Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 21. juna, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Dajbabe u Podgorici. Visokopreosvećenom Mitropolitu su sasluživali: arhimandrit Sergije (Rekić), protojerej Igor Balaban, jeromonah Evstatije (Ivanović), jeromonah Kozma (Mitrović), protojerej Predrag Šćepanović, jeromonah Joakim (Stojanović), protojerej Bojan Radunović, jeromonah Vladimir (Palibrk), jerej Zoran Miljanić, jeromonah Nikolaj (Antičević), jeromonah Gavrilo Štrbac, jerej Obren Damjanac, đakon Vedran Grmuša, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Na malo vhodu Mitropolit Joanikije je u čin protosinđela rukoproizveo jeromonaha Vladimira (Palibrka), budućeg nastojatelja manastira Dajbabe.
Čestitajući praznik po otpustu, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u svom arhipastirskom slovu je podsjetio da su Sveti velikomučenik Teodor Stratilat, koga danas proslavljamo, Sveti velikomučenik Georgije, Sveti Dimitrije, Sveti Teodor Tiron kao četiri apostola posvjedočili Jevanđelje Hristovo u najtežim vremenima gonjenja Crkve Božije i krvlju svojom ugasili oganj idolopoklonstva, neznaboštva, paganstva i prosvijetlili narode i svoje mučitelje obratili u hrišćane.
„Uspeli se na Hristovu golgotu, ali su se udostojili i slave vaskrsenja Hristovoga i zato ih je Bog obdario, te Svete velikomučenike, da čine bezbrojna i velika čudesa“, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit, podsjetivši sabrane na blagoslov koji imamo da je blaženopočivši Mitropolit Amfilohije dio moštiju ovog Božijeg ugodnika, koji se čuvao prvo u Podgorici, pa u Cetinjskom manastiru, položio u podgorički Saborni hram Hristovog vaskrsenja.
Osvrnuvši se na žitije Svetog Simeona Dajbabskog, čije mošti počivaju u ovoj svetinji, naglasio je da je on za vrijeme svoga zemaljskoga života svijetlio i gorio kao svijeća pred prestolom Božijim, svijetlio narodu Božijemu i propovijedao svjetlost Jevanđelja Hristovoga.
„Izlivao je utjehu svima koji su dolazili ovdje njemu na molitvu i na pouku, pa ga je Bog obdario da i njegove svete mošti izlivaju blagodat i utjehu i iscjeljenje duša i tijela svima onima koji pristupaju njegovome svetome kivotu i njegovim svetim moštima“, kazao je Mitropolit, dodavši da su prošli mnogi vjekovi između ova dva svetitelja čije mošti cjelivamo, Sveti Teodor Stratilat je živio u 4. vijeku, a Prepodobni Simeon Dajbabski skoro da je naš savremenik, a da oni danas na isti način čudotvore i izlivaju Božiju blagodat i Božiju milost na sve one koji im sa molitvom pristupaju.
Današnje sabranje oko moštiju Prepodobnog Simeona Dajbabskog, imalo je i poseban povod, postavljenje nastojatelja manastira Dajbabe – oca Vladimira (Palibrka), kome je Vladika poželio da mu ovo poslušanje ne bude na gordost, nego na smirenje. Naime, pošto se otac Simeon, koji je bio dugo na Svetoj Gori i pokušao ovdje da nađe utjehu i mir, i puno toga uradio, vraća na Svetu Goru, Mitropolit je odlučio da u ovu svetinju pošalje o. Vladimira (Palibrka), koji se podobno Prepodobnom Simeonu Dajbabskome školovao u Rusiji, visoke škole izučio i veliko obrazovanje stekao.
„I ono što je najvažnije, lijepo iskustvo kao sveštenoslužitelj stekao je u manastiru Ostrogu već dugi niz godina – lijepa priprema. I nijesam htio da ga šaljem samoga, jer ovdje su velike obaveze, pa sam sa njim poslao i monaha Venijamina iz manastira Ostroga, koji se nedavno zamonašio. Pa eto, kako je Gospod rekao gdje su dvojica ili trojica u ime moje, tu sam i ja sa njima, oni neka dalje šire tu zajednicu, daće Bog. Naravno, sve dokle se ne vrati otac Danilo, a nadam se da će se vratiti ubrzo, primiče se vrijeme kada stiče pravo i da se vrati“, kazao je Arhiepiskop cetinjski, naglasivši da je on i dalje iguman ovoga svetoga manastira, ali da se manastir mora čuvati i održati te da je to dužnost svih, a naročito o. Vladimira koji danas preuzima dužnost.
