Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je na Bogojavljenje Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
Visokopreosvećenom mitropolitu Joanikiju sasluživali su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Mirčeta Šljivančanin, Branko Vujačić, Nikola Pejović i Igor Balaban, jereji Pavle Božović, Velimir Bugarin i Konstantin Dojić, jerođakon Gavrilo, sabrat Cetinjskog manastira, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog Svetog jevanđelja sabranom vjernom narodu obratio se Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Mitropolit Joanikije je, govoreći o krštenju Gospoda Isusa Hrista u rijeci Jordanu, podsjetio na duboki smisao ovog događaja.
Mitropolit je ukazao da se na Jordanu otkriva Sveta Trojica i da Hristovo krštenje nije bilo radi Njega samoga, već radi ustanovljenja krštenja kao puta duhovnog rođenja i sjedinjenja čovjeka sa Bogom.
„Prilikom krštenja Hristovoga javio se Bog Otac sa neba, potvrđujući da je Hristos, koji je ušao u rijeku Jordan da se krsti, Njegov ljubljeni Sin, koga treba da poslušamo, i istovremeno je Duh Sveti sišao na Njega. To je sve vidio i čuo Sveti Jovan Krstitelj. To je direktno otkrivenje Svete Trojice – Oca i Sina i Svetoga Duha. Gospod, koji je ušao u rijeku Jordan da primi pod vidom Jovanovog krštenja, u suštini je ustanovio nama krštenje, da se i mi krstimo, da se duhovno rodimo, da se krstimo u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, da se klanjamo Presvetoj i Živonosnoj Trojici, da se sjedinimo sa Hristom Gospodom. Zbog toga pjevamo na Svetoj liturgiji: ‘Vi koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste.’ To zaista jeste sjedinjenje sa Hristom i usinovljenje Bogu Ocu, i svi mi hrišćani nosimo božanske odežde na sebi ukoliko živimo hrišćanskim životom, ukoliko se oblačimo u Hristove vrline“, kazao je mitropolit Joanikije.
Mitropolit je naglasio da Hristovo pogružavanje u vodu izobražava Njegovu smrt, a izlazak iz Jordana Njegovo Vaskrsenje, čime je već na Bogojavljenje naznačeno cjelokupno djelo spasenja Gospoda Isusa Hrista, te je skrenuo pažnju na hrišćanski način života koji se ogleda u smirenju, krotosti i pokajanju, kao i u činjenju djela vrlinskog života iz ljubavi prema Bogu, a ne zbog slave i ličnog oportunizma.
„Kada je Gospod ušao u rijeku Jordan i pogruzio se kao i ostali grešnici, iako nije imao nikakvoga grijeha, On je tada već izobražavao svoju smrt. Kada je izašao iz rijeke Jordan, poslije krštenja, time je izobrazio svoje Vaskrsenje. Sila Časnoga krsta već se projavila na rijeci Jordanu i nije slučajno što dan uoči Bogojavljenja zovemo Krstovdanom i strogo postimo u znak Hristovoga smirenja. Vidimo da je Gospod upravo na ovaj praznik naznačio svoje ukupno djelo spasenja, da je izobrazio svoja stradanja koja će se dogoditi na Veliki petak, svoju smrt i svoje preslavno tridnevno Vaskrsenje. Zato se i pogružavamo tri puta u vodu kada krštavamo djecu, u znak Svete Trojice i u znak Hristovoga tridnevnog Vaskrsenja. Gledajući na Hrista Gospoda, mi vidimo kako treba da živimo, čemu da stremimo i koji je naš hrišćanski put – put vjere, put slave Božije, ali se tim putem ide sa krotošću, smirenjem i kajanjem za svoje grijehe. Tada se čovjek zaista najviše uzvisuje.“
„Evo, recimo, neko učini neko veliko dobro djelo, ali hoće da se pokaže, hoće da se o tome priča, hoće da se to napiše, hoće da se to svuda vidi. Treba se zahvaliti čovjeku koji učini neko dobro djelo, ali ako je isuviše toga razmetanja, sve se upropasti — bolje da ništa nije ni činio, jer bi za njegovu dušu bilo bolje. Dobra djela koja čovjek čini, a ne traži za to ništa, ni hvalu ni platu, nego ih čini iz ljubavi i ne traži da se o tome priča ili govori, Bog zna i Bog vidi zbog čega su učinjena. Ako su učinjena radi dobra i radi slave Božije, sigurno će ih Bog nagraditi, i to dobro djelo, ali posebno i smirenje“, zaključio je mitropolit.
Govoreći o samom prazniku, mitropolit Joanikije je istakao da je Bogojavljenje radost cijele Crkve i sve tvorevine, te da se osvećenjem vode svjedoči da je Gospod došao da osveti čovjeka, prirodu i čitav svijet. U tom duhu podsjetio je i na blagočestivi običaj čuvanja i korišćenja bogojavljenske vode kao izvora blagoslova i osvećenja u životu vjernih tokom cijele godine.
„Ovo je divni, veličanstveni praznik, kome se raduju i anđeli i ljudi, cijela Crkva Božija, cijela tvorevina. Zato danas osvećujemo vodu, u spomen Hristovoga krštenja, i time svjedočimo da je Gospod došao da osveti i naš život, i prirodu, i cijelu tvorevinu. Sva tvorevina je prijemčiva da primi blagodat Božiju, a to naročito vidimo kada vršimo osvećenje vode na Bogojavljenje. Imamo taj divni blagočestivi običaj da hrišćani zahvataju od te vode i nose je svojim domovima. Ona se ne kvari cijelu godinu, možda i duže, ali je običaj da se čuva godinu dana. Kada je god moguće, izjutra, našte srca, poslije jutarnje molitve, hrišćani mogu piti od te vode i primati osvećenje ako ne mogu otići u crkvu da se pričeste“, poručio je na kraju prazničnog slova mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Po zaamvonoj molitvi obavljeno je veliko osvećenje vode.
Tekst, foto: Boris Musić
