Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 2. marta 2025. ljeta Gospodnjeg, u Nedjelju praštanja, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje Njegovog preosveštenstva Episkopa dioklijskog g. Pajsija, arhimandrita Varnave (Damjanovića), igumana manastira Treskavac iz Eparhije bihaćko-petrovačke i sveštenoslužitelja Mitropolije crnogorsko-primorske.
U toku Svete službe Božije Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je miropomazao novokrštenog Vuksana Kneževića, a besjedom nakon čitanja Jevanđelja poučio vjerni narod o predstojećem Vaskršnjem postu i pripremi za taj podvig:
„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Ova nedjelja prije početka Časnoga posta po mnogo čemu je jedna velika vododjelnica, jedna velika raskrsnica, jedan momenat od koga treba da hrabro iskoračimo naprijed u našem duhovnom životu, da bismo doživjeli promjenu na bolje. Da bismo ispravili naša djela i naše misli, da bi cio naš život krenuo u pravcu ispunjavanja Božijih zapovijesti, odnosno ispunjavanja smisla našega života.
Ova nedjelja već sada, iako je početak posta, jednom zlatnom niti vezuje nas za veliki praznik Vaskrsenja Hristovog. Započinjemo, draga braćo i sestre, Veliki i časni i spasonosni post, svijetli hrišćanski post, pripremajući tako svoje duše i svoja srca za praznik Vaskrsenja Hristovog. Praznik Hristove pobjede nad smrću u kojem je i naša pobjeda jer nas je Gospod udostojio Svojim vaskrsenjem da budemo saučesnici, sudionici, sapričasnici Njegovoga vaskrsenja, Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne slave.
Ali koji je način od pamtivijeka osveštan da svoje duše pripremimo za najveće događaje u našem životi, ali i u našoj vjeri? Za najveće praznik koji je način da se popravimo, ispravimo, da se oblagorodimo?
Prije svega što ćemo povesti jednu oštriju borbu sa sobom, sa svojim lošim navikama, sa onim što nas vezuje i ponižava kao ljude, kao bogolike ličnosti. Čovjek ponekad čini takve grijehe i vidi se da se ispunio takvih mana i pakosti da ponekad može izgledati strašnije od bilo koje krvoločne zvjerke, koja zadavi drugu životinju, pojede je, najede se i ondav dokle opet ne ogladni, neće nikoga da dira. A čovjek može do te mjere da se izopači, da se nikada ne može nasititi ljudske krvi. To, nažalost, vidimo u cijelom svijetu, otkad traje ljudska istorija, da se proliva ljudska krv i da čovjek negdje u dubini duše je tome sklon, svako od nas. To su posledice prvorodnoga grijeha, zbog toga nas je Gospod, zbog toga prestupa prvobitnog, izagnao iz Raja.
Upravo ova nedjelja je posvećena Raju. Crkvene pjesme na večernjoj službi uoči ovoga praznika, i na jutrenjoj, sa takvim dirljivim nastrojenjem, pjevaju o tome momentu kada je Adam bio izagnan iz Raja i kako je izdaleka gledao na rajske krasote kojih se lišio zbog svoga grijeha, kad je vidio svoj pad i zaželio opet da uđe u Raj. I Gospod mu je to omogućio, ali kroz jednu dosta ozbiljnu disciplinu.
Treba ozbiljno da shvatimo ovaj poziv Božiji da se popravimo, a upravo je to post i molitva. Jer postom tjelesnim ukroćavamo svoje tijelo i tjelesne prohtjeve i pohote obuzdavamo, koliko je god to nama moguće, a molitvom oplemenjujemo svoju dušu. Zapravo, od tjelesnog posta treba da se uzdignemo i do duhovnoga posta.
