Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 29. oktobra, u 21. nedjelju po Pedesetnici, kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Svetog mučenika Longina Sotnika, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštvo i molitveno učešće vjernog naroda.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala o sijaču i sjemenu, sabranima se obratio protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki, koji je ocijenio da je od priča koje nas uče spasenju, životu i kako hoditi kroz život, ovo jedna od najljepših i najpoučnijih priča:
“Otac Justin Ćelijski je rekao da nema ljepše njive Nebeske od čovjeka, da je čovjek stvoren da prima riječ Božiju, da je živi, svjedoči i uznosi. I ta njiva Nebeska je najljepša da primi Nebesko sjeme koje vodi u život vječni. Čuli smo da to Božije sjeme ne nalazi svuda ploda jer čovjek je danas zaokupljen mnogo drugim, a ne onim uzvišenim, i one ptica i ona suva zemlja i ono trnje, to je život i ono što nam život donosi. To su ona iskušenja i bolesti i muke, ali i naše sebičnosti i samozatvorenosti, to su one sitnice koje nas opterećuje, a koje mnogo ne znače, i to nas guši i to nas gubi i to nas čini neplodnim. To nas čini malim i uniženim. Nije čovjek stvoren za to, stvoren je za mnogo više i ljepše, stvoren je da bude sluga Božiji, brat Božiji, sestra Božija. Ali to može samo ako je ona Nebeska njiva, jer Riječ Božja je sami Bog koji silazi i koji se daje svakome.”
Po njegovim riječima na nama je hoćemo li Boga prigrliti, zagrliti, hoće li sve ove male stvari biti velike i prve, ili će te male stvari ostati male, a ove velike biti ono što nam je život, jer život prođe u malim stvarima, tako da i ne osjetimo punoću života i radosti:
“Te male stvari ne daju ploda, nego velike, Nebeske, vječne, kojim nas Gospod obilno daruje svaki dan, a na nama je hoćemo li ih prepoznati i hoćemo li se potruditi na toj njivi duše svoje, da li ćemo malo žrtve prenijeti, malo truda kroz život da bi bili ono što jesmo, kako Gospod kaže, da bi bili Njegovi i veliki, da uđemo u radost Gospoda svoga.”
Protojerej-stavrofor Slobodan Jokić poučio je sabrane da život donese mnogo briga i muke, tuge, ali ako to gledamo sa druge, Božije strane, u svemu tome naći ćemo smisao i dubinu, mada i radost nekad može da nas pokvari, ako ne umijemo da se radujemo sebi i svome dobru, ali i dobru bližnjega i brata svog i sestre svoje.
“To onda više nije sebičnost, to je bratoljublje i bogoljublje i to je ona plodna njiva na kojoj Riječ Božija, ne samo što će se primiti, nego će rod dati. Prizvani smo rod da damo, da umnožimo talente i darove koje nam je Gospod dao, da ih ne traćimo na sitnice i prolaznosti, nego da rod dajemo za dobro, za veliko. To je ono sjeme Nebesko kojim nas Gospod sije svaki dan. So zemlji, to su oni koji prime Riječ Božiju, svi smo prizvani, i vi braćo i sestre, da budete so zemlji, ovome svijetu i ovom žbunju i ovaj neplodnoj zemlji. I kad čuje i riječ Božiju brzo ga prođe, ali kad ga naše djelo, naše svjedočanstvo, potpomognuto blagoslovom Božijim, kad ga zadoji onda će i ono roda dati, stostruko, kaže Sveto jevanđelje. Ako nema toga, onda nema smisla. Sve je za danas i za juče i brzo prođe i zaboravi se”, istakao je otac Slobodan.
Najljepši primjer te Nebeske njive je Sveti Petar Cetinjski, mnogo je bilo trnja i muke u njegovom životu, ali on se nije se predavao, nego je, kako je istakao otac, stojao pravo u slobodi, u smislu, i uznosio i prinosio i darove dobio i darove davao. Na kraju protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki, poručio je da smo pozvani i prizvani na svetiteljstvo, da pratimo primjere naših svetih, kao što je i Sveti Longin čiji spomen slavimo.
“Da Gospod da da nam život ne prođe mimo nas, da ga ne osjetimo u radosti punoći, miru, miru Duha Svetoga, da nas ne zarobe male i sitne stvari, nego velike i vječne, one nas neće zarobiti, nego će nas osloboditi u ljubavi Božijoj. Da one ispune naš život, a onda to da nosimo ovome svijetu i da svjedočimo da smo Božiji, da je Bog sišao na zemlju postao i bio jedan od nas. Zato je ova priča danas o Bogu i o čovjeku, i to je dimenzija jedina, spasonosna – Bogočovjek Hristos, ta najveća tajna ovaploćenja, koji je sišao i darovao nam da budemo plodno tle koje daje rod i onda život da provedemo u blagoslovu i sa blagoslovom i u trpljenju, kako kaže Sveto jevanđelje, i onda ćemo biti oni koji imaju uši i koji čuju i koji govore riječ Božiju. Da Gospod da, blagoslovom i molitvom naših svetih, da nam život u tome prođe, da budemo dobra njiva Nebeska, da primimo Nebesko sjeme, Riječ Božiju i da tako proslavljamo i živimo sa blagoslovom i u imenu Božijem u Svetoj Trojici: Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin!”.
Vesna Dević
Foto: Nikola Joksimović
