Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 17. aprila, Liturgiju pređeosvećenih darova u Manastiru Svetih arhangela na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta. Saluživalo je bratstvo ove svete obitelji i sveštenstvo Arhijerejskog namjesništva kotorsko-tivatskog.
Visokopreosvećeni Mitropolit u svojoj besjedi se osvrnuo na Prvo veliko bdenije – jutrenje sa čitanjem Velikog kanona Svetog Andreja Kritskog, koje zovemo i stojanjem Svete Marije Egipćanke, koje se služi u srijedu veče pete sedmice Svete četrdesetnice – podsjetivši da Sveti Andrej, ali i Sveta Marija imaju iskustvo od Svete zemlje.
“To je autentično, staro, istinsko, hrišćansko duhovno iskustvo koje je nastalo u zemlji kuda je Gospod Isus Hristos hodio svojim stopama i činio mnoga čudesa”, besjedio je Vladika Joanikije.
Pojasnio je da se tokom čitanja Kanona Svetog Andreja Kritskoga poslije svake stihire pravi velika metanija, naravno ko može, što je bilo staro iskustvo da se pokaže da i duša i tijelo, um i srce, i cijelo naše biće treba da učestvuje u molitvi.
“Dokle čitamo te stihire, koje su pune duhovnoga sadržaja i podstiču nas na pokajanje, ta metanija, koju pravimo poslije svake stihire, pokazuje da učestvujemo svim našim bićem, i tjelesno. I naše tijelo i naše tjelesne sile prinosimo Gospodu na dar, i cijelo naše biće žrtvujemo, na duhovni način, Gospodu Bogu živome, kao što govori Sveti apostol Pavle, da cijelo naše biće i naše tijelo treba da prinesemo Gospodu kao žrtvu živu i blagouhanu. To je prava i istinska služba Gospodu i to je staro iskustvo i dokle se tijelo okreće, a i zamara, dotle jača duh, i duh i tijelo zajedno učestvuju u ovom velikom podvigu i u ovoj Svetoj službi”, kazao je Mitropolit.
Sveti Andrej Kritski je sabrao i izrazio staro iskustvo koje je zatekao ranije u Palestini, u Svetoj zemlji kod podvižnika i monaha, sabrao iskustvo prethodnih vjekova i napisao ovaj Kanon koji nas svakom svojom stihirom podsjeća na ličnosti iz Starog zavjeta, na pojedina mjesta iz Svete zemlje:
“Iako tjelesno nismo u Svetoj zemlji, ma gdje da čitamo i da služimo ovaj Veliki kanon, on nas prenosi u taj osveštani prostor. Mnoge stihire su usmjerene na to da nas podstaknu na pokajanje, ističu se biblijski primeri pokajanja. Ističu se car David, car Manasija i ukazuje se i na to kako ih je Gospod uslišio zbog njihovoga pokajanja, a sve to je napisano da bi se i naša duša probudila i da bismo i mi sagledali sebe iz perspektive vječnosti. Da bismo na vrijeme očistili svoju dušu, svoje srce, svoje misli, da bismo se pripremali za poslednji čas i za susret sa Gospodom. Naravno, po mjeri naše vjere i po mjeri našega očišćenja, mi se stalno sretamo sa Gospodom kroz molitvu, kroz Svete tajne Hristove, ali se spremamo i za onaj poslednji i konačni susret za sjedinjenje sa Gospodom u vječnosti.”
Govoreći o Prepodobnoj Mariji Egipćanki koja se u toku ovoga posta, od samog početka pa sve do Velike nedjelje, ističe kao primjer velikog podviga koji je iznad ljudske prirode, Visokopreosvećeni je dao i odgovor i kako je moguće čovjeku od krvi i mesa, kao što je bila Marija Egipćanka, prethodno velika grešnica, kasnije velika podvižnica, vršiti onaj podvig koji je iznad ljudske prirode.
“Zato što Gospod pritiče svima onima koji se iskreno i od sveg srca kaju i trude Njega radi. On im daje silu i moć, i blagodat i krepost i snagu, da mogu da čine podvig koji je iznad ljudske prirode. Ako je iko to pokazao, to je pokazala Sveta Marija Egipćanka koja je pokajanjem rastrgla okove grijeha, ali uz Božiju pomoć, i živjela kao anđeo Božiji u istoj onoj pustinji gdje je dosta vremena proveo i Sveti Jovan Krstitelj i Sveti prorok Ilija, kasnije Prepodobna Petka – Paraskeva i mnogi drugi podvižnici”, kazao je Vladika, podsjetivši da su palestinski podvižnici koji su živjeli sa desne strane Jordana imali običaj da na samom početku Časnoga posta pređu rijeku Jordan i tamo se podizavaju sve do Lazareve subote kada se sabiraju u svoje manastire i služe svete službe. Dakle, Veliku nedjelju provode na zajedničkim bogosluženjima i zajedno dočekuju Vaskrsenje Hristovo, a ko je mogao išao bi na Grob Gospodnji da tamo dočeka Vaskrsenje Hristovo.
Po njegovim riječima ovaj Časni i veliki post nas dobrim dijelom podsjeća na podvižnike koji su se podvizavali na Sinaju, Sionu i u Svetoj zemlji i prenosi u taj prostor, u tu priču o velikim Božijim djelima.
“I ma gdje da se nalazimo, možemo biti udaljeni hiljadama kilometara od Svete zemlje, ali u toku Velikoga posta, ako smo redovno na svetim bogosluženjima, mi smo duhovno i misleno u Svetoj zemlji. I budite sigurni da blagodat Groba Gospodnjega i ostalih svetih mjesta djeluje i na nas koji smo daleko samo ako idemo putem Božiji. Možemo doživjeti i krsno stradanje Hristovo i Njegovu smrt i Njegovo vaskrsenje i van Svete zemlje, Gospod je to tako dao da nema suštinskog značaja da li smo u Svetoj zemlji ili ne. Da nas Gospod udostoji da se poklonimo stradanjima Hristovim, da se na takav način očistimo i prosvetimo, i duhovno obnovimo, i da se spremimo za veliki praznik i za veliku radost Vaskrsenja Hristovoga jer se nadamo da će nas Gospod Svojim vaskrsenjem učiniti saučesnicima i pričasnicima Njegovoga vaskrsenja, Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne slave i vječnoga carstva Njegovoga”, poručio je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
