Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije na Vidovdan je načalstvovao Svetom arhijerejskom liturgijom u Manastiru Gračanica. Mitropolitu su sasluživali: Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit raško-prizrenski gospodin Teodosije, Njegovo visokopreosveštenstvo Vladika mileševski gospodin Atanasije, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit vranjski gospodin Pahomije, Njegovo preosveštenstvo Vladika pakračko-slavonski gospodin Jovan i Njegovo preosveštenstvo vikarni Episkop toplički gospodin Petar.
Vjernima se, nakon Jevanđelskog začala, Mitropolit Joanikije obratio arhipastirskom besjedom.
Istakao je da Vidovdan spada u red najvećih praznika, odmah poslije Božića, Vaskrsa, Trojičindana i praznika Svetoga Save i vjerni narod podsjetio na stihove blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija: Vidovdane, moj očinji vide, tobom vidim što drugi ne vide.
„Naravno, uvijek proslavljamo svete mučenike: Svetoga velikomučenika kneza Lazara i sa njime postradale kosovske vitezove i junake koji su krv svoju prolili za svetu vjeru pravoslavnu, za svetinje, za Hrista Gospoda. Imali smo dvjesto godina zlatnog perioda naše istorije pod Nemanjićima kada smo doživjeli najveći i duhovni i kulturni i svaki drugi procvat, a Sveti knez Lazar kao po duhu istinski nasljednik Nemanjića, čovjek, vladar pun vjere, pun vrlina, pun dobrote, pun ljubavi za svoju otadžbinu i za svoj narod u hrabrosti i odlučnosti da do kraja ide putem svojih velikih i svetih predaka. Kada je došao čas ispitivanja svega što smo postigli do tada i kada je došao čas da se brane obraz, vjera, tradicija, svetinje i sadašnjost, i prošlost, i budućnost, uspeo se sa Hristom Gospodom na Golgotu zajedno sa cijelim svojim narodom i dočekao inovjernika koji je zauzmao i rušio pred sobom sve i gazio i palio“-rekao je Mitropolit Joanikije
Visokopreosvećeni Vladika je naveo da mnogi govore da je Kosovska bitka završena neriješeno, jer su oba cara poginula, ali da možemo reći da smo vojnički poraženi, ali i odnijeli veličanstvenu moralnu pobjedu, prihvatili Hristov krst, da nas je sila Hristova ukrijepila i da nas krijepi od tada do danas.
„Kroz žrtvu kneza Lazara čestitoga i kosovskih junaka djeluje Hristova žrtva, Hristov krst, Hristovo raspeće, a na takav način se osposobljavamo da doživimo i vaskrsenje Hristovo i od tada idemo krstovaskrsnim putem kroz svu našu istoriju moleći se da očuvamo svoju vjeru, da očuvamo tradiciju, kulturu, duhovnost, svetinje, da očuvamo naše narodno zajedništvo, a najbolje ga čuvamo kad se ovako sabiramo u ime Hrista Gospoda, oko Hrista i u Njegovoj Svetoj crkvi. Duhom svetim objedinjeni, osnaženi, prosvijetljeni, ohrabreni idemo uvijek naprijed i danas kad su teška vremena idemo naprijed“- besjedio je Mitropolit.
Mitropolit Joanikije je naglasio važnost duhovne obnove u posljednjih tridesetak godina koja se naročito ogleda u velikim svetinjama Kosova i Metohije.
„Naš narod je nadahnut slavom Nemanjića, slavom i junaštvom Svetoga kneza Lazara, oplemenjen svetom vjerom pravoslavnom. U našoj istoriji vidi se koliko je značila sveta vjera pravoslavna. Sve ono najljepše što imamo sa čim se možemo pohvaliti i izaći pred druge velike narode ovoga svijeta- svemu tome je stavila pečat naša sveta vjera pravoslavna i sveti Božji ljudi, Božji ugodnici. I na Kosovu polju gdje smo doživjeli najveći bol, doživjeli smo i najveću slavu i taj bol koji smo nosili i nosimo u svojoj duši pretvarao se u poeziju. Oplemenjivao nas je. Žrtva Svetoga kneza Lazara uvijek nas je opominjala i njegova kletva i zakletva da čuvamo svoje svetinje, da čuvamo svoj narod, da čuvamo svoju otadžbinu, da se borimo za našu budućnost.“
„Mnogi će drugi reći: Izgubili smo Kosovo. Ili: Treba zaboraviti Kosovo, ali ja nijednoga vjerujućeg čovjeka nisam čuo da je to rekao. Ni jedno ni drugo, nego vidimo ljubav prema Kosovu i Metohiji i prema našem raspetom narodu na Kosovu i Metohiji i prema svetinjama i prema sveštenicima, a naročito želim da istaknem ovdje sjajnu i blistavu ulogu našega dragoga Vladike Teodosija koji smireno i krepko nosi krst svoj i krst svoga naroda zajedno sa svojim sveštenstvom i monaštvom, moleći se Bogu. Jutros nas je sve obodrio riječju koja nam liči na riječ Svetopočivšeg Patrijarha Pavla: Ne treba ničega da se bojimo osim grijeha. Koliko god imamo pritisaka, Bog nas miluje i krijepi i objedinjava i podiže i raduje. Hvala mu na takvoj istrajnosti, na takvoj vjeri, na takvoj ljubavi.“
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski besjedu je zaključio uputivši molitvu Bogu da svim vjernicima iz koji su se danas okupili na Službi Božijoj u Manastiru Gračanica daruje svako zemaljsko i nebesko dobro i poručio im da i dalje tu dolaze i pomažu, te da nijedna naša teškoća ne može da se poredi sa svakodnevnim pritiscima, nepravdom i poniženjima koje u hristolikoj trpeljivosti, bez imalo mržnje u srcima, trpe sveštenstvo, monaštvo i naš narod na Kosovu i Metohiji.
Poslije Liturgije, vidovdansko sabranje nastavljeno je na Gazimestanu, gdje su arhijereji sa sveštenstvom i vjernim narodom služili parastos kosovskim junacima od Kosovskog boja do danas.
Vladika pakračko-slavonski gospodin Jovan istakao je da smo mi narod koji se vraća Bogu, da nestajemo ako se podijelimo, te da je u današnji dan Sveti car Lazar vidio proroka Iliju i izabrao Nebesko, a ne zemaljsko carstvo.
Mitropolit raško-prizrenski gospodin Teodosije se svima koji su došli zahvalio na ljubavi i žrtvi i rekao da nema ništa veće i jače nego kada se sabiramo u svetinjama na molitvi i podsjetio na Hristove riječi: Gdje je dvoje-troje u moje ime, i ja sam tu prisutan.
Mitropolit Teodosije uručio je i orden „Majka devet Jugovića“ majkama sa četvoro i više djece.
Lana Ostojić
