Božije – da čovjek treba svojom silom, svojom snagom da se bori za Carstvo nebesko“, kazao je vladika Pajsije.
On je naglasio da duhovni život ne podrazumijeva samo uzdržavanje od zla već i aktivno činjenje dobra.
„Nije dovoljno da čovjek ne čini zlo, nego treba i da čini dobro. Tako i ova priča o talantima jeste o darovima koje je Bog dao svakome čovjeku. I, kako kaže jevanđelska priča, to što On nejednako daje darove, nije da je On tu nepravedan, nego svakome daje onoliko koliko može da primi.“
Vladika Pajsije je naglasio da se darovi Božiji umnožavaju služenjem bližnjima.
„Svako od nas ima darove. Nema nijednoga čovjeka kojemu Bog nije dao darove za nešto. A kako se darovi umnožavaju? Tako što služimo jedni drugima. Kada imamo neki dar, a naš brat nema taj dar, pa ako mi pomognemo onako kako možemo i koliko možemo, zar nećemo tako umnožiti svoje darove? Zar nećemo tako jedni drugima biti od koristi, jedni drugima služiti, jedni druge utvrđivati u ljubavi i u slozi, u bratoljublju i bogoljublju?“
Na kraju besjede vladika je istakao da je cilj hrišćanskog života da se čovjek oslobađa onoga što ga odvaja od Boga i da umnožava dobrotu koja mu je data.
„I to jeste, draga braćo i sestre, cilj našeg života, da se prvo oslobodimo svega onoga što je strano ljudskoj prirodi, svega što nas odvaja od Boga, a onda da onu dobrotu koju nam je Bog dao umnožimo, da je ne zakopavamo, da je ne krijemo, nego da se ona umnožava i preumnožava u sve dane ovoga našeg života na zemlji.“
Na kraju Svete službe Božije episkop Pajsije poželio je dobrodošlicu mitropolitu Aristarhu, zahvalivši mu na posjeti i bratskoj ljubavi.
„Velika nam je čast i blagoslov što je ovdje danas sa nama Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit kemerovski i prokopijevski Aristarh. Od sveg srca mu blagodarimo na njegovoj posjeti, na njegovoj ljubavi, na njegovoj pažnji, koji nas nikada ne zaboravlja u svojim molitvama i, kada god može, dolazi nam i posjećuje nas“, kazao je vladika Pajsije, prenoseći i pozdrave mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija.
Pozdravljajući prisutne tradicionalnim vaskršnjim pozdravom, mitropolit Aristarh podsjetio je da je Saborni hram Hristovog Vaskrsenja vidio još prije dvadeset godina, u vrijeme njegove izgradnje, izrazivši blagodarnost Bogu što je i danas imao priliku da u njemu služi Svetu liturgiju.
„Hristos vaskrse! Danas vas pozdravljam ovim pozdravom zato što je danas mali Vaskrs i zato što smo u ovom hramu koji je posvećen Vaskrsenju Hristovom. Tačno prije dvadeset godina sam vidio ovaj hram, dok se još gradio. Blagodarimo Bogu što nas je udostojio da i danas, nakon dvadeset godina, ovdje odslužimo Svetu liturgiju.“
Osvrnuvši se na zajedničko služenje sa episkopom Pajsijem, mitropolit Aristarh poručio je da naše narode sjedinjuje zajednička vjera te da su bratska ljubav, molitva i jedinstvo u Jevanđelju naročito potrebni u teškim vremenima za Crkvu.
„Služeći Svetu liturgiju danas sa Vama, dragi vladiko Pajsije, osjećamo se kao istinska braća u zajednici ljubavi. Jedina nada naša je Gospod i sve nade polažemo u Njega. Sjedinjeni smo zajedničkom vjerom i u tome je naša sila. Posebno nam je potrebna bratska ljubav i molitva kada su u pitanju teški trenuci za Crkvu. Poruka naše Crkve je jedinstvo, a to jedinstvo je u Jevanđelju.“
U tom duhu kazao je da su se na Liturgiji molili da Božanska blagodat utvrdi vjeru u srcima vjerujućih, kako u Rusiji tako i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
„I danas smo se molili da Božanska blagodat, koja nemoći iscjeljuje i nedostatke dopunjuje, utvrdi ovu vjeru u srcima vjerujućih ljudi, i u Rusiji i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.“
Mitropolit Aristarh je kazao da je mir Hristov najveći talant koji je Gospod dao čovjeku.
„Molili smo se za izgradnju hramova na ovoj svetoj zemlji, za ukrepljenje naroda, ali prije svega za ono što je najvažnije, a to je mir Hristov u dušama ljudi, mir među svima nama. To je najveći talant koji nam je Gospod dao, kao što smo čuli u današnjem Jevanđelju“, zaključio je mitropolit Aristarh, poželjevši na kraju besjede svima ukrjepljenje u vjeri i ljubavi.
Po završetku Svete službe Božije, mitropolit Aristarh odslužio je mali pomen blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju na njegovom grobu.
O. B.
Foto i video: Boris Musić
