Mitropolit Joanikije u Cetinjskom manastiru

Mitropolit Joanikije u Cetinjskom manastiru: Smjestimo Bogomladenca Hrista u srca svoja

Ime: 08.01.2023-Mitropolit Joanikije-Cetinjski manastir-besjeda; Opis: Mitropolit Joanikije na Sabor Presvete Bogorodice Tip: audio/mpeg

Na drugi dan Božića kada naša Sveta crkva proslavlja Sabor Presvete Bogorodice, 8. januara, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je sa sveštenstvom i vjernim narodom Svetu liturgiju u Cetinjskom manastiru

 

U toku Svete službe Božije Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je miropomazao novokrštenu Magdalenu Pešikan, a besjedom prije pričešća poučio vjerni narod o današnjem prazniku kada sva Crkva odaje slavu i hvalu Presvetoj Bogomateri, koja je rodila Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, kao i o Svetom pravednom Josifu Obručniku, koga danas takođe proslavljamo.

 

Mir Božiji – Hristos se rodi!

Neka bude srećan praznik Rođenja Hristovoga koji slavimo u nastavku, radujući se dolasku Boga u ovaj svijet, koji je primio ljudsku prirodu. Svršila se velika tajna, da Bog tvorac Neba i Zemlje, vječni Sudija kome anđeli pristupaju sa strahom, od koga trepte sve sile nebeske, da je On došao u ovaj svijet i primio ljudsku prirodu.

Vidimo kako se cijela tvorevina, i Nebo i Zemlja, oglasila na sebi svojstven način. Anđeli pjevaju himne u čast ovaploćenja Hristovog, javljaju blagu vijest pastirima vitlejemskim i zapovjedaju im da odu do Vitlejema jer se rodio Gospod. Mudraci sa istoka putuju i dolaze do Vitlejema, predvođeni zvijezdom nebeskom, da se poklone Bogomladencu Hristu. Čujemo glas proroka iz dubine vjekova koji složno, ali svaki na svoj način, govore o Rođenju Hristovom. Govorio je i Mojsije, davno prije Hrista i David, i Isaija i Danilo, i Malahija, svi su oni nekada bili, ali zapravo danas na Rođenju Hristovome, oni su se na određen način pojavili da proslave Hristovo Rođenje. Jedino ne čujemo da Sveti pravedni Josif, koga danas proslavljamo, pa čak ni Presveta Bogorodica, ne čujemo ništa da govore. Kako to može biti da Presveta Djeva Bogorodica od koje je silom Duha Svetoga Bogomladenac Hristos primio ljudsku prirodu, prvo začet u Njezinoj utrobi pa rođen, došao u ovaj svijet kao jedan od nas poistovećujući se sa nama, postavši dijete koje treba poviti i položiti, kako to da ništa ne čujemo? Neće biti i da su oni onijemili od čuda nego nijesu potrebne riječi zato što je došao Onaj koji će da govori, koji je riječ Božija, a njihovo srce, Presvete Bogorodice i Svetoga pravednog Josifa koji gleda čudesa neprestano pred svojim očima, kome se neprestano anđeo javlja i rukovodi ga šta treba da čini i kuda treba da ide, njihova duša pjeva. A kada duša pjeva onda nije potrebno mnogo riječi, čak su riječi i suvišne. I to je neiskazana radost koja je preplavila srce Presvete Bogorodice i Svetoga pravednog Josifa Obručnika. Ovaj prosti čovjek, drvodelja, stolar, koji je prethodno imao brak, imao djece, ali kao Božiji pravednik, on je Božijim promoslom određen kada je ostao udovac da bude po zakonu muž Presvete Djeve Bogorodice, to je bilo da bi pred ljudima se taj brak ozakonio, ali zapravo Josif je bio čuvar djevstva Presvete Bogorodice jer je ona začela još prije braka Duhom Svetim. I vidimo kako se kao prost čovjek, ali čestit, veoma uznemirio kad je saznao da je Presveta Bogorodica trudna. Ali ga je anđeo Gospodnji porazgovorio i rekao mu o čemu se radi, da se svršava velika tajna i od tada Sveti Josif ushodi iz tajne u tajnu.

