Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je opijelo novoprestavljenom slugi Božijem Vidaku Radeviću.
„Evo, tužnog momenta, evo jednoga rastanka koji je po našem doživljaju preran, ali Božija volja i danas za našim čestitim Vidakom koji je do juče bio s nama, svima nama bio radost i oslonac i snaga. Evo u ovom momentu on odlazi i osjećamo veliku žalost i pustoš u našim dušama zbog ovoga rastanka. Žali za čestitim Vidakom, ne samo njegova porodica, nego žale i svi Vasojevići i svi oni koji su imali prilike i radosti da upoznaju Vidaka i da s njim budu prijatelji.
„Rijetko se sreću u ovome životu takvi ljudi kao što je bio Vidak Radević i on iako odlazi, on ostaje među nama kad se budemo sjećali njegovih djela, njegovih misli, a posebno njegovoga svijetloga lika i lica bratskoga. Čvrsti oslonac bratski. Velika ličnost. Veliko srce. Velika duša. Da ne bismo išli u preveliku retoriku, prosto ne možemo iskazati koliko je gubitak ovdje na zemlji, ali čvrsto vjerujemo da je na nebu dobitak. Imamo u ovoj svetoj službi koju smo vršili: Blažen je put kojim danas ideš dušo, jer ti je pripremljeno mjesto pokoja, a u Svetom pismu se govori kada pravednik odlazi, za njime idu i njegova dobra djela. Sve ono što je učinio u slavu Božiju, u ime Božije. U ime bratske ljubavi. Sve to ostaje sačuvano i netruležno, a Vidak je bio čovjek stvaralac koji je uvijek imao dobro i u svojim mislima i namjerama i djelima i kada to govorimo, sjećamo se njegove velike ljubavi prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, prema našim svetinjama koje je darivao izobilno i ne samo darivao, nego je uključivao i svoje prijatelje i kao čovjek od velikog ugleda i uticaja, mnoge druge ljude je znao da okupi da učine nešto dobro za svoj narod, za svoje pleme Vasojeviće, za svoju Crkvu.
Danas Vasojevići žale za svojim Vidakom, jer je bio zaista ugledan plemenik i teško je zamisliti, ali daće Bog, naše buduće velike skupove u Vasojevićima bez čestitoga Vidaka.
Danas, kad nam odlaz Vidak, sjećamo se i drugih čestitih Vasojevića.
Neka ga Bog izobilno nagradi za njegovu širinu srca, za njegovu dobortu, vedrinu, bratsku podršku.
Neka se njegova porodica čestita ponosi što su ga imali i što će ostati svijetli spomen Vidakov među njima i u njihovom potomstvu i neka da Bog da sve što je Vidak činio u slavu Božiju, da se umnoži dobro u njegovoj porodici i u njegovom potomstvu i neka da Bog takvih ličnosti u Vasojevićima, Crnoj Gori i srpskom rodu, kao što je bio Vidak Radević.
Dragi brate Vidače, vidjeli smo se prije jedno mjesec dana, vidio sam da si već pri kraju, ali nadao sam se da ćeš još koju godinu poživjeti. Međutim, bolest je već bila iscrpila tvoje fizičke snage, ali si bio duhovno jak, pa si mi rekao, Vladiko, ako bude što trebalo, evo mene sa štapom, tu smo zajedno.
Vidak je govorio to što je osjećao i bio spreman da uvijek čini ono što je činio. On je Bogu bio potrebniji, da ode u naručje Božije. Pobolovao je. Kažu ljudi koji misle o spasenju duše da je dobro da čovejk poboluje i da se duša pripremi i da se pripreme njegovi srodnici i da se nekako lakše rastane sa ovim svijetom. Blagosloveni čovjek, Božija duša. Veliki je blagoslov na njemu, a taj blagoslov će ostati i na njegovom potomstvu.
Da se osnažimo silom Svetoga Duha, silom naše svete vjere, da slavimo ime BOžije i u ovakvim prilikama jer je Vidak mislop na ovaj dan i odlazi sa svojim dobrim djelima pun ljubavi.Neka ga Gospod Isus Hristos naš prigrli u svoje vječno naručje, a njegovoj porodici nispošlje milost i utjehu, zdravlje i svaki napredak“- kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Lana Ostojić
