Mitropolit Joanikije: Kad je došlo vrijeme da se brane svetinje i mi smo krenuli stopama Mitropolita Danila Dajkovića
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije osveštao je danas, 27. maja, obnovljeni Hram Svetog Nikole u Drušićima u Riječkoj nahiji, rodnom mjestu blaženopočivšeg Mitropolita Danila Dajkovića, a potom u njemu sa sveštenstvom i vjernim narodom, odslužio Svetu arhijerejsku liturgiju.
Po zaamvonoj molitvi, prerezan je slavski kolač i odslužen pomen precima blaženopočivšeg Mitropolita Danila, čiji zemni ostaci počivaju na groblju u porti Hrama Svetog Nikole.
Govoreći o Hristovom Vaznesenju, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je podsjetio da se Gospod poslije svoga raspeća i smrti na krstu, javio kao pobjeditelj smrti: vaskrsao je silom svoga Božanstva i pokazao nam se u ljudskoj prirodi, svjedočeći da je Njegova ljudska priroda, to jest naša priroda, pobijedila smrt. Naglasio je da je Njegovo vaskrsenje i naše vaskrsenje jer nas je On silom svoga vaskrsenja učinio saučesnicima Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne slave. Gospod se vaznio na nebo i sio sa desne strane Boga i Oca, što, objasnio je, ne treba shvatiti u prostornom smislu, jer je desna strana po Svetom pismu strana najveće časti i slave
“I tamo je naša priroda – ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista, koja je ista kao i naša priroda. I to je naša Nebeska perspektiva! Ako čovjeku oduzmete taj pogled i tu perspektivu i mogućnost da se uspinje ka slavi Božijoj, on će da tone u mrak i ništavilo, u tamu i svako zlo, i u jade, kao što to često vidimo”, besjedio je Mitropolit, podsjetivši na svetitelje iz roda našega, koji su postali saučesnici slave Božije trudeći se da idu uvijek Hristovim putem, od Svetoga Jovana Vladimira, Svetoga Save, Svetoga Simeona Mirotočivog, Svetog Vasilija Ostroškoga pa do novojavljenoga Božjega ugodnika Mardarija Uskokovića rodom iz Korneta…
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da je ovo današnje sabranje u nastavku velikoga Gospodnjeg praznika Spasovdana, koji je zavjetna slava ovoga hrama i sela, pokazatelj kakva je sila i ljepota i slava naše svete vjere. Po njegovim riječima Crkvi Svetog Nikole u Drušićima je pokazatelj kako su naši preci držali svoju vjeru. što obnovom ove svetinje danas čine i njihovi potomci:
“Koliko je trebalo sloge, ljubavi, pregnuća, troška, ali i znanja, da se u ono vrijeme podigne ovakav veličanstven seoski hram, kome nije mane da se nalazi i u velikom gradu.”
Podsjetivši na tadašnje teške i oskudne uslove života, Vladika je naglasio da su tada ljudi blagodarili Bogu na svemu i bili bogati sa ono malo zemaljskoga što je čovjeku potrebno. Bogati duhom, držeći do najuzvišenijih vrijednosti vjere, časti, poštenja, dobrote, ljubavi, žrtve za bližnje, žrtve za otadžbinu i svoj narod.
“Slava Bogu, vaši sveti preci podigoše ovaj divni hram za ponos ovome mjestu i za njegovo osvećenje i za svaki blagoslov svima koji ovdje žive. Iako se narod dosta raselio, a u jedno vrijeme, ako ćemo pošteno, i od Crkve otuđio, dade Bog opet da se ljudi saberu i da se ovaj sveti hram obnovi. Radilo se desetak godina na ovoj obnovi i sve što je urađeno je lijepo i ono što je najvažnije radili ste sa velikom ljubavlju i odanošću. I Bog će blagosloviti sve vas koji ste učestvovali u obnovi ovoga svetoga hrama, a nadamo se i sve one koji su vezani za njega, koji ga ljube i vole i idu putem svojih predaka.”
Naglasivši da je ovaj sveti hram veliko zavještanje, Mitropolit je istakao da su iz ovoga mjesta potekli mnogi zameniti ljudi i posebno se prisjetio blaženopočivšeg Mitropolita Danila Dajkovića, koga je zapamtio kao čestitu, mudru i svetu starinu. Naglašavajući da je on bio mitropolit u najtežim vremenima, podsjetio je na njegove riječi upućene Svetom arhijerejskom sinodu po dolasku u Crnu Goru: Zatekao sam vjeru u Crnoj Gori kao oganj pod pepelom i moja je dužnost da taj oganj kako tako sačuvam. Iako se narod mnogo otuđio, taj oganj još grije dušu ovoga naroda pa se nadam u Boga da će doći vrijeme da se taj oganj rasplamsa i osvijetli lice Crne Gore.
“Proročke riječi, divne riječi, biblijske riječi! I on je sačuvao vjeru, sačuvao i svetinje. Malo smo zaboravili, ali treba se sjetiti, da je on mnoge hramove obnavljao i mnogo učinio. Iako je već bio u podomaklim godinama i kada je došao za Mitropolita, Bog mu je dao snage da ispuni svoje veliko djelo i sve to zapečati braneći Njegoševu misao i zavještanje – Lovćensku kapelu, braneći čast i obraz Crne Gore. Nije mogao odbraniti kapelu, ali se junački u najtežim vremenima borio, podržan od najmudrijih iz našega naroda – među njima ponajviše od Petra Lubarde, vašega ovdje zemljaka i komšije”, kazao je Vladika Joanikije.
U prilog tome koliki je značaj te njegove borbe, naveo je da se ni mi ne bi tako lako mogli sabrati oko naših svetinja da nije bila Mitropolita Danila Dajkovića i njegove borbe protiv rušenja Lovćenske kapele i Njegoševog groba i amaneta.
“Na šta bi se mi danas oslonili? Kad je došlo vrijeme da se brane svetinje i mi smo krenuli stopama Mitropolita Danila, ali Bog je dao nisu sa nama bili samo intelektualci, mali broj ljudi, nego je Bog blagoslovio cio narod. A bio je sa nama i Mitropolit Danilo, bio je i biće, i sa vama je danas ovdje. On je jedna svijetla ličnost u našoj istoriji i treba da se time ponosite”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Čestitajući praznik Vaznesenja Gospodnjega, zavjetnu slavu ovoga sela i obnovu hrama, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je blagoslovio sve one koji su se potrudili oko obnove, zajedno sa onima koji su ovaj sveti hram gradili i zajedno sa onima koji će se i dalje starati o tome da on bude živa Crkva Božija.
Zaslužnima za pomoć u obnovi Hrama Svetog Nikole dodijeljene su zahvalnice: inženjeru Radovanu Radoviću, postuhumno inženjeru Vidosavu Strugaru, CEDISU – direktoru Vladimiru Čađenoviću, Javnom preduzeću “Morsko dobro Budva”, građevinskom stovarištu “Vukšić” iz Grblja, preduzećima: “Namos Dajković”, “Car invest” iz Grblja, “Braća Magud” iz Grblja, “JU briv” iz Grblja, “Jadranski sajam Budva” i “Kips”.
Kolika je radost današnjeg sabranja potvrđuje i to što su mještani ovoga sela još od vremena kad je hram sagrađen, imali svega dva-tri puta blagoslov arhijerejske Liturgije. Jednu od tih rijetkih službi služili su svojevremeno zajedno blaženopočivši mitropoliti Danilo i Amfilohije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
