Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 17. juna, na praznik Svetog sveštenomučenika Joanikija (Lipovca) Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Nikole u Kotoru, u toku koje je u čin prezvitera rukopoložio Dejana Tomovića, dosadašnjeg đakona pri Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Govoreći o Sveštenomučeniku Joanikiju Bokeškom, mitropolitu crnogorsko primorskom i mučenicima postradalih sa njim, čij spomen danas slavimo, Visokopreosvećeni Mitropolit je podsjetio da je Gospod na Trojičindan obukao svoje svete apostole u silu sa visine, izlio svoga Presvetoga Duha na njih u vidu ognjenih jezika, dajući im punoću vjere, istine, ljubavi, dobrote, hrabrosti. Ti ognjeni jezici pretvorili su se u dušama svetih apostola u izvor duhovnog ognja Svetog jevanđelja. Na ovaj dan sveti apostoli ispunili su se takve hrabrosti i mudrosti, sile te su počeli da propovjedaju bez straha svim narodima na svim jezicima, počevši od Jerusalima, iako su znali da ih čeka mnogo iskušenja i gonjenja. I svi su postradali za Hrista osim Svetoga Jovana Bogoslova, koji je umro prirodnom smrću.
“Od tog vremena pa do dana današnjega smatralo se da je najveća ljubav prema Bogu, a i prema Njegovoj Crkvi istovremeno, dati život svoj za Hrista, kao što je On samoga sebe prinio na žrtvu za sve nas, i izlio svoju živonosnu krv za nas, da bi našu prirodu obnovio, da bi nas sa Bogom sjedinio. Tako su i pravi hrišćanin od tada pa do danas, svi bili spremni na stradanje, neko veće neko manje, po daru Duga Božijega i po daru vjere”, besjedio je Vladika, ističući da je svoju pravoslavnu vjeru po cijenu svoga života posvjedočio i Sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac), koji je ranije bio sveštenik, katiheta.
Po njegovim riječima, Sveti Joanikije je bio jedna blaga duša, koja se stalno ispunjavala jevanđelskim vrlinama, a ponajviše dobrotom i krotošću. Za njega je Hristos blagi Spasitelj iz Nazareta, tu riječ je često koristio. Bio je čovjekovoljubiv, milostiv, krotak, pun vjere, vrlina, dobrote, te ga je zato njegov prethodnik, a kasnije Patrijarh srpski Gavrilo (Dožić) predložio za mitropolita crnogorsko-primorskog.
“Takav je bio i u toku najvećih iskušenja Drugoga svjetskog rata, gledao je da spasava svoj narod od svih bijeda, a naročito od smrti. Koliko je ljudi izbavio, koliko duša spasio izbavivši ih ropstva talijanskih zatvora ili ih ugrabio da ne odu pod prijeki sud. Nije gledao koje ko, spasavao je svakoga, i antikomuniste i komuniste, svima je bio sve, ali bio je protiv bezbožne ideologije. Kao čovjek pun jevanđeljske mudrosti, pun straha Božjega, usprotivio se toj bezbožnoj ideologiji koja je bila zahvatila našu omladinu još i prije rata”, govorio je Mitropolit, prisjetivši se vremena prije i u toku Drugogo svetskog rata.
Sveti Joanikije, kao jagnje Božije, gledao je da pomogne svima, da ublaži rane svoga naroda, nosio je njegovo breme u tim najtežim momentima. Ostao je sa svojim narodom cijelo vrijeme rata, da bi pred njegov kraj otišao opet sa svojim narodom, jer se mislilo da za neko kraće vrijeme treba se izbjegne iz Crne Gore, kako bi se spasilo sveštenstvo i narod. Naime, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit, on je vidio da će ovdje zavladati bezbožna ideologija i upozoravao šta će se tada dogoditi:
“Ugasiće slavsku svijeću, ukinuti vjeronauku po školama, crkve zatvoriti, sveštenike progniti i našu vjeru poniziti. Sve je on vidio šta će se dogoditi i, nažalost, tako se i dogodilo. Ali kada je došlo pitanje da se svjedoči sveta pravoslavna vjera, krotki i blagi Joanikije je bio čvrst kao dijamant, nepopustiv, i nije se dao slomiti i tako je glavu svoju položio za Gospoda. Postradao je pod Bukuljom planinom, ne zna mu se groba ni mramora, ali je prinio samoga sebe na žrtvu Gospodu za svoj narod i za spasenje svoje duše”, naglasio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Osvrnuvši se na poslednje stradanje Svetog Joanikija, istakao je da je bio toliko krotak da je kada je išao sa vojskom, gledao da njegova mantija ne dodirne oružje, jer je htio da se zna šta je njegova služba i tada i u tome momentu, i kakva je njegova vjera.
“On se nije borio protiv svoga naroda, kao što si ga kasnije optužili, i nijesu štedjeli optužbi i zlih riječi protiv njega od tada pa do današnjeg dana. Ali on se borio samo protiv bezbožništva, upozoravao svoj narod i, naravno, nije htio da popusti ni pod velikim mukama”, besjedio je Vladika Joanikije, dodavši da postoje zapisi o užasnim mukama koje je pretrpio od crnogorskih komunista, od svoga naroda, čime je i njegova žrtva veća.
Dalje je poučio sabrane da Sveti Joanikije jeste sveštenomučenik, ali i velikomučenik zato što je on zapravo na čelu mnogih mučenička, jer je preko stotinu sveštenika iz Crne Gore postradalo za Hrista u njegovo vrijeme, i prije i poslije njegove pogibije. Kako je kazao, on je bio oslonac, moralno i duhovno ukrpljenje, tako da je nadahnuo svoje sveštenstvo da svjedoči vjeru i po cijenu života. Ocijenio je Vladika, da iako je bilo zlo vrijeme, nesreća, narodna nesloga, jadi i čemer, s druge strane je to bilo vrijeme svjedočenja vjere te da su mnogi cetinjski bogoslovi kao sveštenici postradali za Hrista i posvjedočili svoju vjeru, do kraja ostali vjerni Svetome jevanđelju, svome Spasitelju.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je na kraju svoje arhipastirske besjede naglasio da je rukopoloženje u sveštenički čin dosadašnjeg đakona Dejana Tomovića, na praznik Svetog Joanikija Lipovca sveštenomučenika, dar s neba te da je će služiti u Kolašinu, gdje je jaka nemanjićka tradicija, gdje je manastir Morača, kao i mnogi svjedoci vjere, i narod koji je veoma dobar.
“Neka je našem o. Dejanu, koji je danas primio sveštenički čin, sve srećno i blagosloveno! Neka se sjeća spomena ove današnje svete službe i praznika i spomena Sveštenomučenika Joanikija. Da mu on bude primjer, nadahnitelj, nebeski zastupnik, u njegovoj svetoj svešteničkoj službi da bude istrajan, da prije svega svoju dušu ispuni vjerom, čistotom, dobrotom, Božijom ljubavlju, hrabrošću, istinom, da služi Gospodu bez straha i zazora. Da vodi računa o svome narodu, o djeci, omladini, o cijelom narodu kao o svojoj porodici. I taj će ga narod podržati i što je najvažnije Bog i anđeli Božiji. Dostojan!”
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije nakon Svete liturgije je obišao rodnu kuću Svetoga sveštenomučenika Joanikija (Lipovca).
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
