Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u nedjelju, 4. februara 2024. godine, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Sv. Save u Londonu.
U svojoj arhipastirskoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je iskazao radost što je Bog tako ustrojio da se poslije svih proslava u Crnoj Gori, i u cijeloj našoj otadžbini, i ovdje u dijaspori zajednički pomolimo Bogu i proslavimo Svetoga Savu, koga je Bog kao svog apostola stavio nama za ugled. Čovjeku je potrebno, kako je kazao, da ima dobar primjer ispred sebe i da se podsjeća na vrline onih koji su Bogu ugodili jer u svakome od nas postoji ta mogućnost, želja, energija da ide tim uzvišenim putem, samo što je čovjek sklon da zaluta i da se raslabi i skrene sa pravog istinskoga puta. Ali, primjetio je, isto tako je još više sklon da se vrati na pravi Božiji put, na put spasenja, put vječnoga života.
“Sveti Sava, kao svetogorski podvižnik, asketa, duhovni atleta, kako je govorio Sveti vladika Nikolaj, onaj koji se na Svetoj Gori Atonskoj ispunio blagodaću Svetoga Duha i obukao u silu istine, pravde Božije, ljubavi Božije, sve to dopunivši na arhijerejskoj hirotoniji kao apostol Hristov, došao je svome narodu, svojoj otadžbini sa Svete Gore da nas objedini u Duhu Svetome. Da nas Hristu Bogu privede, da nas prosveti, da nas nauči, da pokrene naše darove da kao što je on stvarao i činio velika djela i mi isto tako činimo”, poučio je sabrane Vladika.
Govoreći o Svetom Savi, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je istakao da je on mnogo učinio i kao ktitor, podižući manastir Hilandar, ukrašavajući Studenicu i Žiču, Mileševu i druge svete hramove, osnivajući autokefalnu Žičku arhiepiskopiju, ustojavajući monaški život i u manastiru Hilandaru i u otadžbini, osnivajući episkopije. Njegov književni rad i danas zadivljuje naše stvaraoce, mnogo je uradio na polju zakonodavstva, kulture, prosvećivanja.
“Na svemu tome je živonosnik pečat njegove svete, bogolike ličnosti i zato sve ono što je on stvorio Božijom milošću i Božijom pomoću u vrijeme svoga zemaljskoga života, ima silu i blagodat da živi. Evo srpske crkve koje je on osnovao, ne samo u našoj otadžbini, nego širom zemnoga šara, organizovane i svijetle. I on se toliko sjedinio sa našim narodom, ušao je u njegovu dušu i dalje, kao što je za vrijeme svoga zemaljskoga života duhovno predvodio svoj narod, na neki način još i više sa neba, i ponekad je to i ubedljivije i vidljivije, predvodi svoj narod”, besjedio je Vladika, dodavši da smo mi Božiji narod, Hristov narod, ali da volimo da vidimo nekoga iz našega roda da nas predvodi.
Sv. Sava je nesporna ličnost, nesporni autoritet kroz svu našu prošlost bio i ostao i biće i u buduće:
“Jer je njega Bog obdario tom blagodaću i tom milošću da stoji pred prestolom Božijim i da se moli i za oproštaj naših grijehova, i za naše objedinjavanje, i za to da idemo pravim Božijim, jevanđelskim putem koji vodi u život vječni”, kazao je Mitropolit, podsjetivši da je po dijaspori ponajviše podignuto crkava Svetome Savi, jer su Srbi imali taj osjećaj i tu izvjesnost oko koga mogu da se objedine, ko im je uzor i ko im je vođa te da ovdje u dijaspori, pred svijetom, civilizovanim, kulturnim, nemaju nikoga boljega istaći kao svoj primjer da ih predstavlja od Svetoga Save.
Zasluge i vrline Sv. Save i dalje svijetle, on se u vrijeme svoga zemaljskoga života kao čovjek Božiji dotakao božanske vječnosti koja sabira u sebe i prošlost i sadašnjost i budućnost:
“On nije ostao u prošlosti, nego je i u našoj sadašnjosti i u našoj budućnosti, i on nas predvodi kao čovjek Božiji i dalje”, rekao je Mitropolit, ističući da je naša otadžbina prolazila kroz velika iskušenja u doba komunističke bezbožne vladavine koja je potiskivala Svetoga Savu, a i dalje ga potiskuje na određeni način i hoće samo ponešto od njega da uzme.
Međutim, Svetoga Savu niko nije uspio iz duše srpskoga naroda potisnuti. Kao primjer toga, Vladika je naveo Crnu Goru i nedavnu borbu za odbranu svete vjere pravoslavne, svetinja i pamćenja, za odbranu naše istorije, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koju su predvodili Sveti Sava i Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Petar Cetinjski, njegovi naslednici:
“Prisustvo Svetoga Save je skoro bilo opipljivo, on nas je objedinjavao te smo se u to vrijeme, iako smo različiti i različito mislili, objedinili oko jednoga, da čuvamo našu svetu vjeru, onu koju nas je učio Sveti Sava, naše pamćenje, predanje Nemanjića, svetosavlje. I hvala Bogu to smo uspjeli, ali, naravno da i dalje borba traje i u Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji. Zapravo borba za vjeru, čast i obraz, poštenje, istinu, pravdu traje vječito.”
Mi hrišćani se borimo prije svega protiv svojih mana, podjela, a u toj borbi naše oružje je vjera, istina, pravda, ljubav, praštanje, čovekoljublje.
“To je naše hrišćansko nepobjedivo oružje i time mi hrišćani treba da se naoružavamo, da se obučemo u božanske vrline. I to je ono što je temelj našega opstanka i naše sadašnjosti i naše budućnosti i temelj našega spasenja koje je postavio Gospod Isus Hristos”, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Na kraju je kazao da je veoma lijepo vidjeti kako se ovdje zajedno sabiraju i Bogu mole i mladi i stari i trude da se ispunjavaju hrišćanskim vrlinama:
“To je velika nada i za naš narod u dijaspori, ali velika nada i za nas u otadžbini da će nas ostali narodi prepoznati kao narod koji ima korijene i pamćenje, svoju istoriju, tradiciju i kulturu, time želimo da se predstavimo i to je svijetlo lice našega naroda bilo i ostalo”, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u liturgijskoj besjedi u Crkvi Sv. Save u Londonu.
U prostorijama Crkvene opštine London, nakon Svete liturgije, održan je prigodan svetosavski program.
Vesna Dević
