Praznik Prepodobnog Simeona Dajbabskog molitveno je proslavljen danas, 1. aprila, u manastiru Uspenija Presvete Bogorodice na Dajbabskoj gori kod Podgorice, gdje počivaju mošti ovog Božijeg ugodnika.
Svetu arhijerejsku liturgiju je služio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva i molitveno učešće velikog broja vjernika.
Povodom ktitorske slave manastira Dajbabe, blagosiljan je i prerezan slavski kolač, a u arhipastirskom slovu Mitropolit Joanikije je podsjetio na vezu Prepodobnog Simeona sa Kijevo-pečerskom lavrom, gdje se školovao, zamonašio i dobio ime Simeon po Svetom Simeonu Mirotočivom. U toj znamenitoj lavri on se duhovno formirao, usavršavao i nadahnuo, gledajući Svete kijevo-pečerske podvižnike i upoznavajući istoriju ove lavre, koja je riznica duhovnosti ne samo Ukrajine, Rusije, nego i cijelog pravoslavlja.
“Učio se na žitiju Prepodobnih i bogonosnih otaca kijevo-pečerskih: Antonija i Teodosija, Nestora Ljetopisca i ostalih Božijih ugodnika čije mošti počivaju u pešterama te velike svete obitelji – preko 120 kivota Svetih počiva pod svodovima te svetinje. I možemo slobodno reći da se tim Svetim Božijim ugodnicima pridružio i Prepodobni Simeon Dajbabski svojim svetim moštima i ovaj njegov ćivot je jedan od tih ćivota Kijevo-pečerske lavre, velike svetinje koja je danas napadnuta”, besjedio je Mitropolit.
Naglasivši da nam je ova znamenita svetinja svima u srcu, Vladika je iskazao i svoj stav da vjeruje da je poslije Hrama Vaskrsenja Hristovoga, ona najznačajnija svetinja u cijelom pravoslavlju. Osvrnuo se i na stradanja igumana kijevo-pečerskog Vladike Pavla, koji je danas u zatvoru, bratije koja je isleđivana i gonjena, a koji su se sabrali oko Blaženjejšega Mitropolita Onufrija i trpe i svjedoče svoju vjeru i vjernost Crkvi Božijoj i kanonskom predanju.
Ukazujući na vjeru Blaženjejšega Mitropolita Onufrija, glave Ukrajinske pravoslavne crkve, istakao je da on u svemu podsjeća na našeg blaženopočivšeg Patrijarha Pavla kako sa smirenjem, ali hrabro, prihvata, sa svojim arhijerejima, gonjenja i stradanja na slavu Božiju, trpeći iskušenja, ne osuđujući nikoga, praštajući svima:
“Oni svjedoče da su istinska i jedina pravoslavna Crkva u Ukrajini, voljena Crkva koja je danas na golgoti sa Hristom, ali golgota Hristova oslobađa i vodi ka vaskrsenju i izmirenju, ka pobjedi pravoslavlja nad svim jeresima, jereticima, neznabožcima, lažnim propagandistima i lažnim rodoljubima. Draga braćo i sestre, mi smo se danas pomolili ovdje opet za Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, posebno za Kijevo-pečersku larvu, za Mitropolita Onufrija, Vladiku Pavla koji je u zatvoru i za ostale arhijereje Ukrajinske pravoslavne crkve, za sveštenstvo i monaštvo, da Bog i Majka Božija sačuvaju tu veliku svetinju.”
Visokopreosvećeni je poručio da će ona vlast koja udari na Crkvu, polomiti zube i obrukati se i da i mi to svjedočimo:
“Molimo se Bogu da oni istrpe na putu Hristovome, jer oni će pobijediti ne silom oružja i ne bilo kakvom zemaljskom silom ili politikom, nego će pobijediti vjerom, istinom Božijom, pravdom i ljubavlju, dobrotom, praštanjem. I budite sigurni da će njihovo stradanje za Hrista biti blagosloveno i na ponos cijeloga pravoslavlja.”
Govoreći dalje o žitiju Svetog Simeona, Mitropolit je podsjetio da je rođen na Cetinju u donjokrajskom bratstvu Popovića (šira porodica Jabučanin) te da su Popovići bili sveštenici s koljena na koljeno vjerni svetorodnoj lozi Petrovića i u najteži vremenima.
