Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je večeras, 9. novembra, praznično bdenije povodom spomena Sv. Arsenija Sremca, drugog arhiepiskopa srpskog, u manastiru Ždrebaonik. Mitropolitu su sasluživali: arhimandrit Arsenije (Samardžić), protojereji: Željko Ćalić, Stanislav Tatić, Predrag Katanić i jerođakon Sionije (Zorić).
Na kraju bdenija Visokopreosvećeni Mitropolit je poslušnicu Saru obukao u prvine monaškog lika, a po otpustu je besjedio o Sv. ocu našem Arseniju, koga najčešće pominjemo kao prvoga naslednika Svetoga Save, imajući u vidu koliko je bilo teško, ali i značajno, naslijediti Svetoga Savu i produžiti njegovo sveto djelo.
“Sveti Arsenije se pokazao kao pravi izbor Svetoga Save i u svemu dostojan njegov naslednik. Ne znamo mnogo podataka iz njegovoga zemaljskoga života, znamo da je bio na prestolu Svetoga Save pune 33 godine, da je pred kraj života malo pobolovao, da je dolazio u Bijelo Polje da tamo učini sve što treba za Episkopiju humsku, koja je tada bila u krizi, to imamo sačuvano u poveljama. Znamo da su u njegovo vrijeme podignute velike svetinje: manastir Morača, manastir Sopoćani, a on sam je podigao Pećku patrijaršiju i poštuje se kao njen ktitor. Znamo da se upokojio u Crnoj Gori, u manastiru Crnča”, besjedio je Mitropolit.
Govoreći o žitiju ovog Božijeg ugodnika, podsjetio je da su njegove mošti poslije Druge seobe Srba počivale u manastiru Dovolji i da su kasnije zbog turskoga nasilja, a i straha da se ne dogodi s njima isto kao sa moštima Svetoga Save, one skrivane. Takođe je ukazao na važan detalj iz njegovoga žitija, koji se vezuje za skrivanje njegovih moštiju u jednu pećinu nedaleko od manastira Dobrilovine i manastira Dovolje. Naime, kako ljetopisac bilježi, pčele su se nastanile u njegov kivot jer, objasnio je Mitropolit Joanikije, pčele vole čistotu i miris pa ih je blagouhanije njegovih svetih moštiju privuklo.
“Pčele u košnici stalno poju, treba otvoriti uši pa čuti. Ljetopisac bilježi kako su ga pčele čuvale, i to mnogo svjedoči o čudotvorstvu i blagouhanju njegovih svetih moštiju. U tom momentu kada nije bilo službe, monaškog pojanja pored njegovoga svetoga ćivota, pojale su pčele. One su mu služile, prinosile mirise i s polja i gora. I to jeste jedna čudesna slika, ali i sada imamo sličnu sliku. Ovdje su sestre monahinje na čijem čelu je mati Justina, igumanija, došla prije 30 godina, pa i one, kao duhovne pčele, ovdje služe neprestano službu Božiju. Pojale su tiho i umilno pored kivota Svetog Arsenija kao pčele i tako se umnožavala ova sveta obitelj, tako je procvjetala, kao nekada i manastir Dovolja u turska zla vremena.”
Iako je bilo mnogo iskušenja u ovim našim vremenima i ovaj manastir je, blagodareći Svetom Arseniju, jačao, sestrinstvo se umnožavalo i rojilo pa su i drugi manastiri odavde obnovljeni, primjetio je Mitropolit crnogorsko-primorski.
“Evo i večeras ovome duhovnome roju pribrojana je još jedna pčelica, sestra Sara, iskušenica. Da se pridruži ovome svetome roju monahinja i da služi Gospodu pored ćivota Svetog Arsenija, a on štiti ovu svetu obitelj i sve one koji ovdje dolaze, i svima koji dolaze sa vjerom, daje utjehu i duhovnu snagu i silu, da ne posustanu i ne klonu u ovim vremenima koja nijesu nimalo jednostavna, nego da se stalno hrabre i duhom Božijim snaže i prosvećuju. Da vide kojim putem treba da idu, a to je zapravo jedan jedini put – to je Hristov put.”
Tim putem Crkva Božija ide preko 2000 godina i ne može se niko, kako je naglasio, pohvaliti da je do sada pronašao neki bolji put iako su u svim vremenima ljudi pokušavali, i mnogo puta pošli stranputicama, ali Bog uvijek vraća svoj narod kao ovce kad malo zastrane:
“Odu stranputicom pa ih On vrati kao dobri pastir. Večeras smo upravo čitali iz Jevanđelja tu pouku Gospodnju, ko je taj pastir dobri koji ne ostavlja ovce, koji ih čuva stalno od vukova, koji ih štiti i oko koga se ovce sabiraju i čiji glas čuju”, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Po njegovim riječima anđeli sa nama zajedno, i mi sa njima, pjevaju u ovoj Svetoj službi i i anđelski i naši glasovi se miješaju te “osjećamo uvijek na svetim službama to nebozemno jedinstvo Crkve Božije”.
“Zato Crkva ne može bez bogosluženja, to je kao disanje, kao život, snaga i osnaženje svakom hrišćaninu. Saborna služba je nešto što daje punoću i to je najljepši osjećaj i zajedništva i vjere, duhovnosti, duhovne snage i Božijeg prisustva. Neka svima bude nazdravlje ovaj veliki praznik! Sveti Arsenije izliva svoj blagoslov na ovu svetu obitelj i na sve vas i na sve one koji ovdje dolaze. Neka to tako bude i sada, kao što je bilo i ranije, pa neka tako bude i u budućim vremenima. Amin, Bože daj”, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uoči praznika Sv. Arsenija Sremca.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
