Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, danas, 29. jula, na praznik Svetoga sveštenomučenika Antinogena i Svete mučenice Julije, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Ćelija Piperska, kod moštiju prepodobnog oca našega Stefana Piperskog.
Visokopreosvećenom Mitropolitu su sasluživali protojerej Stanislav Tatić, jerej Vladimir Milunović i đakon Ivan Crnogorčević, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Po zaamvonoj molitvi Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije blagosiljao je kolač i koljivo povodom imendana sestara ove svete obitelji: Julije, Emilijane, Sare i Nikodime.
Svoje arhipastirsko slovo Mitropolit je počeo podsjećanjem na riječi Svetog apostola Pavla, koji kaže da mi hrišćani, živeći u pobožnosti, vjeri, u podvigu, živimo sa svima Svetima:
“I Crkva Božija tako doživljava Svete kao predvodnike naše, kao naše zastupnike, kao učitelje, kao primjere izuzetne vjere, pobožnosti i žrtve. Kao one koji su se još u ovome životu sjedinili sa Hristom i koje je Gospod ostavio kao svijeće da svijetle svima i da na takav način vide prave puteve, da se na takav način zaštite od svih iskušenja i stranputica.”
Poučio je sabrane da je svima svetima zajedničko iskonsko dubinsko povjerenje u Boga i dubinska čežnja za Bogom i želja da se Bogu ugodi, ističući da su oni poznali ništavnost ovoga svijeta, prolaznost njegovu i da ovaj svijet i ovaj život ma koliko izgledao lijep, nije ništa bez Boga.
“Da sve u ovome svijetu što imamo i što nam se daje, ako to primamo kroz vjeru, ako sve to primamo na takav način da nam je to prilika da proslavimo Boga i sveto ime Njegovo, onda sve to stiče veliku i trajnu vrijednost. Dakle, povjerenje u Boga to je osnovna stvar”, besjedio je Mitropolit.
Podsjetivši na prvo blaženstvo, blaženi ništi duhom jer je njihovo Carstvo nebesko, poučio je da je to velika sloboda od ovoga svijeta, da nijesmo njegovi robovi, “da se ne hvatamo za ovaj svijet na pogrešan način nego da težimo ka Bogu, a na takav način i cio svijet, sve ono čime smo vezani za ovaj svijet, da dobije pravu istinsku vrijednost. To može biti samo ako se za Boga vezujemo”.
“To je skoro nemoguće ispuniti čovjeku, ne skoro, nego nikako bez Hrista Gospoda. Zato je Gospod došao, ponizio se radi nas, da bi nas uzvisio. Sišao u ovaj svijet prolaznosti, truležnosti, u ovu dolinu suza da bi je pretvorio u raj, da bi nas sjedinio sa Bogom, da bi nas Bogu Ocu usinovio i ispunio blagodaću Svetoga Duha, a mi da se sa Hristom sjedinimo kao sa svojim Spasiteljem. To je pravi istinski put, kao što je govorio Sveti Serafim Sarovski, cilj ljudskog života je sticanje Duha Svetoga.”
Govoreći o žitiju Prepodobnog oca našega Stefana Piperskog, Vladika je kazao da je njega Crkva prepoznala kao izuzetan primjer svetosti, podsjetivši da se ovaj ugodnik Božiji još u mladosti svojoj povukao od ovoga svijeta, primio monaški postrig, zavjetovao Hristu Gospodu:
“I mnoge muke i nevolje pretrpio Hrista radi, Crkve radi, vjere pravoslavne radi, ali tako se javio kao čuvar svete vjere pravoslavne. Njega pamti Župa Nikšićka, gdje je rođen, velika lavra manastir Morača, a posebno Ćelija Piperska, koja čuva njegove mošti. I sve se više projavljuje njegova svetost iako je on poživio skriven od ovoga svijeta, sklanjajući se Hrista radi od ovoga svijeta. Išao je da se podvizava u Rovačku pustinju – Trmanje, daleko od ovoga svijeta, kao što pjevamo u Njegovom troparu, ugledajući se na drevne Svete oce, na Svetog Antonija, Jeftimija i ostale Božije ugodnike”, kazao je Vladika Joanikije.
Kada se obukao u blagodat Svetoga Duha i naoružao silom istine Božije, Božije ljubavi, pravde, Prepodobni Stefan Piperski je izašao u narod i postao veliki pastir oko koga se sabirao naš narod u najtežim vremenima.
“Evo, danas opet se mi sabiramo oko njegovih svetih moštiju i to će trajati i ubuduće, i vidimo koliko je njegov primjer bio značajan ne samo u prošlosti nego i danas za sve nas koji se hrišćanima zovemo”, istakao je Mitropolit.
Prizivajući Božiji blagoslov i molitve Svetog Stefana Piperskoga na ovu svetu obitelj, na čijem je čelu mati igumanija Jelena, i čestitajući sestrama koje danas slave svoje imendane: Juliji, Emilijani, Sari i Nikodimi, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zaključio:
“Neka našim sestrama budu srećni imendani, slavimo zajedno njihove imendane zato što su u nekoliko dana svi njihovi imendani sabrani. I ta zajednica ima takođe veliki značaj, da se i u tom pogledu ne razdvajamo, nego da sve ono što je moguće spojiti da spojimo, da se sve sjedini, ali i da sve tako dobije istinsku i pravu vrijednost. To sjedinjenje nije nikakvo utapanje u neku bezličnu masu nego svi tako izlazimo pred lice Božije kao ljudi Božiji, kao istinske ličnosti, osvećene, oblagodaćene. To nam je cilj i tako neka bude. Amin, Bože daj, na mnoga ljeta!”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
