„Časni post nas vodi ka savršenstvu, iz sile u silu, i prilika je za svakoga od nas da se preporodimo, da se izmjenimo na bolje i potrudimo da o dobru radimo. Post je dobra prilika da popravimo naše puteve, da se sa bližnjima i svojom savešću izmirimo, da se izmirimo sa Bogom i da onda bez prepreke idemo pravim istinitim putem – Božjim putem spasenja„, poručio je danas Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Visokopreosvećeni Mitropolit je na Drugu nedjelju Časnog posta – Pačistu nedjelju, posvećenu Svetom Grigoriju Palami, služio Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenomonaštva manastira i sveštenstva cetinjskog namjesništva. Prije početka Svete službe Božije, Mitropolit je Jovicu Jovanovića, učenika 4. razreda Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, rukoproizveo u čin čteca.
Podsjetivši da su prve nedjelje Časnoga posta posvećene velikim i znamenitim događajima i ličnostima, prva, Nedjelja pravoslavlja, poobjedi nad ikonoborcima, a druga Svetom Grigoriju Palami, velikom učitelju Crkve, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je u svom arhipastiskom slovu govorio o ovom velikom podvižniku, bogoslovu, molitveniku, Svetogorcu, kasnije i episkopu solunskome, koji je poveo jednu novu borbu za odbranu pravoslavlja. Naime, u njegovo vrijeme su se umnožili učeni ljudi koji su istinama vjere prilazili na filosofski način, kako bi rekao Sveti apostol Pavle, imali su izgled pobožnosti, ali su se sile njezine odrekli, jer su imali takav pristup da čovjek samo svojim umom može doticati tajne Božije, a Sveti Grigorije Palama branio je biblijsko i svetootačko iskustvo, koje je Crkva imala kroz vjekove.
“Ovi su filosofi razmišljali u duhu starih grčkih filosofa o Bogu, a Sveti Grigorije, oslanjajući se na iskustvo Crkve, kao učen čovjek branio je to iskustvo, da se Božija blagodat, sila, Božija energija koju Gospod nispošilje na ovaj svijet, naročito na vjerujući narod, na svete podvižnike i ugodnike Božije, na svete mučenike, ne dotiče samo čovjekovog uma, nego cijelog čovjekovog bića i ona se javlja kao svjetlost, kao što se svjetlost Božanska javila svetim apostolima na Gori preobraženja”, besjedio je vladika i dodao da su sveti apostoli na Gori preobraženja, dok se Gospod Hristos molio pa su vidjeli Njegovo lice u Božijoj svjetlosti, i ta svjetlost je sijala iz Njegovih haljina, postali pričasnici Božije svjetlosti, koja je prožela cijelo njihovo biće.
Sveti Grigorije Palama je branio iskustvo pravoslavne duhovnosti, ističući da nije isto govoriti o Bogu i opštiti sa Njime. Svetogorci koji su posvetili svoj život Gospodu, oni najistaknutiji, oni su u neprestanoj zajednici sa Bogom i prosvetljuju se Božijom svjetlošću te je i njihov um svetao da mogu dokučiti tajne Božije, ali i njihovo srce, volja, njihovo cijelo biće, čak i njihovo tijelo, na takav način se prosvećuje i osvećuje. Sveti Grigorije Palama je branio svetost hrišćanskog života, živu pravoslavnu vjeru, a ispostavlja se, naglasio je Mitropolit, “da uvijek kada branimo vjeru i ispovijedamo ime Božije, ovaploćenje Hristovo i cio domostroj Božiji spasenja, kada ispovijedamo Hristovo raspeće, stradanje, Njegovu smrt i Vaskrsenje, i ostala njegova djela, da se time istovremeno i zalažemo za čovjeka”.
“Jer kakva je naša vjera, tako razmišljamo i o smislu života i o čovjeku. Nije čovjek samo um, nego je čovjek i osjećanje i volja, i duša i tijelo, i sve to što je čovjek sa svim njegovim darovima neiskazanim, svi ti njegovi darovi imaju mogućnost da prime Božiju blagodat i da se kroz pravu vjeru prosvijetle Božijom svjetlošću, koja je životvorna, živonosna. Ali daje i najveće znanje i saznanje i Božiju mudrost, Božiju silu i energiju”, rekao je Visokopreosvećeni.
Objasnivši da čovjek kao takvo biće bogočežnjivo i bogoprijemčivo može da smijesti Boga u svoje srce, ne Boga po suštini, kao što je govorio Sveti Grigorije Palama, jer je Božija suština nepristupna, naglasio je da zahvaljujući Božijoj ljubavi i milosti, on izlazi iz sebe, a taj njegov izlazak iz sebe mi osjetimo kada primimo Njegovu blagodat, Njegovu energiju.
“On se svojim energijama nama javlja i na takav način opštimo sa Bogom u istini i ljubavi, što Njegovu energiju, Njegovu istinu i pravdu, Njegovu ljubav smiještamo u svoje srce, kroz svete tajne se sjedinjujemo sa Hristom”, istakao je Mitropolit i dodao da je tu osnovnu, temeljnu istinu branio Sveti Grigorije, koji je zbog toga bio i hvaljen, ali kasnije i gonjen.
Osvrnuvši se na žitije ovo Božijeg ugodnika, na to da je čak i kada je izabran za solunskoga arhiepiskopa bio spriječen da ode na svoju katedru te da tri godine nije uspio da dođe do Soluna, Mitropolit je ukazao na to da u životu Crkve uvijek ima mnogo toga što je tajanstveno, mnogo dinamike:
“Često zbog naših grijehova pojedini ljudi, iz Crkve i pored Crkve, zastrane pa povuku dio naroda za sobom, ali opet se Crkva preko svojih izabranika, kao što je Sveti Grigorije, vrati na svoje mjesto i opet trijumfuje istina i pravda, i prava istinita vjera. Sveti Grigorije, koji je imao mnogo teškoća sa tadašnjim vlastima i grupama koje su se bile organizovale i protiv njega i protiv njegovoga učenja, sve je izdržao i još za života bio proslavljen kao veliki učitelj Crkve. Na kraju je došao na svoj presto u grad Solun i tamo se i upokojio. Njegove svete mošti počivaju pored moštiju Svetoga Dimitrija Solunskoga u prestonom hramu Solunske mitropolije.”
Na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je posebno istakao da nas ovaj Časni post vodi ka savršenstvu, iz sile u silu, te da je prilika za svakoga od nas da se preporodimo i izmjenimo na bolje. Poučio je sabrane da treba uvijek da radimo na tome da budemo bolji i da se trudimo da o dobru radimo:
“Jer čovjek ima sklonosti i ka dobru, ali ima sklonosti i ka zlu, ka zaboravu. Sklon je čovjek i da se zapusti, ali i da se probudi, da se vrati na pravi istiniti put Božiji. A časni postovi, imamo četiri časna posta i svaku srijedu i petak, uvijek su poziv, i od Crkve i od Boga, da razmislimo gdje smo, na kom smo mjestu, kojim putem idemo. Svaki post je dobra prilika da popravimo naše puteve, da popravimo naše odnose sa bližnjima, da se sa bližnjima i svojom savešću izmirimo, da se izmirimo sa Bogom i da onda bez prepreke idemo pravim istinitim putem – Božjim putem spasenja.”
Vesna Dević
Foto: Veljko Simović
