Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije služili su danas u 17. nedjelju po Pedesetnici, 1. oktobra, na praznik Svetog Evmenija Gortinskog i Svete mučenice Ariadne, Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Vozdviženja časnoga Krsta Gospodnjeg u Kelnu.
Jevanđelsku besjedu izgovorio je Vladika Grigorije, a povodom 44 godine svešteničke službe protojereja-stavrofora Neđa Janjića, besjedio je Mitropolit Joanikije, koji je u svom arhipastirskom slovu naglasio da su se danas u ovoj svetinji sabrali sa raznih strana kako bi obilježili svečani čin punoće dosadašnje njegove svešteničke službe Bogu i narodu.
Osvrnuvši se na tribinu koja je tim povodom sinoć održana, a na kojoj su pored Mitropolita Joanikija i Episkopa Grigorija, govorili arhimandrit Stefan (Vučković), iguman manastira Velika Remeta na Fruškoj Gori, protojerej-stavrofor Milorad Novaković, protojerej-stavrofor Dragomir Sando, protojerej-stavrofor Milan Pejić, Vladika Joanikije je kazao da su imali potrebu da istaknu njegov svijetli primjer i da se prisjete njegove svete službe od Borika na Romaniji pa sve do Kelna.
Podsjetio je na pojedine momente iz njegovog života u kojima je bilo teško i njemu i njegovoj porodici. Pretrpio je gonjenja i zatvor, osuđen bez ikakvoga razloga jer su doušnici i klevetnici htjeli da slome mladoga sveštenika, da ga strpaju u zatvor, da iz njega ne izlazi, da razore njegovu porodicu, Ali Bog je bio na njegovoj strani i ono šta mnogi drugi nijesu vidjeli, vidjeli su pojedini prosti ljudi iz njegove parohije, koji su ga u tim teškim trenucima krijepili da izdrži i da se ne boji:
“A on se nije ni bojao jer je išao putem Gospodnjim i Bog mu je dao snage da sve istrpi, da se opet vrati svojoj svetoj službi. Oslobodio se i pobijedio, nije podlegao, nije se pokolebao i to se onima koji su ga klevetali i sudili vratilo na sramotu, a njemu na čast. I u vijencu njegove slave, koju već vidimo, svijetle baš ti teški momenti koje je prošao. Ali isto tako svijetle i oni divni momenti iz njegove svešteničke službe kada je on kao duhovni otac ovoga vjernoga stada, svoga vjernoga naroda bio jedno sa njime, ali sa Božijom blagodaću koja ga je pratila i narod ga je podržavao i to mu je bilo dovoljno.”
Naglasivši da ovo jeste jedan završetak, ali ne i kraj već novi početak njegovog budućeg svešteničkog djelovanja u slavu Božiju, jer mu je sa ovolikim iskustvom Bog dao i fizičke i duhovne snage da može pomoći i svojoj Crkvi i svome narodu, kao i do sada:
“To je jedna duhovna riznica koja je bogatstvo za sve. Dragi oče Neđo, hvala ti! U ime nas arhijereja, sveštenika i vjernog naroda to mogu otvorenih usta i srca da kažem, da smo puni blagodarnosti za tvoju dosadašnju svešteničku službu. Vidimo da te Božija milost krijepila i rukovodila u sve dane tvoga života do sada, molimo se Bogu da tako bude i u buduće. Neka ti bude na radost i na ponos sve ono što si do sada činio, žrtvujući sebe, ali i svoju porodicu uvodeći u tajnu svete službe, pa imaš i dostojnog naslednika o. Mladena, svu porodicu u Crkvi. I svi su zajedno sabrani, i tvoja porodica i tvoja duhovna pastva, u slavu Božiju. Blagodarimo Bogu koji je ukrijepio našeg o. Neđa i dao mu tako velike plodove u njegovom pastirskom radu i svetoj službi do sada.”
Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je ocu Neđu uručio naprsni krst, kao znak male pažnje: “Da sila časnoga Krsta krijepi tebe i u buduće kao što te i do sada krijepila, i još više. Na zdravlje i na spasenje i na mnoga i blaga ljeta.”
Protojerej-stavrofor Neđo Janjić je zablagodario svima na ljubavi i u ovom svečanom i radosnom trenutku kada proslavljamo časni i životvorni Krst Gospodnji, prisjetio se svoga života provedenog u službi Bogu, Pravoslavnoj crkvi i srpskome narodu.
“Znajući da ništa ne biva bez volje živoga i vječnoga Boga, iz dubine moga bića osjećam da se i danas izvršava i ostvaruje velika tajna Božijeg promisla koji me je uvijek u životu vodio i pratio. Zato sa ovog svetoga mjesta, u ovom svečanom trenutku, u dubokoj molitvenosti u strahu i trepetu, poklanjam se i zahvaljujem Bogu živome, Trojici jedinosušnoj i nerazdjeljivoj, za preveliku milost ukazanu mojoj smjernosti u proteklih 44 godine svešteničke službe”, kazao je o. Neđo.
Zablagodario je Visokoprosvećenom Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Joanikiju i Episkopu diseldorfskom i njemačkom g. Grigoriju na dolasku i zajedničkoj službi, braći sveštenicima, vjernom narodu koji su uveličali ovaj svečani i važni događaj u njegovom životu. Zablagodario je svojim roditeljima što su svojim trudom zasadili plemenitu lozu u njegovoj duši na koju se nakalemila blagodat Božija koja ga je rukovodila u životu, zatim svim učiteljima i profesorima, blaženopočivšem Mitropolitu dabrobosanskom Vladislavu Mitroviću, svim saslužiteljima i parohijanima, porodici…
“Draga braći i sestre, hvala svima vama na ljubavi, želim da znate da se odlaskom u starosnu penziju, ne povlačim iz vaših života. Vaša vjera, ljubav i podrška kojom ste me obogatili, pružaće mi snagu da vas i dalje nosim u svojim molitvama i sjećanjima. Hvala vam na svim trenucima koje smo zajedno preživjeli, neka vas Božiji blagoslov prati do vječnosti, zajedno u ljubavi i u ljubavi do vječnosti. Amin”, kazao je protojerej-stavrofor Neđo Janjić
Povodom hramovne slave osveštani su slavski darovi i prerezan kolač, a zajedničarenje je nastavljeno za trpezom ljubavi.
Vesna Dević
Foto: jerođakon Sionije (Zorić)
