U okviru manifestacije ”Dani Njegoševi”, večeras je u Njegoševoj svečanoj sali na Cetinju, predstavljano srpsko-francusko izdanje „Luča mikrokozma“ – La lumiere microcosme, o kojem su govorili Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i g. Boris Lazić, prevodilac „Luče mikrokozma“ na francuski jezik.
Poželjevši srećne i blagoslovene Njegoševe dane u Crnoj Gori i dolazeći praznik Svetoga Petra II Lovćanskog Tajnovidca, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da je 180. godišnjica od objavljivanja Luče, tema koja nas zaokuplja te da možemo misliti kakav je za srpsku književnost i za srpsku poeziju tek bio događaj objavljivanje Luče mikrokozma, koja je Njegošu, od svih njegovih književnih ostvarenja, bila najmilije djelo. Mitropolit je istakao da je Njegoš sam dosta rekao o svojoj poetici, dao skoro sve elemente, pa kada bismo se malo potrudili mogli bi dosta toga reći o njoj upravo iz samih njegovih djela, a naročito iz Luče mikrokozma:
„A on i pred sam kraj svoga života u pismu Franklu, svom prijatelju, govori o tome kako se cio život zanimao za poeziju i kako ni do pred kraj života, nije baš prozreo potpuno u njenu tajnu, ali je mnogo o njoj rekao. U Luči prosto ne možemo nikako da zaobiđemo nekoliko njegovih stihova o poetskom stvaranju: Zvanije je svešteno poete, glas je njegov neba vlijanije, luča sv’jetla rukovoditelj mu, dijalekt mu veličestvo tvorca. Za Petra Drgog Petrovića Njegoša, mitropolita i vladara Crne Gore i najvećeg pjesnika srpskog jezika, poezija je dar od Boga. Bog je kao tvorac prvovrhovni poeta, On se stvarajući i održavajući vidljive i nevidljive svjetove zanima tvoriteljnom poezijom. Ovo poimanje božanske poezije, Njegoš temelji na grčkoj riječi ποίησης, što znači stvaranje, poezija. Čovjekova bogolikost o Njegošu najviše se projavljuje kroz stvaranje, čovjek je po Njegošu tvorac mali najbliži Božestvu. On može stvarati u idejam’ visokoletećim, kao što Bog stvara na djelu zvijezde, planete, galaksije. Sa ovakvim shvatanjem poezije kao dara od Boga i i sveštenog zvanija, Njegoš je pristupio pisanju svog religiozno-filozofskog spjeva Luča mikrokozma. Pod nebeskim vlijanijem i rukovodstvom božanstvene luče, pjesnikov duh se uzdiže do carstva svjetova u opširno svetilište bića. Udostojava se vidjeti prestol mirosijatelja te u svjetlost biće okupao.“
Njegoš u šestom pjevanju Luče, podsjeća Vladika, opisuje posledice prvorodnog grijeha i strahote čovjekovog privremenog zatočenja na zemlji. U skladu sa biblijskim učenjem pjeva o ovaploćenju Sina Božijeg, koji svojom pojavom i djelom uništava smrt i spasava rod ljudski. Njegova kratka himna Suncu pravde, sa kojom on završava Luču mikrokozma, ima ne samo hristološki, nego i antropološki karakter.
„Sve tajne neba i zemlje, pa i najveću tajnu čovjeka i njegove sudbine, razriješio je kroz Hrista koga kao hrišćanski mislilac i vladika dostojno proslavlja: nebo tvojom hvalom odjekuje, zemlja slavi svoga spasitelja! Mnogi tumači Njegoševog djela pisali su manje ili više opravdano o različitim uticajima na ovo Njegoševo djelo, od gnosticizma i Miltonovog Izgubljenog raja do manihejskog dualizma i kabale. Koliko god je Njegoš bio pod različitim uticajima, što nije sporno, njegova Luča je nesumnjivo originalno djelo nastalo iz autentičnog pjesničkog nadahnuća i mističkog opita Božanske svjetlosti“, pročitao je Mitropolit Joanikije dio iz predgovora koji je napisao za prevod „Luče mikrokozma“ na francuski jezik.
Govoreći o prirodi božanskog nadahnuća kod Njegoša. Mitropolit je kazao da je to prosto jedan fenomen na koji treba da obratimo pažnju i da je važno da se istakne da Njegoš teološku osnovu tog nadahnuća, nalazi u čovjekovoj bogolikosti. On u Luči možda ponajbolje govori o tome kada pjeva: O svevišnji tvorče nepostižni! U čovjeka iskra bespredjelnog uma tvoga ogleda se sv’jetla, ka svod jedan od tvoje palate što s’ ogleda u pučinu našu. Dan ti svjetlost krune pokazuje, noć porfire tvoje tainstvene, neponjatna čudesa divotah. Tvor ti slaba djela ne postiže, samo što se tobom voshićava.
„Taj božanski, svijetli, stvaralački um ogleda se u duši, u umu čovjeka i u tome se i sastoji čovjekova bogolikost, ali ne samo u tome nego i u tome što se čovjek ushićuje Božijim stvaraštvom, a sa druge strane, on govori da svemogućstvo svetom tajnom šapti, samo duši plamena poete. Njegoš se tu izražava kao hrišćanski mislilac, kao pravoslavni teolog govori o svetotajinskom karakteru pjesničkog nadahnuća. S jedne strane čovjekova aktivnost što se njegov duh ushićava, a s druge strane što svemogućstvo Božije – Božija milost, Božija ljepota i ljubav izlaze čovjeku u susret: svemogućstvo svetom tajnom šapti, samo duši plamena poete. Dakle, Njegoš je potpuno utemeljen u biblijskom, svetotačkom, pravoslavnom iskustvu iako se kao pjesnik koristio pjesničkom slobodom i sačinio ovo jedinstveno religiozno-filozofsko djelo, koje nas i danas zadivljuje i nadahnjuje“, zaključio je svoje slovo Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Potom je održano pjesničko veče posvećeno Njegošu, u okviru kojeg su svoje stihove govorili pjesnici: Ljubica Rajkić, Gagik Davtjan, Novica Đurić, Višnja Kosović, Dragan Bojović, Sava Radulović, Andrija Radulović, Bećir Vuković, Radomir Uljarević, Katarina Kapičić i Milica Bakrač.
„Dani Njegoševi” su počeli danas u Nikšiću, kada ih je svečano otvorio predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević. Ovu duhovno-kulturnu manifestaciju, koja se održava petnaesti put zaredom, organizuje Književno društvo „Njegoš“ u saradnji sa JU Zahumlje, Maticom srpskom – Društvom članova u Crnoj Gori i Srpskim pokretom „Njegoš“.
Cilj manifestacije ”Njegoševi dani” je njegovanje i novo tumačenje Njegoševog djela, te afirmacija duhovnih i kulturnih veza između jezika, naroda i umjetnosti.
Vesna Dević
