Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u sedmu nedjelju po Duhovima, 23. jula, osveštao je obnovljenu Crkvu Sv. Petke u Krivošijama, a potom u njoj odslužio Svetu arhijerejsku liturgiju, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvenom prisustvu velikog broja vjernika.
Visokopreosvećeni Mitropolit je poučio sabrane da je velika povlastica izaći na ovu svetu goru, jer je ova gora u Krivošijama sveta, kao i svako mjesto gdje postoji sveti hram, i povjetarac Svetoga Duha nailazi na nas i na Svete darove koje prinosimo Gospodu – blagodat Svetoga Duha naše biće unutrašnje, obnavlja i osvežava.
“Tako se i molimo na Svetoj službi Božijoj, ne samo mi sveštenici u hramu, nego u toj molitvi treba da učestvuje cio narod i to imajte dobro u vidu”, besjedio je Vladika, opomenuvši sabrane da se u toku službe treba moliti Bogu te da ne priliči da se u toku Svete službe Božije razgovara. Primjetio je da se tako gubi vrijeme koje treba da provedemo u molitvi, zbog čega i dolazimo u hram, da se molimo za bližnje, za zdravlje, za upokojene, za mir u svojoj duši i za napredak duhovni…
Kada prinosimo Bogu Svete darove, da Gospod na njih pogleda i da nispošilje blagodat Presvetoga svoga Duha na nas i na njih, da bi se primajući Svete darove osvećivali i da bi primali blagodat Svetoga Duha, da bi se sa Hristom sjedinili, to je, kako je napomenuo, ono što ovaj svijet ne može da da:
“To je ono što samo može da da Gospod Bog i zato u slavu Božiju podižemo svete hramove, a kada oni oronu ili zapuste opet ih obnavljamo, da se u njima služi Sveta služba Božija, da se zajednički u tom hramu Bogu molimo u svakoj prilici kada je to moguće, kao što su to dobro znali vaše blagosloveni preci. Oni su živjeći u siromaštvu i oskudici, iz ovoga kamena hljeba vadeći, imali tu svijest da je važno mnogo i radi svoga spasenja, a posebno radi svoga potomstva, da podignu ovu lijepu crkvu.”
Objasnio je da je tada bilo teže na ovome mjestu podići ovu malu crkvu nego danas izgraditi u gradu saborni hram. Trebalo je mnogo više truda i znoja uložiti, pogotovo kada se zna da nije bilo mnogo ljudi koji su ovdje živjeli, a uz to nije bilo mnogo imućnih:
“Ali su imali veliku volju i veliku žrtvu i zato su ovaj hram podigli. Nažalost, došlo je vrijeme, nije to samo zbog Italijana, koji su ovo crkvu oštetili, nego je nas oštetilo komunističko vrijeme, bezbožna ideologija, pa se ovaj hram za dugo vremena nije obnavljao, dokle se nijesmo otrijesli od te prašine, dokle tu prljavštinu nijesmo stresli i taj mrak nijesmo sklonili sa svojih očiju, pa smo pogledali na ovaj sveti hram i vidjeli da ga treba obnoviti. Učinili ste mnogo važnu, ali i mnogo korisnu stvar za vas, draga braćo i sestre, jer nijeste ništa bolje mogli učiniti da očuvate svoje pamćenje i da produbite svoju svijest o svojim korijenima, o svojoj pravoslavnoj vjeri, da nju istovremeno i ojačate, nego da se uključite svi u obnovu ovoga svetoga hrama”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Posebno je naglasio važnost toga što je u ovo Božije djelo učestvovalo više ljudi, jer je, kako je kazao, bolje da u tome budu svi zajedno, koliko ko može, pa će i ono malo biti veliko pred Bogom, na svakoga će Bog pogledati svojom milošću i ljubavlju.
“Ovo je veliki dan zato što ste svršili jedno veliko djelo, a danas smo prizvali blagodat Presvetoga Duha na ovaj obnovljeni hram i na obnovljeni presto, i ovu prvu Svetu službu arhijerejsku ovdje danas svršili u vašem prisustvu i uz vaše učešće. Nek vam svima bude na zdravlje i na spasenje, Bog da blagoslovi sve obnovitelje ovoga svetoga hrama i našega oca Moma, sveštenika, koji je sa vama sa velikom pažnjom sve ovo radio i pripremio.”
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na kraju svog arhipastirskog slova, poručio žiteljima ovoga primorskoga kraja da slogu i obnovu duhovnu, postignutu prilikom obnove ovoga Hrama Svete Petke, njeguju i unapređuju i ubuduće:
“Da vas tako Bog blagoslovi kada ste zajedno, kada ste u ljubavi Božijoj, kada ste kod svoje svetinje, onda ste jaki i nepobjedivi, a kada se udaljujte od svojih svetinja, grobova i korijena, onda ste kao tikva na vodi koju svaki talas nosi na koju hoće stranu. Ovo obnovljenje hrama vraća vas na put vaših blagoslovenih i velikih predaka i to vas mnogo obavezuje da ovaj hram čuvate. A kako ćete ga čuvati? Da dolazite često sa svojim sveštenikom, kada je god to moguće, na Svetu službu Božiju, da se zajednički Bogu molite i za sebe i za svoje zdravlje, za svoje porodice i svoje potomstvo, da Bog izlije svoju blagodat, kao i danas i ubuduće, na svaki sabor koji se ovdje bude sabirao. Amin, Bože daj! Na mnoga i blaga i blagoslovena ljeta!”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
