Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 24. juna, na praznik Svetih apostola Vartolomeja i Varnave, služio je Svetu službu Božiju u Crkvi Svete Petke u Golubovcima, nakon koje je osveštao parohijski dom.
Po pročitanom jevanđelskom začalu besjedio je otac Dušan Bigović koji je kazao da Crkva kao brižna majka svoju duhovnu djecu iz dana u dan podsjeća na velike pobjede njenih svetitelja koje su jedine istinske i trajne pobjede u ovom svijetu. Njima se hrabrimo da ne klonemo, a duhovni vid se otvara da ne zaslijepimo i da se u tom slijepilu ne predamo neprijatelju. Podsjetio je da kada pogledamo kalendar Crkve vidimo da slavimo svete proroke i pravednike, one koji su pobijedili laž i nepravdu, da slavimo svete apostole, one koji pobjediše plemena i narode i utvrdiše riječ Božiju, mučenike koji pobjediše zlo i nepravdu, slavimo Majku Božiju koja je rodila jedinog Pobjedioca smrti.
“Sve njih kad slavimo, mi slavimo jedinoga pravoga Pobjedioca – Gospoda Isusa Hrista. U vremenu kad je prošlost zamagljena, kad je budućnost neizvjesna i kad je teško održati se na razvalinama sadašnjosti, slavljenje svetih ljudi je potrebnije nego ikada. U duhovnosti trajanja ovoga dijela Zete, ugrađeni su današnji slavljenice Sveti apostoli Vartolomej i Varnava, što puno govori govori o drevnosti slave i ljepote Zete. O tome govori i pomen da su nekada uoči dana današnjega na zemlju prizivali blaoslov Božiji, litije činili da bi rodna zemlja još bolje rodila”, besjedio je prota.
Dalje je kazao da spominjući se njihovog života i podviga, mi sagledavamo sebe jer onaj poziv koji je Hristos uputio apostolima: Hajde za mnom, vazda je savremen i Hristos svakog od nas poziva: Hajde za mnom. U svjetlosti njihovih života korisno je, poučio je sabrane, postaviti sebi pitanje: Da li smo dobro čuli taj Hristov poziv?
“Jesam li imalo spreman kao apostoli da ostavim ono što mi je najdraže na zemlji pa da krenem za Njim, da izdržim sve ono što su oni izdržali? Nije lako sledovati njihovom primjeru, ali ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće”, kazao je protojerej.
Podsjetio je na žitije Svetih apostola Vartolomeja i Varnave, ističući da je njihovo opredjeljenje vazda savremeno te da treba uvijek njihove živote imati pred očima i postavljati sebi pitanje: Koliko sam ja spreman, koliko mogu?
“Danas smo čuli riječ Jevanđelja koja kaže da činjahu onoliko koliko mogahu. Upravimo život svoj tako da bismo i mi pri susretu jedni sa drugima mogli uzviknuti ono što je apostol uzviknuo: Našli smo Mesiju! Amin”, zaključio je otac Dušan Bigović.
Nakon odslužene Liturgije, osveštan je i prelomljen slavski kolač, a potom se sabranima obratio Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije ističući da su Sveti apostoli Hristovi obučeni u silu sa visine, koju im je dao Gospod, sasudi blagodati Duha Svetoga, izlili na ovaj svijet svjetlost Hristovoga Jevanđelja.
“Božiju svjetlost, istinu i pravdu i ljubav Božiju koja obuhvata svakoga onoga ko je član Crkve i uzdiže ga i preporađa, oplemenjuje i proširuje njegove duhovne vidike. Kao što su apostoli Hristovi na ovaj svijet izlili Božju istinu, milost i ljubav Božiju, tako je narod kroz sva vremena u istoriji Crkve Božije živio u toj milosti Božijoj koju su apostoli javili ovome svijetu. Zapravo, Gospod je stalno slao u ovaj svijet svoje vjerne sluge koji su imali Njegovo punomoćstvo i blagodat Duha Svetoga da ovaj svijet oplemenjuju”, poručio je Vladika u svom arhipastirskom slovu.
Podsjetio je da je na ovaj sveti praznik odavnina običaj da se ovdje narod sabira na molitvu, a poslije toga da sveštenici krope svetom vodicom njive i usjeve, da bi se Božija milost, blagodat i ljubav dotakla svega, pa čak i njiva i usjeva jer od toga živimo, da bi sav naš život i naše okruženje bilo prijemčivo za Božiju milost i ljubav, koje potrebujemo više nego zemaljskoga hljeba. Mitropolit je istakao da je i taj hljeb Božiji blagoslov ako se svojim životom trudimo da vršimo Božije zapovijesti i da živimo u ljubavi Božijoj, što znači i u ljubavi i u istini i pravdi jedni sa drugima, da naš život dobije pravi, istinski sadržaj:
“I onda i taj hljeb zemaljski, oko koga se trudimo i koji nam je toliko potreban, on nam se daje kao Božiji blagoslov i milost, ne samo prosto kao zemaljska hrana za produženje našeg fizičkoga života, nego i za naše duhovno napredovanje. Naravno, to sve dobija svoju punoću kada se saberemo na Svetu službu Božiju da uznesemo slavu i blagodarnost Bogu živome i istinitome, kada se u Njegovo ime zajedno saberemo i nahranimo Nebeskim hljebom – Svetim tajnama Hristovim od kojih živimo novim životom, kroz koje primamo vječni život i vječnu radost i vječno veselje.”
