Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 24. marta, Svetu liturgiju pređeosvećenih darova, u manastiru Ćelija piperska
U liturgijskoj besjedi Mitropolit Joanikije je govorio o manastirima, gdje se neprestano vrši služba Bogu i gdje je zajednica onih koji su se sabrali oko imena Božijeg, istakavši da se prilikom dolaska u njih osjećamo povlaštenima jer osjećamo mir, tišinu spojenu sa radošću i sa Božijom blizinom, što u svijetu ne možemo da doživimo te da oni koji žive u manastirima, kao monasi ili monahinje, imaju veliku odgovornost.
“Prije svega da se drže monaških zavjeta koje su položili i da se neprestano trude da Bogu služe i ugađaju i da se duhovno usavršavaju, da se ne odreknu toga svetoga puta. Da budu istrajni na tome putu spasenja, želeći stalno da svoje mane i nedostatke savlađuju, da bi na takav način pokazali ljubav prema Bogu, koji je izvor dobra i savršenstva, izvor ljubavi i svega onoga što srce čovečije želi. Naš trud ovdje koji činimo u slavu Božiju ne može se ni na koji način mjeriti, niti upoređivati sa Božijom blagodaću i sa Božijim darovima koje dobijamo”, besjedio je Vladika Joanikije.
Dalje je poučio sabrane da je taj trud koji se čini u slavu Božiju kroz poslušanja, trpljenje, kroz pokajanje, praštanje i odricanje od svake zlobe i pakosti, zapravo kucanje na vrata milosrđa Božjega, a ko kuca njemu će se i otvoriti, ko traži daće mu se:
“Time zapravo pokazujemo ljubav prema Bogu. Taj naš trud je kucanje na vrata milosrđa Božijeg, na vrata ljubavi Božije i ona će se otvoriti lako svima onima koji čistoga srca i po Božijem pozivu traže sjedinjenje sa Gospodom. Jer najveće što čovjek može dostići kao bogoliko biće je da se sa Bogom sjedini – na to je čovjek prizvan. Bog koga nebesa obuhvatiti ne mogu, ni nebo nad nebesima, On se umanjuje radi nas ljudi i radi našega spasenja, a to je tajna Božije ljubavi i želi da se nastani u našem srcu – da tu nađe sebi stan.”
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je podsjetio da su se mnogi koji su išli putem Božijim, svi koji su izdržali na tom putu do kraja, udostojili da se Bog nastani u njihovom srcu. Po njegovim riječima iako su prolazili kroz različite teškoće, muke i stradanja, kada su dobili ono što Bog daje onima koji ga ljube, zažalili su što još više truda, trpljenja i prinosa nijesu prinijeli Gospodu za takve darove koje im On daje i kao primjer naveo Svetog Georgija velikomučenika, za koga je neko od savremenih svetih govorio: “Muke koje je podnio Sveti Georgije su male prema onome što je on dobio.”
“Ovaj starac sveti kaže da je on sigurno, kao i mnogi drugi, zažalio što još više nije postradao za Gospoda, jer ono što je on Gospodu prinio ni na koji način ne može da se mjeri sa darovima koje je dobio. Ljubav Božja neće da se mjeri, ali neće ni da se daje, nameće na bilo koji način prinudno, neće nasilno da se daje, nego se daje onima koji kucaju na vrata Božjega milosrđa”, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Kao najveću školu duhovnog života naveo je monaško opštežiće. Kako je rekao, svakoga dana imamo priliku da se borimo sa svojim strastima, da učimo da se udubljujemo u tajne duhovnoga života, da Bogu ugađamo, praštamo, da se učimo zajedništvu, a oni koji ljube bližnje svoje i na njih Gospod izliva svoju milost i ljubav.
“Da bi dao Bog da se u ove svete dane Velikoga posta duhovno preporodimo, da se oplemenimo, pripremimo, da bismo se udostojili da se poklonimo stradanjima Gospodnjim i i životvornoj smrti Njegovoj i da se osnažimo silom Časnoga i životvornoga krsta i da se udostojimo radosti i svjetlosti tridnevnog Vaskrsenja Hristovoga, kroz koju radost zapravo mi se udostojavamo da osjetimo tajnu vječna života i tajnu budućega vijeka”, kazao je na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
