Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, na praznik Prepodobnog Joanikija Velikog i svoj imendan, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Duljevo.
Mitropolit Joanikije vjernima se obratio nakon Liturgije i osveštavanja slavskog kolača.
Govoreći o svetiteljima Božijim koji produžavaju i nastavljaju Jevanđelje Hristovo i u kojima se Hristos nastanjuje, Mitropolit je poučavao o žitiju Svetog Joanikija Velikog, koga danas proslavljamo.
„Sveti Joanikije Veliki koji je ranije bio vojnik kod romejskoga cara, pokazao se kao veliki junak u ratnim okršajima, ali kasnije je riješio da bude vojnik cara nebeskoga. I on je, moleći se Bogu, čitajući Psaltir, često dodavao one stihove Nadanje je moje Otac, pribježište je moje Sin, pokrov moj je Duh Sveti. Trojice Sveta slava Tebi. Dakle, sav svoj život, svu svoju snagu, sve svoje darove prinosio je Bogu živome na dar, a onda je Gospod svojom milošću i svojom ljubavlju njega obasipao i darivao mu snagu da izdrži velike podvige i da postane veliki duhonosac. Imao je veliki broj učenika i veliki je autoritet bio u Crkvi. Iako nije bio ni episkop, ni sveštenik ni iguman nego je bio podvižnik, duhovnik svi su mu išli po savjet kada se on pročuo po svojoj mudrosti, ali i po svojim čudesima, premnogim. Imao je taj dar od Boga što rijetki podvižnici imaju da može biti prisutan na nekome mjestu i oni koji su dostojni ga vide ,a oni koji nijesu, ga ne vide. I to zaista se rijetko sreće čak i u žitijima svetih- besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Mitropolit Joanikije je podsjetio i na još jedan momenat iz života Svetog Joanikija Velikog, kada je on kao mlad bio zaveden u ikonoborstvo, ali da se uvidjevši svoju zabludu, pokajao i postao veliki pobornik ikona i istine pravoslavlja.
„Međutim, i kad je došlo do izmirenja, nije to lako bilo sve smiriti, taj je raskol trajao preko sto godina, bilo je veoma opakih obračuna. Carevi su, ikonoborci gonili ikonopoštovatelje, naročito svete monahe. Među njima je bio progonjen mnogo i jedan sveti monah rodom sa Sicilije, ali je živio u istočnim stranama- učenik Svetoga Joanikija Velikoga- Metodije koji će kasnije postati patrijarh. Iako je bio gonjen, sveti Patrijarh Metodije kada je bio izabran, htio je da primi sve one, da se Crkva objedini i one koji su bili u ikonoboračkoj zabludi samo ako su nju ostavili, pa je primao i episkope i sveštenike i nije htio da produbljuje taj raskol, pa su mnogi među njima i čuveni studiti osuđivali Patrijarha Metodija, ali autoritet Svetoga Joanikija Velikoga bio je toliki da je ponešto rekao i patrijarhu da treba da popravi što je patrijarh usvojio, ali i monahe studite kojih je bilo veliki broj i koji su bili veoma uticajni, on je smirio i poslušali su ga te je došlo do izmirenja u Crkvi. Dakle, tu je napravljena velika ikonomija i nijedan se raskol nigdje nije izmirio bez velike ikonomije, bez velikog snishođenja. Važno je samo da smo u vjeri isto i da privatamo crkvenu disciplinu, da se pokajemo za svoje grijehe i opet, mora se preći preko mnogo čega.
Draga braćo i sestre, vidimo u životu svetih kakva je naša sveta vjera. Ona je sveta, ona je svijetla, ona donosi obnovenje života, obnovljenje duše, obnovljenje zajedništva našega. Kroz nju sve procvjeta, kroz nju se sve ispravi, popravi, sve dođe do svoga savršenstva. Uklanja se ono što ne valja, a ono što je dobro dolazi do svoga punog izražaja kroz našu svetu vjeru, tako da i mi živimo, ugledajući se uvijek na svete apostole, na svete proroke, na svete Božije ugodnike. Imamo veliki broj svetitelja Božijih, ugodnika koje možemo slijediti i koji nam mnogo pomažu svojim molitvama i svojim nebeskim pokroviteljstvom i zastupništvom.“zaključio je Mitropolit Joanikije.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije na kraju je zablagodario Mati igumaniji i svima poželi ozdravlje na mnoga i blaga ljeta.
Protosinđel Pavle Pajić, Mitropolitov učenik, čestitao mu je imendan i uputio molitvu Gospodu da našem Mitropolitu Joanikiju da zdravlja i blagoslova i svako dobro.
Lana Ostojić
Fotografije: Željko Drašković