Naš život ovdje na zemlji, kako je kazao, javlja se kao čudesna tajna stalnog duhovnog napredovanja i uzrastanja i to je čovjeku dato jer je čovjek bogoliko i hristoliko biće.
“Dato mu je da se sa Bogom sjedinjuje jer je njegovo srce prijemčivo za Božiju ljubav, istinu, pravdu i milost i promašen je onaj život ovdje na zemlji ako se čovjek ne trudi da stekne to duhovno bogatstvo”, rekao je Vladika i ukazao da se vrlo često trudimo da steknemo, često i nagrabimo, što više zemaljskoga blaga i bogatstva, što nam neće mnogo vrijediti ako zaboravimo na duhovno bogatstvo i blago. Jer, poučio je vjerne, gdje je mnogo bogatstva a malo vjere i čestitosti, onda se izleže svako zlo i nesreća.
Obraćajući se žiteljima Zete, podsjetio je da su im njihovi preci ostavili zavještanje, i zavjete i veliko bogatstvo, ostavili su hramove i slavu i ako se toga budu držali kako valja, naći će put Božiji kojim su išli njihovi preci koji su očuvali vjeru u najtežim vremenima pod teškim turskim jarmom.
“To je viteštvo, to je junaštvo, to je slava svete vjere pravoslavne, slava vaših predaka”, kazao je Vladika Joanikije, dodavši da je čuo mnogo lijepih predanja o tome kako se u Zeti čuvala vjera.
Čestitajući zavjetnu slavu, prizvao je Božiji blagoslov, koji se izlio na Svete apostole, na sve sabrane i njihove domove, porodice i njive: “Da bi sav vaš život bio oplemenjen Božijom milošću i ljubavlju, ali i međusobnom ljubavlju, dobrotom i poštenjem.”
Visokopreosvećeni Mitropolit se zahvalio svima koji su učestvovali u obnovi ovoga svetoga hrama 2009. godine, kao i u izgradnji parohijskog doma, i podsjetio da je tadašnji paroh otac Željko Ćalić u slavu Božiju okupio dobre ljude koji su se potrudili oko obnove hrama i podizanja ovo parohijskog doma.
“Neka svima njima, zajedno sa ocem Željkom i novim sveštenicima koji su došli, i sa svima onima koji se i dalje trude oko ljepote ovoga hrama Božjega i očuvanja parohijskog doma, Bog uzvrati svakim dobrom, ponajprije dobrim zdravljem, srećom i svakim zemaljskim i nebeskim dobrom. Amin, Bože daj. Na mnoga i blaga ljeta!”
Ovogodišnji domaćini slave, bratstvo Anđušića dio slavskog kolača predali su Dejanu Pajoviću koji će biti domaćin slave za sledeću godinu.
Devet arhipastirskih gramata za izuzetan doprinos za izgradnju parohijskog doma
Na kraju Mitropolit Joanikije je dodijelio arhipastirske gramate za izuzetan doprinos za izgradnju parohijskog doma kod Crkve Svete Petke u Golubovcima gospodi: Žarku Anđušiću iz Zete, Predragu Popoviću iz Zete, inženjeru Nenadu Krulju iz Podgorice – projektantu parohijskog doma, Danilu Petroviću iz Zete, Marku Popoviću iz Zete, Zoranu Vujačiću iz Zete, Radomiru Stankoviću iz Zete, Zdravku Kračkoviću iz Zete i Igoru Krstoviću iz Zete.
U ime odlikovanih obratio se Zoran Vujačić koji je kazao da je ovo veliki događaj za sav vjerujući narod Zete i da su završetkom ovog parohijskog doma postavljeni temelji za istorijsku, vjersku i kulturnu nadogradnju omladine u duhu naše pravoslavne vjere, a ujedno je pokazano koliko se može uraditi kada ima narodne sloge.
“Da bi se ovo završilo moralo se raditi dugo, marljivo i naporno. Izazov je bio veliki, objekat ima 400 m² korisne površine i njegova vrijednost prelazi sumu od 500.000 evra. Svi stanovnici Golubovaca, Zete, a i šire, su učestvovali prema svojim mogućnostima u gradnju ovog doma pa si njima najiskrenije zahvaljujemo. Osjećaj sreće kod nas svih ovdje prisutnih je neizmjeren, a ja lično izražavam sreću i zahvalnost zbog posjete našeg Vladike Joanikija. Da Bog da da se u Zetu češće okupljamo, vazda lijepim povodom”, kazao je g. Vujačić, podsjetivši da je ideja za izgradnju parohijskog doma, koja je proizašla iz jednog neformalnog razgovora sa tadašnjim parohom o. Željkom Ćalićem, za kratko vrijeme okupila nekoliko entuzijasta., a aktivizam učesnika u ovom projektu su prepoznali i brojni donatori.
Osveštan parohijski dom: Daj Bože da se ovdje narod redovno sabira
Po odsluženoj Liturgiji, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je osveštao parohijski dom i potom još jednom blagoslovio sabrane:
“Sami ste svjedoci, draga braćo i sestre, koliko se život unaprijedio podizanjem ovoga parohijskoga doma, od kada imate mjesto u crkvenoj kući da se saberete poslije Svete službe i svakom drugom prilikom. Siguran sam da su veoma radosni svi oni koji su dali svoj trud i prilog da se ovo crkveno zdanje podigne i daj Bože, kao što je sve to fino započelo, da se ovdje narod redovno sabira, da se uvijek sastajete u dobru i da svako vaše sabranje ovdje bude za vašu slogu i bolje razumijevanje, za bolje dogovore i svaki napredak. Amin, Bože daj. Na mnoga i blaga ljeta!”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
