Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju na Veliki Četvrtak u Cetinjskom Manastiru, uz sasluženje Njegovog Preosveštenstva episkopa dioklijskog gospodina Pajsija i sveštenoslužitelja Mitropolije crnogorsko-primorske.
Besjedom se sabranima obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.
Tumačeći sve što se zbilo na Tajnoj večeri, Visokopreosvećeni Mitropolit se na početku osvrnuo na događaj Hristovog pranja nogu Svojim učenicima, skrenuvši pažnju na Gospodnje riječi upućene apostolu Petru: „Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš posle doznati“, te kazao da ljudski um ne može da pojmi ni jednostavnije stvari „koje se donekle mogu objasniti kroz tajnu Božije ljubavi, smirenja i snishođenja“, kao što je to bio ovaj događaj, a ”kamoli da pojmi Tajnu kako je Gospod dao nama samoga sebe, kao nebeski Hljeb i kao nebesko piće”.
– On nam je to otkrio samo kao svoju ljubav, ali ko će Božiju ljubav objasniti? Mi ljudi ne možemo da objasnimo ni tajnu ljubavi ljudske među ljudima, među srodnicima, tajnu ljubavi između muža i žene, između majke i djece, a kamoli Tajnu Božije ljubavi. Međutim Gospod je toliko puta govorio o tome da je on Hljeb života i da nam daje sebe kao Hljeb života, kao nebesku hranu, da bismo živjeli novim životom, da bismo se vezivali ne samo za zemaljski hljeb, nego za njega koji je nebeski Hljeb. Od zemaljskoga hljeba imamo ovaj privremeni život – varljivi i prolazni, a hraneći se nebeskim hljebom imamo život vječni, imamo vječnu radost.
Vladika je kazao da je Gospod ustrojavao spasenje svijeta kroz Svoju žrtvu, „a prava je ljubav jedino ona koja je spremna da se žrtvuje“.
– Gospod Isus Hristos prinio je samoga Sebe na žrtvu za cio svijet, ali i za svakoga od nas pojedinačno. I zato Tajna večera nas polako uvodi u tajnu Velikoga petka. A tajna Velikoga petka i smrti Hristove uvodi nas polako u tajnu Vaskrsenja – novoga života. Kako je napisano u Svetome pismu, kada su Jevreji prošli preko Crvenoga mora, ,,prođosmo kroz oganj i kroz vodu.”
Visokopreosvećeni Mitropolit se dotakao i dubljeg smisla Tajne u našoj vjeri, rekavši „da je Gospod mnogo toga što je važno u našoj vjeri ostavio da bude Tajna, i da nikad ne možemo to iscrpiti i objasniti“.
-A ja mislim, to je sad moje mišljenje, ovako čisto ljudsko, da je to Gospod uradio po Svome promislu i po Svome čovjekoljublju. Jer kad bi nam sve bilo jasno i kad bi sve mogli da objasnimo, onda bismo mi to i obesmislili, i oskrnavili. Ali kad vidimo da je tajna toliko duboka i toliko neiscrpna, onda imamo strahopoštovanje. Onda uranjamo u Tajnu Božiju i sve više se njome prosvećujemo. Tajna ljubavi Božije, opet kažemo, koliko je se god dotičemo po milosti Božijoj, opet ne može da se pojmi. Kako ćemo pojmiti što nam je Gospod dao samoga Sebe kao hranu, ali ne kao običnu hranu, nego hranu vječnoga života? Da bismo se s Njime sjedinili, da bismo se s Njime poistovjetili.
Na kraju je skrenuo pažnju i na to da što se čovjek više ispunjava ljubavlju Božijom, to mu je bliži i drugi čovjek.
-Što smo više ispunjeni ljubavlju Božijom, sve smo bliži jedni drugima, sve više volimo jedni druge. Daj Bože da nas ljubav Božija, koja se bogato izliva u ove svete dane, naročito preko svetih bogosluženja i kroz svete tajne Hristove kojih se pričešćujemo, da nas ona osjeni, osveti, preporodi, objedini i ispuni vječnim životom i vječnim smislom. Amin, Bože daj.
