U nedjelju devetnaestu po Duhovima, na praznik Svetog apostola Tome, Visokopreosvećeni Mitropolit Dimitrije služio je Svetu liturgiju u Hramu Svetog Save u Bileći. Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su protojerej-stavrofor Nebojša Kolović, protojerej Danilo Boro, jerej Branko Kalaba i đakoni Dejan Ivanović i Goran Gurović.
U jevanđeljskoj besjedi, Vladika Dimitrije naglasio je da je Bog svijet i čovjeka u njemu, stvorio iz velike i prevelike milosti svoje. Ljubav Božija uvijek izlazi u susret, nastupa, i da nije te ljubavi Božije ne bi bilo ni tvorevine Njegove, ni svijeta, ni ljudi u njemu, niti bi spoznali život. Na tu ljubav, koja ne čeka da mu neko uzvrati nego se daje svima jednako, prizvani su ljudi. Da jednako ljube jedni druge bez razlike i bez razmišljanja, kao što sunce jednako grije i zle i dobre. Kada su ljudi otpali, Bog je blagoizvolio da obnovi svoj dar u Hristu Gospodu, dao je svijetu novi život, vječni život, novi nadu, vjeru i ljubav – da obnovi čovjeka i da ga učini onakvim kakav je njegov original. A original je Hristos – Spasitelj. Čovjekove riječi i djela treba da se poistovjete sa Njegovim. Niko ne može ponoviti ljubav Hristovu, ali u onom što mu je dato, čovjek može da bude nalik Hristu. Može da pokaže dobro i vedro lice bližnjima, da ne čeka da ga neko zavoli nego da čini što je do njega, ako ništa, prvi korak je ono što je rečeno u današnjem Jevanđelju “kako hoćete da vama čine ljudi, tako i vi činite jedni drugima”.
Po otpustu, Vladika Dimitrije poučio je da Bog čak i nemoći koristi na dobro, samo ako mu se čovjek obraća. Tako je i apostol Toma bio slabe vjere, a Bog mu se zbog toga javlja drugi put. I ljudi, često slabi, nemoćni, ophrvani mnogim strastima i slabostima, dolaze na Službu, ali ako dolaze s vjerom, spremni da se do kraja bore sa svojim slabostima, ne opravdavajući ih, desiće im se kao i Tomi, dotaknuće rebra – još dublje i šire, pričestiće se samim Gospodom i on će se useliti u njihova srca. I božanska blagodat će nemoći iscijeliti i nedostatke nadopuniti – to se govori za sveštenika kad se rukopolaže, ali to važi za svakog hrišćanina. Hrišćanin je onaj koji živi u zajednici s Bogom, ne nada se u svoje snage nego se nada u živoga Boga.
