U Nikšiću su danas sahranjeni zemni ostaci Krsta Martinovića.
Opijelo u je u nikšićkoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla služio Njegovo Preosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, a sasluživalo mu je sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
Opraštamo se uoči Božića od Krsta Jovovog Martinovića koji je uvijek gledao da uoči Božića, za Badnje veče dođe i zajedno sa braćom Martinovićima, po starome običaju, naloži badnjake pred Cetinjskim manastirom, rekao je Mitropolit Joanikije u besjedi nakon opijela.
“On je jedan od onih ljudi koji su držali vjeru i svijetlili vjerom, dobrotom, vrlinama i pokazivali kakve su zasluge njihovih predaka. On se u svome životu, dugotrajnom životu od punih devedeset godina, trudio da ide stopama svojih velikih predaka”, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dodao je da je Krsto Martinović bio čovjek jakog karaktera i jake vjere.
“Ostao je, rekosmo, vjeran precima, a to nije bilo lako. A naročito nije bilo lako da ostane u zlom vremenu vjeran svome ocu koji je poginuo na Zidanom mostu, kao pripadnik Kraljevske vojske u Otadžbini. On je bio jedan od rijetkih, bilo ih je ali ne u velikom broju, koji je ostao vjeran svome ocu. I njime se ponosio”, rekao je Vladika Joanikije.
Bio je slobodan čovjek, mislio je slobodno, slobodno govorio. Nije se bojao ni komunističke torture niti bilo čega, osim da ne ogriješi svoju dušu, naglasio je Mitropolit Joanikije.
“Bio je gospodin, drug i prijatelj, vjeran i čvrst, pravi bratski oslonac, bratska podrška i pouzdanje. A posebno želim da istaknem da je uvijek ljubio i podržavao, i koliko je god trebalo i kolikog god je mogao žrtvovao se za svoju svetu pravoslavnu vjeru, i onim težim, vunenim vremenima a i u ovim novim”, kazao je on.
Kada je rušena lovćenska kapela, kazao je dalje Mitropolit Joanikije, i kada je Mitropolit crnogorsko-primorski Danilo ostao skoro sam kao njen zaštitnik, bio je Krsto Martinović sa svojim Mitropolitom.
“Koliko je to tada za Cetinjski manastir značilo, mi danas ne možemo baš shvatiti – koliko je značilo da dođe brat i prijatelj i prava bratska podrška. Da donese svoju ljubav i kilo tamjana, ili nešto što za crkvu treba u tim teškim i oskudnim vremenima. A u ovim vremenima, isto teškim vremenima naši podjela, nesreća i brukanja, on je gledao da sačuva i čast svoje porodice i svojih predaka i svoje svete vjere pravoslavne. Bio je uvijek na Njegoševom putu, pravi Njegošev Crnogorac, pravi kosovski Srbin, svijetli lik našeg vremena, možemo slobodno reći – junak našeg doba”, kazao je Vladika.
Vladika je naglasio da je Krsto Martinović ostao vjeran kosovskom zavjetu u vremenu kada su mnogi zagazili u ustašluk i krenuli putem izdaje i putem Sekula Drljevića.
“On je to čvrsto isticao – da treba ostati vjeran onome starome Cetinju. I to je pokazao i bio jedan od najglasnijih i u vrijeme moga ustoličenja. On je bio taj koji je rekao meni da se po cijenu života mora izvršiti ustoličenje na Cetinju. Znao je dobro stari i iskusni, mudri i hrabri, i čestiti Krsto šta to znači. Mnogi to tada nijesu baš najbolje razumjeli, ali i ne moraju svi da razumiju. Važno je bilo da smo u ovom vremenu imali takvog čovjeka. Biće ih, daće Bog, i ubuduće – gdje je teklo i kapaće”, rekao je Mitropolit Joanikije.
Rekao je da Krsto kreće u naručje Božje svijetlog lika, očuvanog obraza, tople bratske duše…
“Bila je velika radost susresti se, makar na trenutak, s Krstom Jovovim Martinovićem. Dragi Krsto, hvala ti za sve što si učinio za svoj rod, za Crnu Goru, za Cetinjski manastir”, zaključio je Mitropolit Joanikije.
Radosav Rajo Vojinović
