Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije bogoslužio je na Đurđevdan, 6. maja u hramu Svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija na Njegušima, uz sasluženje protojereja Igora Balabana, protosinđela Pajsija (Đerkovića), protojereja Ostoje Kneževića, jereja Igora Pešikana i jerođakona Sionija (Zorića).
Po zaamvonoj molitvi prerezan je slavski kolač. U arhipastirskoj besjedi Mitropolit Joanikije je rekao da je Sveti velikomučenik i pobjedonosac Georgije bio ispunjen Božanskom ljubavlju.
“U vrijeme kada je hrišćanstvo bilo gonjeno, on je u svome srcu napravio stan Bogu živome. I kadaje došao momenat, kada je vidio kako stradaju hrišćani gonjeni od bezbožne rimske vlasti, tada je svaki koji je ispovijedio hrišćansku vjeru većsami tim bio osuđen na smrt”, rekao je on.
Dodao je da je u vrijeme toga velikog gonjenja početkom četvrtoga vijeka Sveti Georgije javno ispovijedio vjeru u Hrista Gospoda.
“A to je odmah značilo, ne samo da gubi sve povlastice, vojvodsku službu i čast i slavu ovoga svijeta nego da će ostati bez svoje glave. I tako je on, ispunjen ljubavlju Božjom htio da se upodobi svome Gospodu, na krstu raspetome, koji je radi nas i radi našega spasenja izlio svoju živonosnu krv”, rekao je Vladika Joanikije.
Rekao je da su mnogi, idući za primjerom vetog Georgija, postradali za Hrista Gospoda.
“Među njima je bila i žena cara Dioklecijana Aleksandra, koja je gledajući na Svetog Georgija, na njegovu vjeru i njegovu odvažnost u Hristu Gospodu i ona povjerovala i postradala mučenički”, kazao je Mitropolit crnoorsko-primorski.
Mitropolit Joanikije je rekao da je iskra vjere, iskra toga ognja Božanskoga sinula i raspalila se na Njegušima ispod Lovćena.
“Čestita i blagoslovena porodica Petrovića je raspalila taj oganj ovdje. Veličali su tu iskru Božestvenu da je sinula sa Kosova i da je ovdje u zbjeg unešena među gore za vječnu utjehu. A to je iskra svete vjere pravoslavne”, naglasio je Vladika.
Kazao je da su Petrovići u ove gore unijeli i ideju Nemanjića i Crnojevića i ostalih vladarskih loza sa ovoga područja
“A to vidimo po tome kako su vjeru čuvali: na isti način kao i Nemanjići, kao i Balšići, kao i Crnojevići – podižući svete hramove, Bogu ih posvećujući i svecima Božjim”, istakao je Mitropolit Joanikije.
Podsjetio je da je hram Svetog Georgija obnovljen ponajviše zaslugom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, ali i porodice Petrović Njegoš.
Najavio je i njegovo osvećenje u toku ljeta ili jeseni, ukoliko se svi neophodni radovi privedu kraju.
“Neka njegova obnova bude predukazanje i priprema za obnovu lovćenske kapele i vraćanje Njegoševih sveštenih kostiju u crkvu, kako je on to zavještao. Da ispunimo njegov zavjet. Daće Bog, treba se dobro pripremiti za to”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Kazao je da svi dobronamjerni ljudi treba samo da pogledaju na one koji su branili Njegoševu kapelu od komunističke bezbožne aždaje.
“Od aždaje koju Sveti Đorđe ubija kopljem. Od nje imamo ostatke, još uvijek.Pa vidimo da pojedini ljudi, pojedine grupe i grupice ne prestaju da klevetaju crkvu i da šire mržnju. Meni ih je lično žao. Teško tome čovjeku koji se ispunjava mržnjom i gnjevom protiv Crkve i protiv svetinje. Oni su u velikom pomračenju. I molimo se za njhovo prosvjetljenje, jer su to naša braća. Ali vidimo da im je toliko omiljela ta priča i da neprestano siju mržnju. Nadamo se da će svjetlost Božje istine, pravde i ljubavi Božje i njih prosvijetliti. To je naša molitva”, kazao je Vladika Joanikije.
Vladika Joanikije je naglasio da se nijedan Petrović, hvala Bogu, nije nađao u zlome djelu rušenja lovćenske kapele.
“Pric Mihailo Petrović, unuk kralja Nikole se tome suprotstavio. Hrabro se suprotstavio, ali očigledno je to bila malo šira priča i širi planovi. I služi Petrovićima na čast, ne samo što su crkve podizali i što su narod okupljali, i pravili državu nego i novijoj generaciji Petrovića služi na čast što se nijesu uključili u to bezbožno djelo nego su bili protiv”, kazao je Mitropolit Joanikije.
U Njegoševoj rodnoj kući prelomljen kolač povodom krsne slave dinastije Petrović Njegoš. Potom je priređen prigodan praznični program.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: Željko Drašković
