Na praznik Prepodobnomučenice Paraskeve Rimljanke, u petak, 08. avgusta 2025. godine, proslavljena je hramovna slava manastira Prepodobnomučenice Paraskeve na Bunovićima.
Svetom Liturgijom je načalstvovao Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, uz sasluženje krstonosnih protojereja: Predraga Vidakovića, Obrena Jovanovića i Dražena Tupanjanina (Ep. zahumsko-hercegovačka); jeromonaha Makarija (Imamovića) igumana manastira Savina; protojereja: Vladana Pantelića, Dragana Pešikana, Špira Živkovića i Nebojše Vulovića; jereja Dragana Vidakovića i Nenada Kovača i đakona Ilije Preočanina.
Po zaamvonoj molitvi litija je ophodila hram, a potom su blagosiljani slavski darovi i prerezan je slavski kolač.
Na kraju Svete službe Božije, sabranom sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu, arhipastirskom besjedom se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.
Protumačivši Hristove riječi: ”Tako da se svjetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da proslave Oca vašega koji je na nebesima”, i „Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čime će se osoliti?“, Mitropolit je kazao da te Gospodnje riječi znače da je potrebno da svoju vjeru svjedočimo i svojim životom, a ne samo riječima.
On je dodao da se hrišćani, od onih u prvim vjekovima pa do naših dana, trude da žive po zapovjestima Gospodnjim, imajući vjeru i povjerenje da će Gospod za sve ono što je postavio kao cilj i dostignuće u vrlinskom životu hrišćana, dati i Svoju silu, moć, mudrost, snagu, ”i svoju ljubav svima onima koji su željeli da te ciljeve dostignu, da ih mogu i postići i dostići i ispuniti njegove svete zapovijesti”, rekao je Mitropolit.
Vladika je istakao da su apostoli Hristovi svoju vjeru potvrdili i svojom mučeničkom krvlju.
”I zaista, hrišćani su bili oduvijek, a i danas su, manje ili više, svjetlost svijetu. To su bili prije svega sveti apostoli, neposredni učenici Hristovi, koji su se ispunili i obukli u blagodat Duha Svetoga, ispunili se Božije sile i Božije mudrosti, i u vrijeme propovijedi Hristove na zemlji, a naročito od onoga momenta kada ih je Gospod obukao, po svome obećanju, u silu sa visine i opunomoćio ih blagodaću Svetoga Duha, i svojom mudrošću, i svojom ljubavlju i svojom dobrotom, da idu i da propovijedaju Njegovo Jevanđelje po cijelome svijetu. Oni su tu zapovijest Hristovu ispunili i Jevanđelje koje su propovijedali potvrdili su i svojim životom, svojim vrlinama, a ono što je važno da istaknemo danas — potvrdili su i svojom mučeničkom krvlju.”
Mitropolit je naglasio da je samo prava, istinska ljubav spremna na žrtvu, kao i da je spremnost na žrtvu pouzdan znak ispunjenošću Božijom ljubavlju. On je naveo da su prvi hrišćani htjeli da se upodobe Hristu svojim životom do mjere stradanja, da bi se sjedinili sa Hristom, kroz stradanje Njega radi, te da bi, svoju mučeničku krv pomiješali sa Njegovom golgotskom krvlju i prešli iz ovoga u novi život u konačno i potpuno sjedinjenje sa Hristom Gospodom.
”I da nije bilo takvih hrišćana, zar bi moglo hrišćanstvo, koje je nastalo kao neka nova religija, vrlo nepoznata, vrlo čudna mnogima, onima koji su bili navikli na paganstvo i na lažna učenja jako daleka, zar bi moglo pobijediti i preporoditi cijelu Rimsku imperiju? Zar bi moglo učenje koje su poslije Hrista svega dvanaest Njegovih učenika propovijedali po vaseljeni, zar bi ono moglo tako oplemeniti cijelu Rimsku imperiju da ona od paganske, neznabožačke, pomračene tvorevine, postane hrišćanska tvorevina u vrijeme cara Konstantina?”
Skrenuvši pažnju na žitije Svete prepodobnomučenice Paraskeve, koju danas naša Sveta Crkva molitveno proslavlja, Mitropolit je naglasio da su i naši preci čuvali svoju svetu vjeru iznad svega.
”Eto, sveta mučenica Paraskeva, nevina, mlada djevojka koja je postradala za Hrista, ona je ostavila je takav svijetli spomen u istoriji Hristove Crkve, da njen spomen blista u punoj svjetlosti i danas nama ovdje, sabranima na Bunovićima u ovoj drevnoj i lijepoj i veličanstvenoj, možemo reći, svetinji, ovdje ispod Orjena, ovdje gdje su se davno sastale i prožele među sobom Crna Gora i Hercegovina, ovdje gdje je narod po ovim gorama živio slobodnije nego u gradovima i zbog slobode i zbog hrišćanske vjere, više su željeli da se lišavaju blagostanja zemaljskoga i da žive u surovim uslovima gdje niti je zemlja dovoljno plodna, niti ima dovoljno uslova za život, ali su voljeli slobodu i čuvali su svoju vjeru iznad svega.”
Mitropolit Joanikije je rekao da se i po ljepoti svetinje na Bunovićima, posvećene Svetoj prepodobnomučenici Paraskevi Rimljanki, gdje su se nekada održavali veliki narodni sabori, vidi koliko je našem narodu vjera uvijek bila važna i koliko se smatralo dragocjenim biti učesnik velikih hrišćanskih sabranja, kakva su se nekada održavala na ovom mjestu.
”Tako se naš narod krijepio i tako održao svoju vjeru i u tursko doba i u mletačko doba i u doba austrougarske i njemačke i fašističke okupacije, pa treba da to čuvamo i poštujemo, da idemo njihovim stopama i da i mi gledamo da budemo čvrsti i vatreni u svojoj svetoj vjeri pravoslavnoj, koja je veliko nasljeđe — i duhovno i kulturno i ono što nas čini ljudima, što nas čini narodom, Božijim narodom, blagoslovenim narodom, narodom Svetoga Save, svetih apostola, Svetoga Vasilija Ostroškoga, što nas zapravo čini pravim, istinskim hrišćanima.”
Prizvavši milost i blagodat Božiju na sve sabrane oko Hrista u ovoj Svetoj službi Božijoj, Vladika je poželio da ljubav Božija osjeni sve, kroz molitvu, kroz Svete Tajne, kroz zajedništvo u Gospodu Isusu Hristu, kako bi se sve nesuglasice, podjele i razdori, kojih često ima među ljudima, prevazišli, jer, kako je kazao, ”ako smo pravi hrišćani, uvijek ćemo te razdore i podjele prevazići”.
”Da budemo jedno u Hristu Isusu u Crkvi Božjoj, da budemo jedno sa Svetim Savom, da budemo jedno sa Svetim Vasilijem Ostroškim, da budemo jedno sa Svetom mučenicom Paraskevom i sa svim našim duhovnim precima”, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije, odlikovao je danas, 8. avgusta 2025. godine, na praznik Svete prepodobnomučenice Paraskeve, arhijerejskom gramatom gospodina Jovana Babića iz Igala, za hrišćansku ljubav i dobra djela koja čini u Slavu Božiju, a naročito za pomoć manastiru Svete prepodobnomučenice Paraskeve Rimljanke na Bunovićima.
O. B.
Foto: Željko Drašković