Vladika Joanikije je kazao da je plamen koji je Sveti Simeon Dajbabski primio, duhovni oganj koji je zagrijao njegovo srce, oganj blagodati i milosti Božije i da je on taj oganj čuvao, raspaljivao u svojoj duši i svjedočio svetost vjere pravoslavne, da je podigao ovu svetinju i da vaskrsava ljudske duše.
Jedan od najljepših zapisa i svjedočanstava o Prepodobnom Simeonu Dajbabskome je napisao njegov mlađi savremenik Prepodobni otac Justin Ćelijski koji je govorio da je on svijetlo lice Crne Gore, ali i cijelog pravoslavlja.
“Divio se njegovom podvižničkom životu i njegovom duhovnom iskustvu i svakako otac Justin, kao mladi monah i profesor, od njega je mnogo naučio. Treba i to reći da je Prepodobni Simeon bio jedan od najobrazovanijih ljudi tada u Crnoj Gori, ali to nije mnogo isticao. Svome narodu se obraćao jednostavnim riječima i poukama i tajnu Božiju je približavao svakom srcu, i djetetu i starcu, i obrazovanom i neobrazovanom, i zato je bio takav duhovni pastir koji je svjetlio svome narodu u vrijeme svoga života. A evo vidimo da ga je Bog proslavio i poslije njegovoga upokojenja, kao i mnoge druge Božje ugodnike”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Poučavajući sabrane da je ova peta subota Časnoga posta – subota akatista, jer se na svetim bogosluženjima čita Akatist Presvetoj Bogorodici, u spomen milosti Božije koju je Gospod izlivao molitvama Presvete Bogorodice na svoju Crkvu u najtežim vremenima i iskušenjima kroz cijelu istoriju, naglasio je da čudesa i zastupništvo Presvete Djeve Bogorodice nad Crkvom Božijom, nad verujućim narodom, nikada ne prestaju:
“Kako će majka zaboraviti porod svoj, a Presveta Djeva Bogorodica je Majka svih pravoslavnih hrišćana. Ona ih privodi Sinu svome i Spasitelju našem Gospodu Isusu Hristu i oslobađa od svake bijede i zla. Ona je brza pomoćnica svima onima koji je prizivaju.”
Dodao je da je Prepodobni Simeon Dajbabski, ktitor ove svete obitelji, ovu jedinstvenu crkvu posvetio Uspeniju Presvete Bogorodice:
“I mi smo se danas ovdje sabrali baš na njegov spomen, a u subotu koja je posvećana Presvetoj Bogorodici, da se pred njegovim moštima pomolimo, jer je njega Bog projavio kao novoga zastupnika Crkve Božije i čudotvorca i iscjelitelja i utješitelja zbog njegovoga svetoga života. Poštovan je kao sveti Božiji ugodnik još za vrijeme svoga života ovdje na zemlji, ali se njegovo blagodatno zastupništvo naročito projavljivalo poslije njegovoga upokojenja. Od kada je naša Sveta crkva njega pričislila liku Svetih, ovdje se umnožava ovaj veliki i divni sabor, posebno na dan njegovoga spomena, ali rijeke naroda pritiču njemu tokom cijele godine.”
Na kraju čestitajući praznik i slavu, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je poželio da ovaj praznik svima donese radost, zdravlje i duše i tijela:
“I neka bi vam ovaj Časni post bio na spasenje i radost i na duhovno obnovljenje, da bismo Vaskrsenje Hristovo dočekali u radosti i u međusobnoj ljubavi, izmireni sa svima. Izmireni sa svojom savješću, sa svojim bližnjima i sa Bogom, da bismo se objedinili oko Vaskrsloga Hrista i da bi nas Gospod učinio saučesnicima Njegovoga Vaskrsenja i Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne slave. Molitvama Prepodobnog oca našega Simeona Dajbabskoga, Gospode Isuse Hriste Bože naš pomiluj i spasi nas. Amin!”
Praznično sabranje u Dajbabama nastavljeno je slavskom trpezom ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