Vidimo poslije Rođenja Hristovoga, kada se ispunilo obećanje Božje i proroštva proroka, da odmah prijeti opasnost Bogomladenacu Hristu od bezbožnoga Iroda koji se prepao svojoj vlasti, jer ako dođe Mesija, Gospodar na gospodarima i Car nad carevima, on više neće imati vlast. On i onako već nije imao punu vlast nego je bio pod vlašću rimskog imperatora, a i to malo vlasti bilo mu je značajnije od svega u životu. Takva je to strast, takav je to porok kada se čovjek mnogo veže za ma koji položaj. Međutim, anđeo Gospodnji javlja, kome? Tome ćutljivome Josifu, ne nekome drugom, čovjeku koji zna da čuva tajnu i zapovjeda mu: Uzmi dijete i mater njegovu i idi za Egipat. I on poslušno ide. I ode, iskrade se iz Palestine, pobjegne od mača Irodova i nikoga nije mogao primijetiti. On je na vrijeme umakao za Egipat zato što je znao da čuva tajnu, nikome ništa nije govorio, inače da je nekome rekao: odoh ja za Egipat, evo Irod hoće da ubije dijete, to bi se odmah čulo. Veoma je važno čuvati tajnu, a to mogu samo ljudi od najvećeg karaktera, od najvećeg pouzdanja, najjače ličnosti! I zato je Presveta Bogorodica bila povjerena ovom Svetome mužu – čovjeku Božjem po istini. I on se opet udostojava da mu se poslije nekog vremena u Egiptu javi anđeo i kaže: Uzmi dijete i mater njegovu i vrati se u zemlju svoju jer su pomrli oni koji su tražili dušu djeteta. Vidite kakav svjedok Božiji, kakva ličnost!

I njemu je podoban njegov sin Jakov, koga takođe danas pominjemo u prvu nedjelju poslije Rođenja Hristovoga, koji je bio prvi episkop jerusalimski. Za njegovo ime se zapravo vezuje i nastanak Crkve, na neki način. Prva Crkva je bila u Jerusalimu i njen prvi episkop je bio Jakov, brat Gospodnji. Takođe ličnost izuzetna po svemu, karakterna. Toliki je imao ugled kod ostalih Jevreja da su željeli da im on bude vođa, ali pošto je bio episkop hrišćanski i apostol onda su željili da ga nekako obrate, da ga vrate na put Mojsija. I on im obeća da će da se vrati samo da izađe na vrh jedne velike palate i da otuda propovijeda zakon Mojsijev, a Mojsije je prorokovao o dolasku Hristovom. I on je zapravo koristeći proroštva Mojsijeva govorio o Rođenju Hristovom i završio je mučenički. Bio je ubijen na najsvirepiji način od strane Jevreja. Položio je glavu svoju za Gospoda i zato je i nazvan bratom Gospodnjim, može tako nekako da se kaže i po prirodi stvari zato što je on sin Josifov, ali više je to zaslužio svojom vjerom.

Vidite, draga braćo i sestre, kako se vjera projavljuje na različite načine. Projavljuje se i kroz pjesmu anđela i kroz proroštva proroka i kroz propovijed mudraca, ali se najdublje projavljuje preko ćutanja Presvete Bogorodice i Svetoga pravednoga Josifa jer njihove duše slažu u srca svoje Božije tajne, Božije istine. Njihova duša i srce pjeva i slavi i veliča Gospoda bez mnogo riječi, skoro bez riječi, ali duša pjeva i to je najuzvišenije pojanje, i to je cilj. Iz tog pojanja nastaje sve ovo drugo pojanje. Tako da se potrudimo da smjestimo Bogomladenca Hrista u srca svoja i da bez mnogo riječi svjedočimo svojim životom našu svetu vjeru, kao što je govorio Patrijarh Pavle, a onda šta god budemo govorili, kad govorimo od srca jedna riječ može biti značajnija od mnogo riječi.

Neka vam budu srećni ovi blagi praznici i neka bude srećno i blagosloveno krštenje male Magdalene, ćerke o. Igora i popadije. Neka se umnožava zdravlje i radost i svaka sreća u ovoj porodici i među svima nama! Amin, Bože daj! Na mnogaja ljeta!

Hristos se rodi!”

DSC_9266 - Copy

Vesna Dević
Foto: Nikola Joksimović