Dosta lako mi savladamo tjelesni post. Zašto? Zato što je on koristan, vidimo odmah čim malo naučimo da postimo da smo se rasteretili, da smo zdravi, da smo lakši, da smo poletniji. To je ono kad dođe čovjek koji se svojom nedisciplinom zapustio, upropastio, otežao, pa se onda pojavile i razne bolesti, prvo što mu ljekar kaže je dijeta. Ipak naš post se veoma mnogo razlikuje od te dijete, ali vidite zapovjeda se, nekako i u medicini je poznato, da je post dragocjen, da je zdrav i da se čovjek oslobađa od suviška jela i pića, oslobađa se i kilaže. Danas je najveći problem ljudima da skinu kilažu, to je teška muka, dotle smo došli. Ja pamtim ono vrijeme, odrastao sam na selu, nikad ni jednoga čovjeka nisam vidio ko ima viška kila, nego bi se reklo da ima manje nego što treba. A evo došlo vrijeme i to nas je opteretilo, sve skoro redom. Međutim, značaj ovoga posta nije u tome, jeste veoma važno da naučimo da postimo tjelesni post i da ga držimo kako valja, ali treba da se uzdignemo do stepenice duhovnoga posta.
A šta to znači? Da postimo od zlobe, da postimo od pakosti, da postimo od suvišnih briga koje nas opterećuju, da dosta toga što mi sami ne možemo riješiti, a imamo mnogo toga što sami ne možemo riješiti, prepustimo milosti Božijoj. Prizivati milost Božiju, a kad ona pritekne onda nam razriješi sve naše probleme, muke i patnje, kad nas ona samo malo dotakne evo novoga života, evo nove radosti. I kad se oslobodimo zlobe, pakosti i mržnje, a zbog toga je ova nedjelja i nedjelja praštanja, onda nam je mnogo lakše, onda to može da bude početak novoga djela, ali i početak novoga života, draga braćo i sestre.
Da pojednostavio, za početak posta Sveta crkva preporučuje, nalaže, da tražimo oproštaj jedni od drugih, ako nijesmo griješili djelima ili riječima, a vrlo moguće i da jesmo, i to je ljudski, ljudi smo grešni, ali sigurno jesmo mislima, svojim manama nešto poremetili i u našem odnosu sa bližnjima. Dakle, da tražimo oproštaj jedni od drugih, da se oslobode naše savjesti, da se izmirimo, na tom temelju da započnemo ovaj Časni post.
Iako je ovo dosta strog post, dosta stroga disciplina, taman onoliko koliko nama treba da osjetimo da se dogodila promjena u našem životu, što se tiče tjelesnog posta. Ali ovaj post cijelo vrijeme naglašava, poziva da se naučimo postiti duhovnim postom, da se mirimo jedni sa drugima, da duše svoje čistimo od svih loših misli, loših navika. Da srca svoja spremimo za stan Bogu živome, da se u njega nasele dobre misli, dobre navike, blage riječi i dobro nastrojenje prema svima, da imamo snage da prevazilazimo sve naše međusobne nesporazume. I tako ćemo sigurno ići naprijed i tako će nam sigurno ovaj post biti na spasenje i donijeće nam veliku radost i veliku blagu, divnu promjenu u našim životima.
Tako, draga braćo i sestre, sa Božjim blagoslovom da počnemo ovaj post onako kako nas Crkva poziva i uči svojim vjekovnim iskustvom. Ono što mi govorimo, to smo naslijedili od naših predaka, iza toga stoji ogromno iskustvo, iskustvo vjekovno, ne govorimo ništa svoje, nego samo ono što smo naslijedili i trudimo se da razumijemo to što smo naslijedili. U mnogo čemu smo se udaljili od Jevanđelja Božijeg, pa mnogo šta i ne razumijemo, ali ako se trudimo, daće Bog, Bog će nas prosvjetliti, darovati od svoje mudrosti, od svoje milosti.
Neka bude srećan ovaj praznik i ovaj početak Časnoga posta i neka bude srećno i blagosloveno krštenje maloga Vuksana. Novi član Crkve, koji se danas krstio ovdje, neka raste, neka napreduje, neka bude dobar momak, dobar čovjek i neka donese radost svojim roditeljima i svojoj Crkvi i svome narodu. Amin, Bože daj na mnogaja ljeta!“
Vesna Dević