Podsjetio je da je iguman Danilo (Išmatov) protjeran iz Crne Gore bez ikakve svoje krivice, ali i bez objašnjenja vlasti zbog čega je protjeran i koja je to njegova krivica:
„Protjeran je bez ikakvog obzira na pravdu, samo zato što je Rus. I nije to nešto što je nama nepoznato i nije to nešto što otac Danilo ne može istrpjeti, i što Crkva Božja ne može istrpjeti, nego će se još više slava Božija projaviti, jer Gopod Isus Hristos reče: blago onima koji su protjerani pravde radi, koji su oklevetani, kada se protiv njih govore svakojake rđave riječi, iako oni nemaju nikakve krivice. A siguran sam da otac Danilo nema nikakve krivice zbog toga što je protjeran. Neka kažu šta je on zgriješio, a nemaju šta da kažu!“
Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je još jednom čestitao o. Vladimiru svetu dužnost koju je danas primio i naglasio da mu je, iako nije iguman i starješina ovoga manastira, data potpuna uprava, da ima puna ovlašćenja, a da će se on, naravno, savjetovati i sa igumanom Danilom i sa njim kao nadležnim arhijerejem, jer je takav poredak Crkve:
„Neka bude srećno i blagosloveno našem ocu Vladimiru nova dužnost! Imao je dosta velike dužnosti u manastiru Ostrogu, a znate i sami koji je pritisak tamo – svi nešto tražimo i od Svetog Vasilija i od monaha i od svih onih koji su na dužnostima u manastiru Ostrogu. Slično je i ovdje u manastiru Dajbabe. Imam samo jedan zahtjev prema ocu Vladimiru, da bude strpljiv sa narodom, da sasluša, da razumije, da pomogne koliko god može, ali i koliko ne može. Takvi su zahtjevi za sveštenoslužitelje Božije, da učine sve što mogu, a i više nego što mogu. A to više nego što mogu, to će Bog dodati i Sveti Simeon Dajbabski. Neka bude blagosloveno, danas smo njega proizveli ovdje za protosinđela, unaprijedili ga na veću dužnost. Oče Vladimire, neka Bog bude na pomoći na ovoj novoj dužnosti!“
U svom kratkom obraćajnju protosinđel Vladimir (Palibrk) je zablagodario Mitropolitu što je u njemu i o. Venijaminu prepoznao ljude koji mogu da odgovore na zahtjeve koji nijesu nimalo jednostavni, ukazujući na značaj ove svetinje za Podgoricu, Crnu Goru, za Mitropoliju i cijelu našu Srpsku pravoslavnu crkvu. Prisjetivši se zajedničkih službi sa o. Danilom i sa o. Simeonom, naglasio je da će ono što su oni uradili do sada, samo nastaviti te da je to suština pravoslavlja, uvijek u duhu onih prethodnika, onih otaca u duhu:
„To je ta tradicija koju mi samo nastavljamo, u duhu onih koji su ispred nas. Ovdje mislim posebno na oca Danila, koji je ovdje bio i koji jeste ovdje i dalje iguman i koji će doći, ja se molim za to, koji je na pravdi Božijoj, kao što ste sami rekli, samo zato što je Rus, protjeran odavde. Ali nadamo se da će doći taj dan da se on brzo vrati i da dočeka ovu svetinju u tom sjaju kojim ona već sija, a da mi samo održimo to sijanje. Ja se nadam i u vaše svete molitve i u pomoć ovoga vjernoga naroda, da zajedno, u sabornoj, bratskoj ljubavi, učinimo sve da ova svetinja nastavi da sija, a sijaće, ako Bog da, i sada i u vjekove vjekova, amin!
Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu bratske ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
