Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je jutros u Cetinjskom manastiru Svetu arhijerejsku liturgiju i u čin prezvitera rukopoložio dosadašnjeg đakona Aleksandra Lekića
Sasluživao mu je protojerej Mihail Čikvin iz Poljske Pravoslavne crkve, kao i sveštenstvo i sveštenomonaštvp Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
U liturgijskoj propovijedi na temu današnjeg jevanđelja besjedio je protojerej-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski.
On je rekao da nas Gospod uči da su svetitelji produžena haljina i skut Hristov.
“I zato pritičemo ćivotima svetih: i kod Svetoga Petra Cetinjskog i kod Svetoga Vasilija Ostroškog i kod svih svetih. Ali Gospod traži djelatnu žrtvu, ljubav, da kleknemo pred njim. A čovjek može da klekne pred Gospodom kada mnogo propati u životu, kada krst svoj koji mu je Gospod dao ponese, kada se spozna s nevoljama velikim i malim, sa radostima velikim i malim, kada shvati suštinu života, da je život prolazan i da je jedino bitno od Gospoda tražiti vaskrsenje. Da naša duša vaskrsne u sudnji dan i da neprestano budemo sa Njim u Carstvu nebeskome”, rekao je otac Obren Jovanović.
Na kraju Liturgije Mitropolit Joanikije je rekao da na pučini božićnog posta pripremamo svoja srca i svoje duše da u njih smjestimo Bogomladenca Isusa Hrista.
“Radujemo se unaprijed rođenju Hristovome. Proslavili smo čudesni praznik Vavedenja u hram Presvete Djeve Bogorodice. Presveta Djeva se na takav način pripremila da sama postane hram Božji, sveti i najsvetiji, što je služila hramu i dušu svoju osvetila i učinila je obitalištem Božjim. I u određeno vrijeme, po Božijem promislu, kada je poodrasla, sišao je na nju Duh Sveti i učinio je majkom Spasitelja svijeta od koje je Gospod Isus Hristos primio našu ljudsku prirodu”, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dodao je da je najveći dokaz da Crkva Božija uvijek ide naprijed je i današnji dan – Sveta služba i rukopoloženje novoga sveštenika oca Aleksandra Lekića.
“Koji se lijepo spremao učeći bogoslovske nauke. Spremao se za ovu svetu službu, već pet godina je bio đakon, u svemu revnostan, primjeran stalno se usavršavajući. To je jedini službenik u Mitropoliji koji na posao dolazi sa knjigom. Stalno nosi knjigu, ali i čestito i u svemu uredno radi svoj posao. Lijepo je što se interesuje za knjigu, jer sveštenici prije svega treba da se ispune silom Božije riječi, Božije mudrosti i hrabrosti, pa tek onda da propovijedaju riječ Božju”, kazao je on.
Vladika je dodao da je na oca Aleksandra danas sišla nevidljivo, ali istinito blagodat Duha Svetoga i ukrijepila njegovu dušu i njegovo srce.
“A ta blagodat nije samo jednom sišla na njega, nego će na njemu da ostane i da se umnožava kroz njegovo sveto bogosluženje u sve dane njegovoga života. Neka tako to i bude, da služi Bogu i Crkvi svojoj iskreno i predano, i Bog će ga stalno krijepiti i nagrađivati, snažiti, da bude dobar pastir i dobar učitelj i sastradalnik u svim nevoljama sa svojom pastvom, koju mu je Bog povjerio”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Radosav Rajo Vojinović
