Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, na Preobraženje Gospodnje Svetu službu Božiju u crkvi posvećenoj ovom prazniku na Žabljaku.
Sasluživalo mu je sveštenstvo i sveštenomonaštvo iz više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve.
Nakon Liturgije gradskim ulicama je, predvođena Mitropolitom i sveštenstvom prošla tradicionalne preobraženska Litija, do mjesta gradnje budućeg žabljačkog sabornog hrama.
Tu je Mitropolit Joanikije sa sveštenstvom, uz molitveno učešće vjernog naroda osveštao krst, čime je ozvaničen početak gradnje hrama.
U pastirskoj propovijedi paroh podgorički protojerej Mirčeta Šljivančanin je kazao da je Gospod vjerni narod grada pod Durmitorom udostojio da na ovaj svijetli dan molitveno počne graditi sjenicu – stan Bogu živome, svjetlosti Njegovoj.
“Da gradimo mjesto gdje ćemo se sabirati i sjedinjavati sa Bogom i jedni s drugima”, kazao je otac Mirčeta.
Dodao je da ljudska duša čezne za istinom i pravdom Božjom, za Božjom svjetlošću i Božjom blizinom,
“Ovaj grad koji se u zadnjim decenijama uvećao čeznuo je da mu se sagradi veći dom Božji od ovoga u kojem smo se danas molili, a ta misao pala je na um našem danas Visokopreosvećenom Mitropolitu gospodinu Joanikiju, tada Episkopu budimljansko-nikšićkome, pa nije ni čudo što je Bog danas udostojio da danas, kada molitveno počinjemo gradnju ovoga hrama, podižemo ovaj Časni Krst”, kazao je otac Mirčeta Šljivančanin.
Otac Mirčeta je kazao da će hram biti posvećen najvećemu iz roda našega – Svetome ocu našemu Savi.
“Njemu su i ove gore posvećene, čije ime i ovi vrhovi nose, sa kojih izbija Savina voda koja se izliva sa Savinog kuka i dolila se ovdje, do centra ovoga grada, pa će i u srcu ovoga grada biti ime Savino. Ako je u centru ime Savino, u srcu Savinom je bilo i jeste ime Hristovo, tako da će ovdje, u centru Žabljaka biti srce i Savino i Hristovo i srce naše. I sabiraće nas da uzrastamo zajednički u slavu Božju, u mjeru raszta visine Hristove”, kazao je on.
Naglasio je da i ovaj hram izrasta iz krvi mučenika Šaranskoga boja.
“Nije ni to slučajno da upravo na stošezdeset godina od Boja na Šarancima postavljamo ovaj Časni Krst i molitveno počinjemo gradnju ovoga svetoga hrama. Iz njihove krvi, iz žrtve i krvi svih naših predaka koji su živjeli na ovome prostoru i koji su čuvali vjeru pravoslavnu izniče i iznicaće i dizaće se k nebesima ovaj sveti hram. Takođe, iiz žrtve i molitve našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji jeovdje apostolski dolazio čim je postao mitropolit i prije nego što je postao mitropolit i obnavljao vjeru pravoslavnu kao ravnoapostolni prosvetitelj Crne Gore”, kazao je, između ostalog, otac Mirčeta Šljivančanin.
Nakon toga se Litija vratila crkvi Preobraženja Gospodnjeg gdje je blagosiljan slavski kolač i obavljeno preobražensko osvećenje grožđa.
Mitropolit Joanikije je na kraju bogosluženja u arhipastirskoje besjedi rekao da je Preobraženje Hrisvo na gori tavorskoj čudesan događaj koji se upečatio u život Crkve.
“Iz Njegove ljudske prirode je zasijala Božanska svjetlost i projavila se kroz njegovu ljudsku prirodu Božanska sila, energija koja se dotakla i Njegovih svetih apostola. Ta svjetlost koja je osjenila sve te apostole prožela je cijelo njihovo biće. Osjetili su takvu promjenu u svojoj duši da su zaželjeli da na tome svetome mjestu ostanu i da tu žive. To je bio jedan trenutak njihovog uzrastanja i jedan od mnogih trenutaka njihovog oduševljenja”, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Mitropolit Joanikije je rekao da je taj događaj bio poseban, znamenit i značajan.
“Zapravo on je samo najavio ono što će biti i bivati kroz vjekove u životu Crkve. Ta svjetlost, koja je zasijala iz Hristove ljudske prirode, iz Njegovoga lica, ona je postala nasleđe Crkve Božije. I svi mi se po mjeri, koliko smo se udostojili, koliko smo se pokajali, koliko smo Bogu ugodili, udostojavamo te svjetlosti koja nas osjenjuje, naročito na Svetim službama Božjim”, objasnio je Mitropolit Joanikje.
Vladika je naglasio da to pokazuje da je naša vjera svijetla i da u njoj nema tame.
“Naročito to osje4ćamo na Svetim bogosluženjima. Hrišćanin koji se moli Bogu, koji živi u strahu Božjem, koji priziva ime Božije svuda i na svakom mjestu nikad anije bez milosti Božije i bez blage desnice Božije koja ga miluje, krijepi i snaži. Nikada nije bez Njegove svjetlosti i bez Njegove ljubavi”, rekao je on.
Govoreći o jubileju stotinu i šezdeset godina od Šaranske bitke, rekao je da je u njoj Bog darovao pobjedu našim precima jer je na njihovoj strani vojevao Gospod sa svojim anđelima.
“U spomen te bitke podignut je i ovaj sveti hram i slava Preobraženja Hristovoga cijelo vrijeme sija kroz njega. Evo, hvala Bogu, preko ovoga maloga hrama već smo se preobrazili, osvetili i objedinili tako da možemo da krenemo u gradnju velikoga sabornoga hrama na Žabljaku”, rekao je Vladika Joanikije.
Rekao je da je Žabljaku potreban veliki saborni hram da bi taj grad postao gradom u pravom smislu te riječi.
“Ne može biti grad, ako nema i svoj saborni hram. A Žabljak jeste grad, jeste znamenito i lijepo mjesto. A tek će to biti kada se podigne hram Svetoga Save, kad ga budemo osveštali i kada se u njemu, ako G da, budemo sabirali. Neka bude srećno i blagosloveno i neka Bog ukrijepi vašega Preosvećenoga Vladiku Metodija Ostojića, vašega Durmitorca, oca Milivoja i sve vas da se objedinite oko gradnje novoga sabornog hrama. Neka vas sve Gospod blagoslovi i nagradi i da vas svjetlost Preobraženja Hristova uvijek prati u životu, da vas ukrepljuje i upućuje na dobro, dobra djela, međusobnu slogu i ljubav i na sve što je potrebno za vaše spasenje i vaš srećan život”, poželio je Mitropolit Joanikije.
Ovogodišnji kum hramovne slave Mitar Danilović kumstvo za sledeću godinu predao je Mlađenu Šljivančaninu.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: Željko Drašković
