Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije govorio je u utorak, 28. jula, na svečanoj akademiji u Nikšiću, priređenoj povodom obilježavanja 150 godina od velike i slavne bitke Crnogoraca i Hercegovaca na Vučjem Dolu.
Tom prilikom Mitropolit je podsjetio na dirljiv opis ljetopisca ovog događaja i naglasio da ishod znamenite Vučedolske bitke ne bi bio moguć da, kako je rekao, hrabrost i jednodušnost crnogorskih i hercegovačkih ratnika nije bila osnažena s neba – od Gospoda Boga nad vojskama.
Vladika je naglasio da je srpski narod svaku veliku pobjedu doživljavao kao lijek kosovskih rana i „obnovu Kosovskog zavjeta slobode“.
Izražavajući radost zbog dolaska Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija na ovaj značajni jubilej, Mitropolit je rekao da je to najveće priznanje vučedolskim junacima, ali i njihovim potomcima.
Besjedu Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija sa svečane akademije posvećene obilježavanju 150. godišnjice Vučedolske bitke
”Velika nam je čast i radost da u svoje ime i u ime domaćina ove svečanosti Visokopreosvećenog Arhiepiskopa i Mitropolita budimljansko-nikšićkog g. Metodija najsrdačnije pozdravim Njegovu Svetost Patrijarha srpskog g. Porfirija i ovdje prisutne Visokopreosvećene i Preosvećene Arhijereje. Takođe nam je čast da pozdravimo predsjednika skupštine Crne Gore, ministre iz vlada Srbije i Crne Gore, predsjednika opštine Nikšić i sve vas draga braćo i sestre!
Vaša Svetosti!
Dobro došli u grad Nikšić, u Crnu Goru i Staru Hercegovinu – Svetog Save djedovinu!
I čestiti knjaz Nikola Petrović Hercegovinu je zvao svojom djedovinom, pa je iz ljubavi prema stradalnoj braći krenuo u oslobodilački pohod sa Cetinja, na Vidovdan 1876. godine, sa čvrstom namjerom da donese slobodu cijeloj Hercegovini. Kada je u Banjanima, na Crni Kuk, objedinio svoje vitezove, Crnogorce i Hercegovce, pojahao je svog vilovitog Cezara put Nevesinja, predvodeći nepobjedive ratnike. Ljetopisac je ostavio kratak i dirljiv opis prelaska ove vojske preko Gatačkog polja:
„Petnaest hiljada Crnogoraca i Hercegovaca išlo je u redovima na stotine. Posred tog divnog polja marširala je srpska vojska prvi put od Kosova.“
Ovaj epski pohod zaustavljen je iza Nevesinja, ne turskom silom ni strahom, nego prijetećim austrijskim ultimatumom, da se knjaz sa svojom vojskom smjesta povuče iza linije Bileća – Gacko. Surova stvarnost – ne može se ratovati protiv dvije moćne carevine – raspršila je snove mladog knjaza o oslobođenju cijele Hercegovine, ali nije slomila njegov duh. Povlačeći se, u vučedolske vrleti namamio je Muhtar-pašu, gdje je njegovu vojsku junački razbio i porazio. Kada je gledao kako njegovi junaci gone i sijeku tursku vojsku, blagodario je, kao novi David, Božjoj milosti, govoreći: „Slava Ti, Bože, i Sveti Vasilije Ostroški!“
Rezultat znamenite Vučedolske bitke, po ljudskim mjerilima, ne bi bio moguć da hrabrost i jednodušnost crnogorskih i hercegovačkih ratnika nije bila osnažena s neba, od Gospoda Boga nad vojskama. Selim-pašu posjekoše, Osman-pašu zarobiše, pogubiše oko 180 viših i nižih oficira, a nizama i bašibozluka nekoliko hiljada, bolje reći – ni broja se ne zna. Ginuli su i ranjavani junaci i sa naše strane ali neuporedivo manje jer ih je milost Božija čuvala i krijepila.
Svaku veliku pobjedu nad Turcima naš narod je doživljavao kao lijek kosovskijeh rana i kao obnovu Kosovskog zavjeta slobode. Oslobođenje bilo kojeg dijela naše otadžbine od turske okupacije snažilo je vjekovno narodno nadanje o svesrpskom oslobođenju i ujedinjenju. U tom pogledu, Vučedolska bitka, kao prva velika pobjeda crnogorsko-hercegovačke vojske u Veljem ratu ima izuzetan značaj. Dala je snažan podstrek oslobodilačkom zamahu koji je Crnoj Gori donio veliko teritorijalno proširenje, junačku slavu i međunarodno priznanje na Berlinskom kongresu, a knjazu Nikoli počasno zvanje Cara Junaka.
Zbog toga je Vučedolska bitka ušla ne samo u istoriju nego i u poeziju, pa se od tada i do danas pjeva:
„Oj, krvavi Vučji dole,
odavno te Srbi vole.“
A čestiti knjaz Nikola nije zaboravio slavne junake koji su ga ovjenčali vijencem pobjednika, nego je, za vječni spomen njihovih duša, podigao ovaj veličanstveni hram u slavu Božiju i u čast Svetog Vasilija Ostroškog, čiju je blagodatnu pomoć doživio na Vučjem dolu.
Vaša Svetosti, dobro došli da vozglavite i blagoslovite crkvene i svenarodne svečanosti koje Eparhija budimljansko-nikšićka organizuje povodom velikog jubileja – 150. godišnjice Vučedolske pobjede.
Raduju se na nebesima duše vučedolskih vitezova što ste došli da ih pomenete pred Živim Bogom i Njegovim narodom, na mjestu koje oni zališe svojom junačkom krvlju.
Ovo je prvi put da Srpski Patrijarh posjećuje Vučji do i da na tom žrtvenom mjestu služi Svetu Liturgiju.
To je najveće priznanje vučedolskim junacima, ali i nama, njihovim potomcima.
Hvala Vam na očinskoj ljubavi i blagoslovu Svetoga Save koji nam donosite.
Osana na visinama!
Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!”
Podsjećamo, Eparhija budimljansko-nikšićka upriličila je proslavu velikog jubileja – 150. godišnjice Vučedolske bitke, tokom 28. i 29. jula u Nikšiću i na Vučjem dolu.
Svečanosti ovog jubileja doprinio je i dolazak Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, koji je u utorak, 28. jula, govorio na akademiji u Nikšiću, a u srijedu, 29. jula, načalstvovao Svetom Liturgijom u Crkvi Svetog sveštenomučenika Atinogena na Vučjem dolu.
